Neću pogriješiti ako ustvrdim kako je Midhat Ajanović Ajan vjerojatno najproduktivniji filmolog s ovih područja (od sredine 90-ih živi u Švedskoj gdje radi kao sveučilišni profesor). Radišni Ajanović piše i objavljuje knjigu za knjigom, a ujedno je redoviti suradnik više časopisa (Hrvatski filmski ljetopis, Kvadrat). Nedavno mu je objavljena knjiga Filmska lutka (Hrvatski filmski savez, Društvo hrvatskih filmskih redatelja, 2019.), no njegov bogat opus ne čine samo brojne knjige o sedmoj umjetnosti, podjednako je plodan i angažiran na području beletristike. 

Širok spektar interesa i znanja Ajanović je pokazao i kao romanopisac. Okušao se i potvrdio talent u raznim žanrovima – njegovi su romani najčešće žanrovski hibridi, odnosno uspješna mješavina žanrova (isprepliću se kriminalistički i ljubavni elementi s magičnim realizmom, ali i socijalnim komponentama), što pokazuje u kojoj je mjeri Ajanović poznavatelj literature i žanrovskih odrednica. Njegov najnoviji roman, osmi po redu, Kraj sezone (Ogranak Matice hrvatske u Bizovcu, 2019.), valja svrstati u područje distopije.

Domaći ambijent

Radnja romana Kraj sezone odvija se na ovim područjima, nama bliskim lokacijama. Riječ ima nekoliko pripovjedača koji pripovijedaju naizmjenično, točnije, radnja je podijeljena na nekoliko razina pa se naracije postupno dopunjuju i spajaju. Ulogu pripovjedača ima nogometaš Neven kojemu je u cilju da njegova momčad osvoji vrh Europske lige. Nada se ulasku u polufinale jer, to bi ga učinilo bogatim, pripomoglo u ostvarenju bolje budućnosti, a posebno mu je stalo do staroga oca kojega života nije mazio pa mu zato želi olakšati starost.

Neven nije tipični sportaš koji misli samo na zabavu i vježbu, usto je i kolekcionar. Prikuplja papirnate knjige, što je rijetkost i promatra se kao ilegalna aktivnost koju vlast tolerira.

Priča je smještena u nedavnu budućnost, čitav je svijet drugačiji zbog Kataklizme, sve se promijenilo zbog štetnog utjecaja ljudi i ubojitih insekata.

Neven nije slijepi poslušnik sistema, uviđa koje su boljke društva kojemu pripada. Priča je smještena u nedavnu budućnost, čitav je svijet drugačiji zbog Kataklizme, sve se promijenilo zbog štetnog utjecaja ljudi i ubojitih insekata. Jela su sintetička i rijetki su oni koji si mogu priuštiti prirodnu hranu, jezici su dobili nova imena (zlamerički), nastale su nove države (neke su promijenile imena). Kako je svijet izgledao prije Kataklizme i kako je izgledala Kataklizma, možemo saznati i iz osobnih pisama koje je pisao Nevenov djed tijekom katastrofe, što djeda čini naratorom. Kraj sezone djelomično je pisan u formi pisama (epistolarni), a poseban je naglasak stavljen na dočaravanje sportske atmosfere dok Neven iznosi svoje viđenje stvarnosti.

Osim Nevena i njegovoga djeda, važnu ulogu naratorice ima i Lidija, supruga moćnog i postarijeg Bernarda, važnoga i utjecajnoga čovjeka koji drži do sebe. Lidija je moderna ropkinja, zna koja joj je svrha i da nema značajnija prava u bračnoj zajednici, svjesna je lošega položaja u kojemu se nalazi i zna kako ju percipira njezin vremešni suprug – kao robu i statusni simbol.

Postupno saznajemo kako je došlo do katastrofe te kako je svijet izgledao prije Kataklizme. Ispada da je ljudski faktor bio presudan u stvaranju katastrofe, kako je zbog destruktivnoga stvaranja sve pošlo u krivome smjeru. Ajanović nudi neveseli prikaz budućnosti, kako to obično biva u distopijskim djelima. Ljudi u romanu nisu povezani zdravim emocionalnim vezama, štoviše, obilježeni su lošim međuljudskim odnosima. Izostaje najosnovnija srdačnost i kolegijalnost, a prevladavaju sterilne veze. Dobar je dio ljudi proračunat i misli samo na sebe, komuniciraju samo kada nešto trebaju.

Bez živih boja

Tehnokracija je na vlasti, u društvu prevladava prividni red iza kojega se kriju brojne zabrane. Poput Nevena, nisu baš svi slijepi pristaše sistema, no prevladava elitizam i bolesna potreba za kontrolom, nadzorom i manipuliranjem. Kulturna je politika zanemarena, dok sportske aktivnosti (kao što je nogomet) visoko kotiraju među širim masama koje su navikle na novi sistem.

Neven je svjestan da je u prijašnjim vremenima bilo bolje i da će u skoroj budućnosti vjerojatno biti još gore za preostale ljude.

Mentalna degradacija gotovo pa je opipljiva, budućnost nipošto nije bajna. Neven je svjestan da je u prijašnjim vremenima bilo bolje i da će u skoroj budućnosti vjerojatno biti još gore za preostale ljude. U romanu Kraj sezone nema živih boja, prevladava sivilo u ljudima, ali i okolici, što je trajna posljedica Kataklizme. Društvo se unatoč svemu uspijeva održati na životu, no sebičnost i uskogrudnost ne može se iskorijeniti, pohlepni bijednici imaju glavnu riječ, a rado se predstavljaju u javnosti kao moralne horizontale. Kao u mnogim Ajanovićevim romanima, i u ovoj priči imamo buntovnike koji se nisu skroz pomirili s nametnutim stanjem stvari, vrle pojedince koji umiju kritički razmišljati i iznositi vlastito mišljenje što se kosi s mišljenjem većine (koja je većinom u pravu).

Roman Kraj sezone ima orvelovski štih i važan je doprinos u žanru distopijske literature – osim što govori o bliskoj budućnosti što je snažno obilježena tjeskobom i površnošću te bolesnim željama za uspjehom i kontrolom, priča ujedno u sebi sadrži zabranjenu ljubav. Radnja je konstantno napeta i nepredvidljiva, pomno inscenirana. Za naslovnicu knjige zaslužan je animator i strip autor Simon Bogojević Narath.