Nekadašnje su generacije bile svestrane i znale su baratati novcem, ispada da im rastrošnost nije bila vrlina. Nije se za svaku sitnicu zvao majstor koji bi naplatio basnoslovnu cifru, već je čovjek umio sam ukloniti kvar u vlastitoj kući. Umjesto da se okuša u popravljanju i osjeti korisnije, suvremeni će čovjek radije izabrati komotnije rješenje – angažirat će majstora.

Spretnije baratanje financijama i štedljivost mogla se vidjeti i u načinu kako su ljudi podizali kuće. Ako bi se gradila kuća, vikendica ili kakva treća vrsta građevine, ljudi su se međusobno pomagali; rodbinske su veze bile jače, jedni bi drugima uskakali u pomoć bilo da se radilo o radovima u polju, kolinju ili izgradnji građevine. Starija su djeca čuvala najmlađe, svatko bi doprinio na svoj način tijekom rada. Propagiralo se zajedništvo među ljudima, dok danas mnogima održavanje rodbinskih veza predstavlja zamor.

Okupljanje

Kako su nekadašnje generacije funkcionirale možemo se prisjetiti čitajući naslov Kuća (Fibra, 2019.). Na početku priče zatječemo starijega čovjeka koji se ne može pohvaliti savršenim zdravljem. Mada u početnim vinjetama nema teksta, može se vidjeti da starcu nije dobro. Malo zatim u priči ulazi starčev sin José sa suprugom Silvijom. José pokušava srediti očevu kuću (koji je u međuvremenu preminuo). José nije vičan popravcima, a kuću koja je imala funkciju vikendice najradije bi prodao, doživljava ju kao dodatni trošak jer zahtijeva renovaciju, a podrazumijeva i stalno održavanje. Dok sa suprugom prebire po stvarima koje bi valjalo baciti, navaljuju sjećanja i pitanja.

José se pita zašto je otac tako naglo umro, prisjeća se njegovih postupaka i naravi, kako je tekao proces izgradnje kuće. Otac je bio iznimno radišno biće i primoravao ostatak obitelji na rad.

„Otac nas je stalno zvao da nešto radimo. On nije volio dangubiti. Meni je u ovoj kući bilo kao da sam došao u logor na prisilni rad. Imam dojam da će me otac svakog časa pozvati da ustanem i pomognem mu pri čemu.“ (27.)

U drugom dijelu priče glavnu riječ ima starčev najstariji sin Vicente koji sa suprugom i sinom tinejdžerom posjećuje kuću nakon što ju napuste José i Silvia. Najstariji je sin poveća suprotnost Joséu – on je vičan popravcima poput oca, a skloniji je i izricanju kritike, djeluje autoritativnije i ne odustaje od zacrtanih planova. Da se njega pita, kuća se ne bi dala na prodaju, već bi ju zadržao. Zna Vicente što je ta kuća predstavljala njegovome ocu. Opet, u trećem dijelu priče pojavljuje se treća nasljednica, najmlađa kći Carla. Uskoro će se svi članovi obitelji ponovno okupiti u kući koja im je snažno obilježila djetinjstvo, kući koju su zajedničkim snagama postupno stvarali, kako bi im financije dopuštale.

Kroz razgovore i zajednička druženja José, Vicente i Carla obnovit će sjećanja, dublje će poimati kuću i njezinog idejnog tvorca, oca kojega više nema među živima, ali je zato ostavio dubok trag iza sebe.

kuća1

Brzo čitanje

Retrospekcija je čest postupak u ovoj toploj priči što nema dijelova koji vuku na patetiku ili pak izazivaju zgražanje. Priča je to o nekadašnjoj obiteljskoj idili i idealima do kojih danas malo tko drži, priča u kojoj se mogu pronaći nešto stariji čitatelji mada se radnja odvija u Španjolskoj. Paco Roca (1969.) polagano stvara radnju, ne brza. Crtež mu je karikaturalan, snažan i nenametljiv, pogađa srž. Ne manjka nijemih vinjeta što su pune detalja, nije bilo potrebe za didaskalijama i dodatnim objašnjenjima. Dijalozi su uvjerljivi, kao da slušamo razgovor prvoga susjeda, što samo pojačava dojam autentičnosti.

Kuća se brzo pročita, no o njoj se može dugo misliti poslije. Zapitaš se što donose nova vremena, kako se othrvati vremenu i sačuvati od zaborava ono što je uistinu bitno te na što nikako ne valja trošiti vrijeme i živce.

kuća2

Paco Roca sastavio je narativni dragulj što primorava na preispitivanje nazora, pogleda i preokupacija. Priča je to za nešto odrasliju djecu, kao stvorena za one koji intenzivno prebiru po sjećanjima i suočavaju se s dvojbama. Što učiniti s ostavštinom? Cijenimo li trud marljivih predaka? Trošimo li energiju na pogrešne ideje? To su tek neka pitanja koja bi se čitatelju mogla pojaviti tijekom čitanja ove pametne priče što nagovara na zrela promišljanja, a zahtijeva i nešto zrelijega čitatelja.