Izbjegavanje superheroja u stripu i izvan stripa nije novost u mom slučaju, podugo je u meni prisutna odbojnost prema junacima u tajicama te pravednim snagatorima koji uvijek u posljednji tren zadnjim atomima snage skrše predstavnike zla. Drugim riječima, nije da znam sve pikanterije o američkim junacima, odakle koji dolazi i u kakvim je prilikama odrastao, koje mu je pravo ime ili omiljena uzrečica, što će reći da ne znam detalje iz devete umjetnosti koje se znaju pojaviti u kvizovima.

Začudo, dobro mi sjeo filmski naslov Logan (James Mangold, 2017.) u kojem je Logan (ili Wolverine, kako vam je draže) prikazan čovječnije. Logan je ostario i oslabio, sklon je autodestruktivnom ponašanju pa stalno viri u bocu, iz dana u dan sve više propada u svakom pogledu. A kako i ne bi kada svijet više nije na strani mutanata, štoviše, nastoje ih u potpunosti istrijebiti.

Slična se priča pojavljuje u stripu Starac Logan (Čarobna knjiga, 2016.), gdje je svijet iz nedavne budućnosti prikazan kao mjesto u kojem vladaju superzlikovci podijeljeni u klanove, dok aktivnih superheroja više nema. Stari Logan vodi miran obiteljski život na farmi, iz nekog razloga odbija iskorištavati svoju snagu i ne opire se lokalnim siledžijama koji dobro znaju tko je Logan nekada bio pa ga uživaju kinjiti. No, dolazak staroga znanca poremeti Loganovu ionako poremećenu svakodnevicu koju čine dugovi i duhovi prošlosti. Stari je znanac Oko Sokolovo, nekadašnji pripadnik grupe koja je djelovala pod imenom Osvetnici, a za Logana ima primamljivu ponudu koja bi ga mogla izvući iz financijskih dugova.

Dva lika

Kada se čuje ime Oko Sokolovo, nešto starijima bi prva asocijacija mogao biti kapetan Benjamin Franklin „Hawkeye“ Pierce kojega je u popularnoj seriji (i Altmanovom filmu iz 1970. godine) M.A.S.H utjelovio Alan Alda (1936.). U mnogočemu se razlikuju filmski i stripovski Hawkeye (nadalje: Oko Sokolovo). Stripovski Oko Sokolovo prvi se put pojavio 1964. godine kao negativac da bi 1965. godine pristupio Osvetnicima. Opet, u stripu ne postoji samo jedan lik koji djeluje pod imenom Oko Sokolovo, već dvoje. Prvi je Clint Barton, siroče koje je nakon smrti roditelja odrastalo u cirkusu i tamo steklo akrobatske vještine, dok je drugo Oko Sokolovo Kate Bishop, djevojka koja je potekla iz bogate obitelji, ali nije postala tipična tatina princeza, već se odlučila za opasnu karijeru superjunakinje. Oboje se odlično služe lukom i strijelom.

U omnibusu Oko Sokolovo (Fibra, 2017.) isprepliće se priča o Clintu kao mentoru i Kate kao njegovoj nadarenoj učenici. Osvetnički imenjaci međusobno se poštuju i pomažu, postoji prisnost između njih premda su odrastali u sasvim drugačijim okolnostima. No, posao pravednika ih čini nerazdvojnima, partnerima koji bi možda dobro funkcionirali i u ljubavnom odnosu da Clint nije pomalo konfuzna osoba kada su veze u pitanju.

U priči za koju scenarij potpisuje Matt Fraction (1975.) prikazana je humanija strana Clinta Bartona, kakav je kada nije u društvu Osvetnika. Tada pokušava živjeti normalnim životom u stambenoj zgradi, nastoji izgraditi dobrosusjedske odnose, očuvati sigurnost zajednice običnih ljudi, a koju remete nasilni mafijaši u trenirkama. Da bi spriječio nasilne deložacije, Clint kupuje cijelu zgradu i postaje njezin vlasnik, što ga samo uvali u velike probleme. Baš ogromne probleme.

Postupno saznajemo zašto je Clintu toliko stalo do kvarta i obrane ljudi koji ga okružuju, fragmentarno se prikazuju dijelovi iz njegovog djetinjstva, tada ranjivi dijelovi osobnosti dolaze do izražaja. Kate mu je u cijeloj priči potpora, ali i ona u jednom trenu digne ruke od njega jer ne može trpjeti neke njegove odluke s kojima se nimalo ne slaže. S druge strane, i Kate proživljava svojevrsnu krizu identiteta pa odluči promijeniti podneblje i potražiti novu sreću u Los Angelesu. A pravi problemi za Clinta će tek početi. Ispast će da se kupnjom zgrade zamjerio zaista opasnoj škvadri, superzlikovcima koji ne prežu ni pred kim.

Clint Barton, dakle, redovno zastrani i izmiče kada zagusti, ishitreni postupci nisu mu nepoznanica, ne bi ga svaka majka za zeta jer za sobom vuče emocionalan teret iz prošlosti. Nema natprirodne sposobnosti, samo je u fizičkom pogledu zdrav i sposoban mladac koji brzo djeluje kada je potrebno. Nije svemogući i ne prati ga sreća u stopu. A okrutni bogatuni, kojima je u opisu posla da (ne)izravno zastrašuju male i obespravljene, ne biraju sredstva da bi ostvarili zacrtane ciljeve. Wilson Fisk (ili Kingpin) i Madame Maska pokazat će se kao moćni protivnici dečku iz susjedstva kojem kolebanje i izmicanje nije strano kada stvari stvarno izmaknu kontroli, a upravo se mislio okućiti.

Humor i akcija

Radnja oko Clinta i Kate vrti se naizmjenično, a priču začinjava pas Srećko (Strijela ili pas pizzožder jer voli jesti pizzu) kojega je Clint spasio od sigurne pogibelji, Clintova bivša žena i zamamna djevojka koja ga samo uvaljuje u dodatne nevolje, a pojavi se i stariji brat Barney kao korisna ispomoć. Cijela je priča protkana humorom i natopljena akcijom, a svakako se mora pohvaliti odličan prijevod Darka Macana koji daje dodatnu draž cijeloj priči. Kompletna priča sastoji se od 22 nastavaka i više je crtača sudjelovalo u radu, no veći dio posla majstorski je odradio David Aja (1977.)^[1]Na kraju knjige navedeno je i koju je glazbu slušao David Aja tijekom rada.(nacrtao je sljedeće dijelove: 1-3, 6, 8-9, 11, 13, 15, 19, 21-22), a kao kolorist je briljirao Matt Hollingsworth (1968.). Didaskalije i unutarnji monolog pametno su izvedeni u svrhu kadriranja. Postignut je sklad crteža i teksta, zapitaš se tko tu koga dopunjava, crtež tekst ili tekst crtež. Aja i Fraction imaju filmski mozak, priča je odlično montirana i inventivna u svakom pogledu, likovi su precizno i duboko profilirani, nije naglasak na akciji, koliko na unutarnjim konfliktima Clinta i Kate.

Nešto je veća pažnja posvećena Clintovim razdorima, no i Kate je dobila sasvim pristojnu dozu u priči. Kada ode u Los Angeles, okuša se u zanimanju privatne detektivke, što ne krene najbolje pa bude ispočetka natmurena, ali ipak ne posustane jer joj odustajanje nije svojstveno. Klijenti i slučajevi dovode Kate u sukob s kojekakvim razmetljivcima koji, pokazat će se, imaju snažne veze s njezinim najboljim (ne)prijateljima.

Oko Sokolovo netipično je štivo za ljubitelje superherojštine jer pravednika u tajicama nema, jedva da se spomenu ili pojave. Pojavi se pokoji superzlikovac (jedan je negativac neuobičajeno specifičan, misteriozan i zastrašujući), ali ni oni nemaju posebnu moć, već se oslanjaju na pamet, palice i vatreno oružje. Priča o Clintu i Kate najmanje je priča o nevjerojatnim junaštvima, više je to otkačena i dirljiva priča o prijateljstvu, zajedništvu, slozi i potpori, odgovornost prema zajednici. U jednom je dijelu priče umetnuta referenca na film Sunset Boulevard (Billy Wilder, 1950.), što će dobro sjesti filmoljupcima i što će reći da Oko Sokolovo po pitanju scenarija definitivno nije uobičajeno štivo za razbibrigu namijenjeno klincima. Ima tu referenci i na psihodelične šezdesete godine 20. stoljeća, kada su glazbenici stvarali pod utjecajem razarajućih opijata.

Prebrzih 500 stranica

Nažalost, brzo se čita Oko Sokolovo i čisto ti bude žao što se kraj približava. Čita se brzo jer je radnja brza, ali i napeta u toj mjeri da je teško napraviti stanku tijekom čitanja pa se strip pročita u komadu premda ima preko 500 stranica. Više je tabli u kojima nema teksta pa crtež ima glavnu ulogu pripovjedača. Naročito je fascinantna jedanaesta epizoda u kojoj se priča pripovijeda iz psećeg kuta (Pizza je moj posao) te devetnaesta epizoda u kojoj je tekst mjestimice zamijenjen znakovnim jezikom. Kako su to autori uspjeli odraditi, teško je prepričati. To se naprosto mora pročitati. Točnije rečeno, pogledati!

Radnja je usklađena i vješto tempirana, napetost stupnjevito raste i postiže vrhunac. Kraj priče je i više nego fantastičan, završnica je veličanstvena, za pamćenje i prepričavanje. Cjelokupna priča toliko je dobra da tjera na ponovno čitanje (potpisnik ovih redaka u dva mjeseca pročitao je u tri navrata Oko Sokolovo, a reakcije su svaki put podjednako dojmljive!), riječ je o stripu koji je zabavan i dinamičan, poučan i inteligentan, majstorski izveden. Jednom riječju, odličan!