Postupak analepse ne koriste mnogi pripovjedači jer iziskuje koncentraciju od onoga koji pripovijeda, ali i onoga koji prati radnju. Priča što obiluje analepsama kompliciranija je za osmišljavanje i zahtjevnija je za praćenje, što će reći da od obje strane (i autora i publike) iziskuje koncentraciju. Dok se koristi analepsa, lako dođe do neželjenih gafova, a njih stalno netko primijeti i rado ih spomene.

Promakne li autoru kakav sitni detalj u priči, publika mu to vjerojatno neće previše zamjeriti, no ako se gafovi zaredaju, autor može doći na loš glas kao slabi zanatlija. Kao što gledatelji uvide gafove u knjigama, televizijskim serijama i filmovima, tako mogu čitatelji zamijetiti pogreške u stripovima pa negodovati. Raširilo se vjerovanje kako su čitatelji stripovi otkačena stvorenja, a to nije najbolja slika; ima među čitateljima zaluđenih obožavatelja određenih serijala koji se prezentiraju kao intelektualni autoritet i gube ono malo pameti ako im netko kvalitetu omiljenoga serijala dovede u pitanje; nađe se ljudi koji stripove čitaju u trenucima dokolice, a može se naći i čitatelja koji rado čitaju stripove bez da gube glavu oko pitanja koji je strip serijal kvalitetniji.

Ako obraća pažnju na svaki detalj, čitatelj stripova sigurno će naići na gafove ili nelogičnosti. Na njemu je hoće li zbog uočenih propusta spominjati majku autoru ili mirno nastaviti s čitanjem bez pametovanja.

Tragična priča

Analepsa je izrazito prisutna u strip serijalima Y, posljednji muškarac na svijetu i Ex Machina, a njome se koristi i Joe Hill (1972.) u strip serijalu Locke & Key (Fibra, 2018.) koji, žanrovski gledano, podsjeća na televizijsku seriju The Haunting of Hill House. Joe Hill pazio je na detalje i teško je naći nelogičnost u priči što je razrađena do najsitnijih detalja i ima izgled mozaika jer se priča postupno grana i spaja u cjelinu, a jednako je bio posvećen i crtač Gabriel Rodriguez (1974.).

Bode pronalazi kojekakve ključeve na koje nitko ne obraća pažnju, a ispada da ti isti ključevi imaju magična svojstva.

Serijal Locke & Key započet je 2008. godine, a zanimljiva je činjenica da je prvi broj rasprodan u svega jednom danu! Hill je stvorio multižanrovsku priču epskih dimenzija. Priča započinje tako što školski savjetnik Rendell Locke ostane bez glave (gotovo pa doslovno). Ubije ga psihotični tinejdžer Sam Lesser uz pomoć ništa luđeg prijatelja. Sam poželi ubiti i ostatak obitelji Locke, Rendellovu suprugu i troje djece (Tyler, Kinsey i Bode), u čemu bi i uspio da ga nije spriječio Tyler, najstariji sin.

Sam Lesser završi u maloljetničkom zatvoru, a obitelj Locke seli u Lovecraft, mjesto gdje je Rendell Locke odrastao. Majka Locke utjehu će potražiti u piću, a djeca će se osjećati obilježeno zbog tragedije koju su preživjeli, naročito Tyler i Kinsey jer, upravo se nalaze u najosjetljivijim godinama. Prolaze muke adolescencije, na brutalan su način ostali bez oca, moraju se prilagoditi novoj sredini. Najlakše se s novim situacijama nosi Bode, najmlađi član obitelji kojemu godi boravak u Kući ključeva. Bode pronalazi kojekakve ključeve na koje nitko ne obraća pažnju, a ispada da ti isti ključevi imaju magična svojstva.

Dobro i zlo

Postupno će se otvoriti stara priča vezana uz borbu dobra i zla, probudit će se iz sna stari demoni koje je pokojni Rendell poznavao, a usko su vezani uz povijest Kuće ključeva. Rendellova djeca postat će važan sastojak u novom poglavlju stare priče koju su mnogi smetnuli s uma. Zatočeni demon što živi blizu zaživjet će u ljudskom tijelu i, zahvaljujući moćima i lukavosti, početi okretati stvari u svoju korist, upravljati preostalim svjedocima i eliminirati nepoželjne pojedince. Tyler, Kinsey i Bode će, ni krivi ni dužni, morati privesti kraju priču koja je usko vezana uz davnu povijest obitelj Locke.

Majstorski se predočava mladenačka shrvanost i mentalne oluje s kojima se mladi teško nose, zorno prikazuje kolebanja i moralna previranja, nestrpljivost i netrpeljivost kao tipične mladenačke odlike.

Hill je stvorio napetu priču o demonima i ljudima, koristeći pritom motive tipične za žanr horora, ali i narativne obrasce koje možemo vidjeti u ostvarenjima što su namijenjena tinejdžerima. Nije Hill stavio naglasak samo na borbu dobra i zla, već je dobar dio priče potrošio na odnose između likova, zorno predočio traume koje običavaju kočiti mlade ljude u ostvarenju ciljeva. Tyler nije prikazan kao tipičan snagator, već kao mladić kojega muči što je umalo ubio očevog ubojicu. U školi nije savršen, već zakaže u izvršavanju dužnosti, a bijeg od traume pronalazi u teškim tjelesnim poslovima.

Zateleba se u problematičnu ljepoticu i bude vođen hormonima dok je u njezinoj blizini. Kinsey također prikriva svoje emocionalne rane, utjehu pronalazi u trčanju (u čemu je dobra) i teže sklapa nova poznanstva (u čemu će joj također pomoći trčanje te zagonetni učenik koji je također tek došao u školu). Bode lakše prihvaća nedostatak oca i ostale promjene, ipak je još dijete. Ne zamjećuje Bode kako mu majka kopni zbog alkohola. Nije posve svjestan kakvu vrijednost imaju zagonetni ključevi koje pronalazi, a ostatak obitelj ne doživljava ozbiljno njegove priče i nova neobična iskustva…

Majstorski se predočava mladenačka shrvanost i mentalne oluje s kojima se mladi teško nose, zorno prikazuje kolebanja i moralna previranja, nestrpljivost i netrpeljivost kao tipične mladenačke odlike. U priči se govori o socijalnoj stigmatizaciji i snažnom osjećaju krivnje što zakoči i one koji su u mentalnom pogledu najjači. Ne temelji Hill radnju samo na zahuktavanju napetosti između demona i ljudi, već je dobar dio posvetio karakterizaciji likova kojima nije stran osjećaj kukavičluka, sumnje i nelagodnosti. Hillovi likovi nerijetko se s razlogom skamene, nisu uvijek sabrani i stalo im je do tuđeg mišljenja. Pitaju se je li tragedija mogla biti izbjegnuta i zašto je do nje došlo. Naročito Tyler sebi spočitava smrt oca, kasnije saznamo i zašto.

Zanimljivo tinejdžerima

O značajkama strip serijala Locke & Key pisao je Andrija Mihajlović u tekstu Žanr kao okvir radnje – Lokot i ključ. Mihajlović u svojoj analizi napominje kako Hillova priča nije samo mješavina mistike i krvavoga trilera, već i drama u kojoj se govori o statusnim simbolima, razonodama i mladenačkim stremljenjima. Mogu se uvidjeti određeni klišeji koje možemo mirno prihvatiti kao rješenje ili nemirno gunđati. No, svi klišeji su, pokazat će se u konačnici, pametno upotrijebljeni i ima poprilično istine u njima. Hill je mjerodavan autor kada se govori o pričama za mlade; razumije taj uzrast i zna kako funkcioniraju, što ih mori, fascinira ili koči.

Govori se o procesu prilagodbe u novoj sredini, o stjecanju vršnjačke naklonosti i traženju mjesta pod suncem. Mogli bi se tinejdžeri prepoznati u Hillovoj priči i zato je serijal Locke & Key jedan od onih naslova koje vrijedi preporučiti tinejdžerima, skupinama koje su na glasu kao okorjeli nečitatelji (u čemu nema previše istine). Priča je pažljivo dozirana humorom (crnim i sivim), stalno je napeta, a na trenutke brutalna i strašna, puna obrata i prevrata!

Hillova je priča epskih razmjera, napučena prekretnicama. Likovi neplanirano živnu, nećkaju se kada moraju krenuti u novom smjeru, nastoje prebroditi okolnosti i prihvatiti nadolazeće mijene. U Hillovoj priči česte su promjene perspektive; isti se događaji katkad ispričaju iz drugog kuta, a taj je narativni postupak godio i Rodriguezu koji se izvanredno snašao u vizualnom pripovijedanju. U jednom poglavlju Rodriguez je odao počast Billu Watersonu (1958.); koristi Watersonov prepoznatljiv stil crtanja pa taj dio priče neodoljivo podsjeća na novinski strip serijal Calvin i Hobbes.

Netflix će se prihvatiti posla i pitanje je hoće li ostvarenje polučiti uspjeh i ispuniti očekivanja čitatelja ili biti još jedan debakl.

I Hill i Rodriguez pripovjedači su u pravom smislu riječi – Hillu nisu bile potrebne didaskalije kako bi dodatno opisao tijek radnje jer, Rodriguez je svojim crtežom dopunio Hillovu naraciju, prikazao ono što se katkad ne može reći riječima. Dva su izvrsna pripovjedača podjednako zaslužna za nastanak ove priče, suradnja Hilla i Rodrigueza rezultirala je uspješno. Srećom, Fibra je objavila kompletni serijal u tri knjige, što će reći da ne morate čekati nastavak priče.

Locke & Key trebao je biti ekraniziran u više navrata. Pilot serija iz 2011. godine nije prošla, a ni film što je najavljivan nikada nije snimljen. Hoće li priča konačno biti kvalitetno prenijeta na male i velike ekrane trebali bismo vidjeti u 2019. godini. Netflix će se prihvatiti posla i pitanje je hoće li ostvarenje polučiti uspjeh i ispuniti očekivanja čitatelja ili biti još jedan debakl. Primjer debakla može se vidjeti u televizijskoj seriji Živi mrtvaci koja je nastala po stripu; sve je manji broj gledatelja, ali zato raste broj negativno intoniranih kritičara. Pred autorima buduće ekranizacije nalazi se povelik izazov jer, Hill i Rodriguez stvorili su originalnu, maštovitu i zaokruženu priču koristeći se postojećim žanrovskim obrascima. Filmaši, sretno vam bilo!