U Hrvatskoj se 2014. godine višekratno obilježila stota godišnjica smrti Antuna Gustava Matoša, a mnoge su kulturne (i nekulturne) institucije istu okruglu godišnjicu ujedno iskoristile da bi se prisjetile Prvoga svjetskoga rata, navodeći zainteresiranoj javnosti razloge zbog kojih je uopće došlo do rata, analizirajući pritom njegov tijek te posljedice što su ostale nakon svega. Dok su jedni Prvi svjetski rat prikazali kroz brutalne i objektivne činjenice, bilo je i onih koji su ratnim pričama pridavali romantičarski štih. Izdavačka kuća Fibra pridružila se brojnim obljetničarima tako što je objavila dva prigodna naslova[1]Treći prigodan naslov, Kabaret Folies Bergère, objavljen je 2015. godine. – Naša majka rat te Petra chérie. U albumu Petra chérie Prvi svjetski rat doživljavamo kroz neobične ženske oči Petre de Karlowitz.

Petra De Karlowitz, egzotična individualka poljskih i francuskih korijena, po svemu je netipična protagonistica, endemska pojava u devetoj umjetnosti; Petra je autohtona ženska junakinja, po načinu razmišljanja i djelovanja daleko ispred sufražetkinja; Petra je ispred svog roda, legitimna pripadnica ljudskog naroda. Poprilično nepredvidljiva, nemirnoga i nepodređenoga duha, šarmantna i elokventna, sklona poigravanju s muškim rodom, najčešće je intelektualno ravnopravna u sukobu s muškarcima, a imam slučajeva kada je i nadmoćnija. Samostalna i samosvjesna, ta dobrostojeća brineta zamamne vanjštine naprosto pršti samopouzdanjem u javnosti; osjećaš ju kao što osjećaš vjetar na koži, ali je i neuhvatljiva poput te prirodne pojave. Ne drži ju mjesto, nikako da se skrasi i stalno je u pokretu, riskirajući pritom vlastitu glavu. Kako mijenja lokacije, tako ide iz avanture u avanturu, što će reći da je Petra ženska inačica nemirnog mornara Corta Maltesea, stoga zaslužuje etiketu građanka svijeta.

Nije jasno tko ili što zapravo Petru primorava na silne avanture u kojima se sukobljava s raznim špijunima, špekulantima i vojnim vlastima? Na početku priče zatječemo ju na neutralnom području (Nizozemska), no i tamo se svako malo umiješa u sukob zaraćenih strana. Posebna je po tome što zna voziti avion (tim rijetkim umijećem itekako iznenađuje neprijatelje, sve redom muškarce), odlično se snalazi u vožnji automobilom, a ujedno govori više jezika (engleski, francuski, njemački, poljski, ruski, kantonski kineski) što joj ide na ruku tijekom putovanja (Švicarska, Venecija, Crna Gora, Turska, Sirija, Rusija...). Vjerni pomoćnici su joj vremešni (i spretni) Kinez Nung koji ju prati odmalena poput drugog oca te harlekinska doga Shapiro.

Kako se razvija priča, tako Petrina osobnost čitatelju biva jasnija, otvorenija i podložnija interpretacijama – pokazuje se da Petra nije još jedna avanturistica kronično ovisna o adrenalinu, već da ju u njezinim pustolovinama vode viši ciljevi čovjekoljublja. Ne krije svoju ranjivu stranu, iskazuje iskrenu sućut prema slučajnim žrtvama ideologija – ona možda jest čvrsta poput stijene, što joj i ime znači, ali nije nepovrediva. Vjerna svojim osobnim idealima, nije sklona mijenjanju ideoloških kaputa, drži se svojih principa koji ljudima nisu uvijek jasno određeni.

Petra se premijerno pojavila u veljači 1977. godine u dugovječnom talijanskom strip-časopisu Il Giornalino[2]Prvi broj časopisa Il Giornalino izašao je davne 1924. godine.. Integralno izdanje Petra chérie čine priče od desetak tabli što se nastavljaju jedna na drugu. Domaće integralno izdanje otvara kraća priča Umjesto predstavljanja iz 1982. godine (prvotno objavljena u prvom broju časopisa Alter Alter) što je svojevrstan kratak uvodnik u kompleksni lik Petre De Karlowitz. Petrin autor, Attilio Micheluzzi (1930-1990.), svako malo se preko didaskalija izravno obraća svojoj tvorevini koja redovno svjesno srlja u nove neprilike [3]Isti postupak komunikacije s naslovnim likom Micheluzzi rabi u svom djelu Marcel Labrume (Fibra, 2011.) – Marcel je samoživi individualac, naizgled nepopravljivi sebičnjak koji se pravi da ne mari za svijet i zbivanja oko njega, a kasnije se pokazuje da baš i nije takav. „Prijatelj sam s onim tko mi se čini dobar. To je sve.“ (23.). – na njezinoj je strani premda ga povremeno dobrano zbunjuje svojim naglim postupcima i neočekivanim odlukama, zanima ga o čemu trenutno razmišlja, a tim se željama pridružuje i čitateljstvo koje također redovno zastrepi nad njezinom sudbinom.