Nije se jednom dogodilo da javnost razglaba o (ispod)prosječnim djelima, a velika djela budu zanemarena. Ne budu spomenuta u obaveznim popisima za ljetne mjesece kao vrlo štivo. Djelo može imati veliku estetsku (i etičku) vrijednost, ali što mu to vrijedi ako ono nigdje nije izrijekom spomenuto. A ono što nije spomenuto kao da ne postoji, izaziva manji interes. 

Znate onaj osjećaj kada nemate velika očekivanja od djela pa izostanu frustracije, a oduševljenje bude još veće i intenzivnije? Eh, upravo sam ovih dana bez pripreme pristupio stripu Zabranjena luka (Fibra, 2019.) kojega je narisao Stefano Turconi (1974.), a napisala Teresa Radice (1975.), opisavši svoje djelo kao „opera u stripu u četiri čina“ . Možda se varam, no nekako mi se čini da neće biti previše tekstova o ovome stripu, a meni se baš piše o takvim djelima, koje kritičari zaobilaze jer nisu komercijalni mainstream. Zabranjena luka iscrpno je štivo, a opet dobro dođe u ovim vrućim danima, kada se sparina doslovno uvuče u kožu i zidove.

Dobra atmosfera

Priča počinje 4. srpnja 1807. godine. William Roberts, prvi časnik broda Explorer koji je ostao bez kapetana Stevensona pod sumnjom da je opljačkao vlastiti brod i počinio veleizdaju, pronalazi brodolomca, plavokosoga mladića koji se ne sjeća kako je završio na obalama mora, što je prije radio i kamo bi trebao krenuti. Mladić, koji se sjeća samo da mu je prvo ime Abel, ostaje na brodu kao „mali od palube“.

Nije zakazala Teresa Radice kao scenarist, a bome ni Stefano Turconi kao crtač čiji način rada podsjeća na Cyrila Pedrosu.

Abel brzo stječe naklonost časnika Robertsa jer se u štošta razumije, dok kod dijela posade Abelova svestranost ispočetka ne nailazi na odobravanja i izaziva sumnju. Tajanstveno je Abelovo opće znanje, umije prepoznati detalje na koje prekaljeni moreplovci uopće ne obraćaju pažnju niti gubi živce u opasnim situacijama, nije mu mrsko raditi najteže poslove, brzo prione zadatku... Posada inače nije najbolje raspoložena zbog neočekivane izdaje kapetana Stevensona koji je bio na dobrom glasu kao karizmatičan vođa koji umije pošteno upravljati ljudima te podići razinu veselja u društvu, a bio je cijenjen i u svojem zavičaju.

Abela će put nanijeti u Englesku, gdje će upoznati Stevensonove tri kćeri koje se međusobno veoma razlikuju i ne reagiraju jednako na očev nestanak. Upoznat će Abel u gradu uglađenu kurtizanu Rebeccu, vlasnicu javne kuće koja nije tipična ljepotica, a put će mu se ukrstiti i s Nathanom MacLeodom, škotskim kapetanom koji upravlja brodom „Last Chance“. Brojne će prepreke snaći Abela koji će postupno otkrivati dijelove vlastite prošlosti, saznati tko je uistinu i koja je njegova životna misija…

Po čemu je Zabranjena luka posebno djelo vrijedno preporuke, pitate se? Nije zakazala Teresa Radice kao scenarist, a bome ni Stefano Turconi kao crtač čiji način rada podsjeća na Cyrila Pedrosu. Turconi je, može se vidjeti iz crteža što obiluje sitnim detaljima, prethodno obavio opsežno istraživanje. U poetičnoj bilješci nakon priče, koju se sastoji od autorske posvete dragim ljudima, naveden je i sljedeći podatak: „Zamišljeno, napisano i nacrtano između Portsmoutha, Chathama i Kuće bez sjevera od petka, 31. svibnja 2013., do srijede, 28. siječnja 2015.“ (307.)

Zorno je Turconi predočio brodove i stvorio atmosferu s početka 19. stoljeća, dobiješ dojam kako je zaista bio tamo pa stekao status svjedoka vremena (v. Brodski dnevnik na kraju knjige); minuciozno su prikazane morske scene, gotovo da se kroz crtež može čuti fijuk vjetra i nemilosrdna morska oluja. On bi, čini se, mogao i mirisu dati oblik u formi crteža! Radice je pak stvorila priču u kojoj se nadnaravni i pustolovni elementi isprepliću sa sočnom ljubavnom storijom; predočena je zanosna pripovijest u kojoj uzvišena povezanost duša nije puka strastvenost, već primjer sjedinjenih duša. Radice bi emociju prenijela u riječ, a Turconi riječ pretvorio u crtež.

15+

Naročito mi se svidjelo što Radice nije zbrzala kraj priče, nego je polaganim ritmom privela priču kraju. Nije žurila ni u predočavanju karakternih osobina niti se poslužila uobičajenim stereotipima pa tako nije sve mornare predočila kao razularene sirovine bez plemenitih emocija. Više intrigantnih likova čini naslov Zabranjena luka. Tako Nathan MacLeod naizgled odaje dojam krutoga i nemilosrdnoga kapetana, a zapravo se iza te grube vanjštine krije mislilac koji muku muči sa svojim osobnim borbama, strahovima i bjegovima: „Svih ovih godina želio sam biti kao more, živjeti i misliti na njegov način; plutati, prepustiti se struji bez određenog cilja zbog kojeg bih bio nemiran, u slučaju da ga se ne domognem… nije mi se činilo da mi je potreban ikakav smisao, ikakvo odredište. Mislio sam, kako možemo išta znati o životu a da nas to nije more naučilo? Samo na moru, koje je uvijek nemirno, pronalazio sam mir. Na ovom tekućem prostranstvu ljudski su problemi prolazni i beznačajni. More ne mari za naša očekivanja kad se silovito baca na brodove i uništava ih, ono nema sluha za naše planove kad nas odvlači na dno i prisvoji nas, oduzimajući nam ime… i grob. Ja sam htio biti isti kao more, oslobođen veza, dalek od pojmova grijeha i krivnje, spasa i propasti, istine i laži.“ (260.)

Solidarnost i prisnost, povrijeđeni ponos i nepromišljenost, izdajstvo i prepredenost, osjećaj časti i odanosti te traženje svoje ključne uloge u predstavi što život se zove, to su tek djelići koji čine naslov Zabranjena luka.

Solidarnost i prisnost, povrijeđeni ponos i nepromišljenost, izdajstvo i prepredenost, osjećaj časti i odanosti te traženje svoje ključne uloge u predstavi što život se zove, to su tek djelići koji čine naslov Zabranjena luka. Napeta je to i emotivna priča o ljudima kojima je pružena druga šansa za ispravljanje grešaka i propuštenih prilika, poetična storija epskih razmjera o plemenitim i manje promišljenim nakanama, prava ljetna poslastica jer se dobar dio radnje odvija na moru. Naravno, to ne znači da ovaj strip morate čitati na plaži, u hladu borova. Ja sam ga slistio u tišini kuhinje, u komadu, polako, bez stanke! Priča će mi podjednako dobro sjesti i u drugim godišnjim dobima. Svakako ću joj se ponovno vratiti kao čitatelj, takav bih tip priče rado napisao i potpisao svojim imenom i prezimenom.

I da, Zabranjena luka ima etiketu 15+, ali i dobar razlog za to. Priča zahtijeva zrelijeg i naprednijeg čitatelja. Djetinjastim čitateljima možda se ova priča neće pretjerano svidjeti jer je ona daleko više od klasične avanturističke priče i ne temelji se samo na uobičajenim motivima…

*Sadržaj nije dopušteno preuzimati bez pisanog dopuštenja autora.