Upečatljivi likovi nerijetko učine umjetničko djelo pamtljivijim, samim time pogodnijim za citiranje, prepričavanje i preporučivanje drugima; sasvim prosječni likovi nešto se teže urežu u trajno sjećanje publici. Znatno se lakše zapamte pojedinci čiji su postupci neuobičajeni ili po intenzitetu pretjerani - ili odveć velikodušni ili negativno intonirani nehumanom brutalnošću. Primjerice, gangster Amerigo Centobucchi, centralni lik serijala Spaghetti Brothers, ostaje u sjećanju po amoralnosti i patološkoj potrebi za uništavanjem.

Pierre, jedan od protagonista romana Palim Pariz (Šareni dućan, 2015.), na prvu ostavlja dojam prosječnog lika, ni po čemu se ne ističe u okolini. Najprije izgubi posao. Zatim izgubi i djevojku Jeanette, a stanodavac ga izbaci jer nije plaćao najamninu pa se nađe na ulici, među brojnim uličarima. Moralno propada, gubi osobni ponos, svašta čini da bi preživio. Poznanik iz zavičaja pruži mu priliku, nađe prikladno namještenje. Čovjek bi pomislio da će se Pierre oporaviti i zaboraviti na neljudske dane, iskoristiti novu šansu i povratiti izgubljeno, no odluči se odužiti društvu tako što Parizom proširi smrtonosni virus kuge. Tim monstruoznim postupkom Pierre gubi prosječnost koju je ispočetka imao – urezuje se u trajno pamćenje čitatelja.

Sasvim običan čovjek čini naslov Časni ljudi (Fibra, 2016.) [1]Za crtež je zaslužan Christian Durieux (1965.), dok scenarij potpisuju Durieux i Jean-Pierre Gibrat (1954.), koji je domaćoj publici otprije poznat po naslovima Odgoda (Fibra, 2009.), Potkazivač (Fibra, 2011.) i Matteo (Fibra, 2012.)., četverodijelnu priča o konkretnim životnim situacijama, natopljenoj toplom atmosferom obiteljskih filmova za nedjeljno poslijepodne, klasično francusko ostvarenje o življenju. Časni ljudi ne čine protagonisti koji su upečatljivi u pretjeranoj mjeri, središnji lik Philippe Manche potječe iz prosječne sredine. U 53. godini života, baš tijekom obiteljske proslave rođendana, Philippe Manche telefonskim putem dobiva nimalo ugodno iznenađenje – otkaz nakon 27 godina rada. Situacija kod kuće ionako nije naročito bajna, stariji sin Alex stalno mijenja poslove, kćerka Fanny je neplanirano završila u drugom stanju (baš je te večeri radosnu vijest mislila podijeliti s obitelji), a najmlađi sin Arnaud iskazuje buntovnost jer je u tinejdžerskim godinama. Philippeova svakodnevica i izvor prihoda nestaju doslovno preko noći, ne dobiva zasluženu otpremninu, a vjerovnici uskoro dolaze po svoj dio kolača; brak mu propada, zapusti se u tjelesnom i duhovnom pogledu pa potrebnu utjehu pronalazi u piću. Najbolji prijatelj pruža mu svoj stan kao privremeno boravište, pronalazi mu nove prilike za novi početak, no sve će to isprva rezultirati novim promašajima za Philippea koji je poprilično smušeno stvorenje; teže se prilagođava na nove poslove, nesnalažljive je prirode. Traži se poput klinaca na pragu punoljetnosti i prošla bi cijela potraga znatno bezbolnije da se ne nalazi u krizi srednjih godina. Život mu se stubokom mijenja nakon što upozna antikvara Roberta, ljubitelja literature i vina; zahvaljujući njemu, Philippe pronalazi izgubljeni smisao u čitanju književnih klasika, no to je tek početak jedne posve nove životne avanture...

Philippe Manche nije ni markantan junak ni degutantna bitanga, ali vrijedan je pažnje upravo zato jer nije napravio baš ništa degutantno ili grandiozno zbog čega bi zadužio cjelokupno čovječanstvo; on je tek jedan posve običan čovjek kakve svakodnevno susrećemo u trgovini, čekaonici ili javnom prijevozu, pojedinac koji se u određenom životnom razdoblju silom prilika našao na prekretnici, povukao niz loših poteza, ali i donio iznimno hrabre odluke za svoju dob. Čitajući naslov Časni ljudi ne moramo koristiti maštu, dovoljno je da se prisjetimo susjeda ili poznanika koji zbog krize srednjih godina ili besposlice svako malo učini nešto krajnje nepredvidljivo. Elem, u ovom su stripu protagonisti osobe sa stvarnim problemima, stoga će ljubitelji životnih priča doći na svoje čitajući Časne ljude; ovdje nema fiktivnih heroja, narativnih pretjerivanja, suvišnih naklapanja ili mitologiziranja, ovu priču čine pojedinci koji se suočavaju s običnim, svakodnevnim problemima, ljudi koji nastoje spajati kraj s krajem i pritom biti i ostati, prije svega, ljudi.