Matt Murdock i Bruce Wayne zarana su, u djetinjoj dobi, upoznali nepravdu. Murdocku je mafija ubila oca jer se nije držao dogovora, a Wayne je ostao bez oba roditelja koji su, ni krivi ni dužni, ubijeni u uličici. Obojicu je, dakle, snažno obilježila osobna tragedija pa su zarana odlučili djelovati protiv sila zla.

Murdock je uspješno djelovao kao Daredevil jer je imao natprirodno izražena osjetila, a Wayne je djelovao kao Batman zahvaljujući mentalnoj upornosti, tjelesnoj snazi i uz pomoć tehnikalija koje je, zahvaljujući materijalnom statusu, mogao stvarati. No, što bi bilo da Murdock i Wayne nisu proživjeli kalvariju u djetinjstvu, bi li i tada djelovali kao maskirani junaci protiv zla ili bi živjeli skromno, kloneći se herojstva?

Od junaka do politike

Što učiniti kada se natprirodne sposobnosti dobiju nenadano, u zreloj životnoj fazi? To se pitanje može postaviti dok se čita serijal Ex machina (Fibra, 2018.) scenarista Briana K. Vaughana (1976.). Inženjer građevinarstva Mitchell Hundred krajem 1999. godine strada u nesreći i stekne sposobnost upravljanja strojevima. Postupno ovlada sposobnostima koje nije ni tražio pa ih odluči koristiti u dobre svrhe. U tome mu pomaže ruski genijalac Kremlj (pravim imenom Ivan Tereshkov) koji Hundreda zna odmalena. Kremlj je engleski jezik naučio čitajući stripove, a stripovima je bio i zaluđen Hundred. Nije stripove čitao samo Hundred, već i ostatak njegovog društva, a privrženost prema devetoj umjetnosti neće jenjavati ni u zrelim godinama.

Tijekom napada 11. rujna, Hundred uspije spasiti jedan toranj od uništenja te tako uspije dobiti veće povjerenje građana.

Kremlj Hundredovu nesreću vidi kao priliku da se napravi nešto dobro, želi da se dobivene sposobnosti koriste. Kremljove zamisli podupire i bivši marinac Rick Bradbury koji se nalazio uz Hundreda u trenutku nesreće. Hundred uz Kremljovu pomoć osmisli oklop, oružje i pomagala kojima se služi dok djeluje pod imenom Velika Mašina, no ljudi ne reagiraju najbolje na Hundredove postupke, gledaju ga kao egzibicionista. Naročito snage reda nisu oduševljene, tim više jer Hundred nije savršen junak, već pogriješi u svojim borbama protiv zločinaca te katastrofa kao što je požar. Tijekom napada 11. rujna, Hundred uspije spasiti jedan toranj od uništenja te tako uspije dobiti veće povjerenje građana.

Hundred odluči prekinuti karijeru junaka i odluči djelovati u političkim vodama, smatra da će biti djelotvorniji za zajednicu u ulozi političara. Sposobni demokrat Dave Wylie isprva nevoljko pristane na Hundredov plan koji se kandidira za gradonačelnika New Yorka kao nezavisni kandidat. Hundred otkrije javnosti svoj identitet, da je upravo on djelovao kao Velika Mašina. Dobije izbornu bitku, ali ne i rat! Savjetnik Wylie postane zamjenik gradonačelnika, Rick Bradbury bude zadužen za sigurnost, dok se Kremlj ne može pomiriti što je Hundred odustao od karijere junaka.

A pravi problemi za Hundreda tek počinju. Njegovi najveći neprijatelji neće biti maskirani zločinci u tajicama, već prefrigani političari skloni muljanju, a izazove će mu predstavljati svakodnevni problemi kao što je rasna diskriminacija. U političkim igrama, kojima nije pretjerano vičan, Hundredu će najviše pomagati inteligentni Dave Wylie.

Analepsa

Zašto je Hundred odustao od karijere junaka? Odakle mu uopće sposobnosti, što je sve u stanju učiniti i imaju li njegovi moći granice? Kako tajne službe gledaju na njegove neobične sposobnosti? Zašto ne smije pričati u javnosti o svojim moćima? Kakav je Hundredov privatni život i što mu je obilježilo djetinjstvo? S kakvim se preprekama suočio otkako djeluje kao političar? Na ta i brojna druga pitanja scenarist Vaughan odgovara postupno, koristeći analepsu.

Koliko je zahtjevan posao scenarista može se vidjeti na kraju druge knjige, gdje se u dodatnim materijalima nalazi kompletan scenarij za 20. epizodu serijala.

Odmah na početku Vaughanove priče može se nazrijeti kraj, da završetak neće biti nimalo sretan. Radnja se ne odvija linearno (kao u skraćenom i pojednostavljenome opisu kojega upravo čitate), već se stalno priča vraća unatrag, čime se dodatno objašnjavaju misli, postupci i reakcije protagonista pa priča stalno dobiva na zaokruženosti i dubini.

Analepsu je Vaughan uspješno iskoristio u serijalu Y, posljednji muškarac na svijetu, ovladao je tim narativnim obrascem koji iziskuje visoku razinu koncentracije pri stvaranju. Analepsom se postiže narativna dinamika i napetost, retrospektivni postupci podrobnije objašnjavaju događaje (isti je postupak koristio Ante Babaja snimajući dramu Breza). Vaughanova priča dobro funkcionira i vidi se da Vaughan uživa u stvaranju. Koliko je zahtjevan posao scenarista može se vidjeti na kraju druge knjige, gdje se u dodatnim materijalima nalazi kompletan scenarij za 20. epizodu serijala.

Onkraj ideologija

Vaughanov je scenarij detaljno razrađen, u njemu se nalaze brojne upute koje bi crtaču trebale olakšati posao; nagrađivani crtač Tony Harris (1969.) snašao se u Vaughanovoj kompleksnoj priči koju bismo mogli opisati kao politički triler (uz primjese natprirodnoga), a vrsni su posao napravili kolorist Jo Mettler i Tom Feister koji je bio zadužen za tuširanje priče u kojoj ne manjka referenci na američku povijest i stvarne ljude kao što su glumac John Wilkes Booth (1838-1865.) koji je usmrtio predsjednika Lincolna, gradonačelnik New Yorka Fiorello Henry La Guardia (1882-1947.) te višestruko nagrađivani politički karikaturist Herbert Block (1909-2001.), poznat kao Herblock.

Vaughanova priča moći će mjestimično naljutiti i smušene liberale, i zajapurene nacionaliste, i nadmene šoviniste, i mentalne mlitavce i nesuvisle brbljavce.

Vaughanu će mnogi čitatelji moći uputiti prigovore, naročito u ovim osjetljivim razdobljima kada su ljudi izrazito podijeljeni po stranačkoj pripadnosti, kada svatko bez prenemaganja neistomišljenike etiketira kao fašiste ili kriminalce, kada su ljudi izrazito površni i nepromišljeni po pitanju emocija (naročito budu senzibilni kada se govori o pravima životinja i ranjivih društvenih skupina). Vaughanova priča moći će mjestimično naljutiti i smušene liberale, i zajapurene nacionaliste, i nadmene šoviniste, i mentalne mlitavce i nesuvisle brbljavce. Brojni će se osjetiti uvrijeđeno ili će makar dobiti poriv za pljuvanjem lika Mitchella Hundreda. Hundred neće odgovarati ideolozima, negativnih komentara stoga neće manjkati ni na lijevoj ni na desnoj fronti. Brojni će se makar povremeno snebivati nad sadržajem ove suvremene parabole o društvenoj moći.

Ex Machina nije tipičan akcijski serijal koji bi trebao služiti kao duhovna razbibriga, akcijski elementi su rijetki, naglasak je stavljen na odnos između likova koji su pomno profilirani. I glavni i sporedni likovi debelo pogriješe. Nisu jednodimenzionalni, već složeni, postupci im se ne mogu lako predvidjeti. Detaljno su predočeni sporedni likovi kao što su Kremlj, Wylie, Bradbury, Hundredova majka, načelnica policije Amy Angotti, Hundredovi prijatelji iz djetinjstva...

Sočan jezik

Osobnost Mitchella Hundreda daleko je od savršenstva, a nisu ni drugi protagonisti sveci. Poput Riggsa i Murtaugha iz igranog serijala Smrtonosno oružje, Hundred koristi sočni jezik i nije uvijek politički korektan, što protivnici jedva dočekaju. I kao kostimirani junak i kao gradonačelnik Hundred donosi pogrešne prosudbe, stječe krive predodžbe i bude vođen varljivim predosjećajima.

Dobro je što ima uz sebe kvalitetne suradnike koji ga bodre u pothvatima i povećavaju učinkovitost. Neuobičajenih prepreka neće manjkati, uvijek će se naći pokoji manijak, fanatik ili političar koji će Hundredu nastojati pomrsiti planove i sabotirati ga izravno ili kriomice.

Objavljene su dvije knjige i sada valja dočekati preostale tri (za koje se nadam da su podjednako dobre, ako ne još bolje!). Ako vam se svidio Y, posljednji muškarac na svijetu, onda ćete vjerojatno guštati i u serijalu Ex Machina koji je prožet dobrim humorom, sastavljen od dobrih dijaloga. Intrigantna priča o herojstvu i moralnom teretu što dolazi uz herojstvo, priča o odricanju i pojedinčevoj požrtvovnosti za zajednicu. Velika preporuka za Veliku Mašinu!