Ne mogu si pomoći, čim danju vidim avion omanjih dimenzija iznad sebe, pomislim na Pilota iz svijeta devete umjetnosti. Pilot je, dobro znaju prekaljeni stripoljupci, Jerry Drake, američki veteran Drugog svjetskog rata koji je unutarnji mir pokušao pronaći u dalekom Manausu, brazilskom gradiću u kojemu je životni ritam znatno smireniji negoli u New Yorku. 

Poprilično zavidim vlasnicima i korisnicima umjetnih ptica što se kreću nada mnom, zamišljam ih kao slobodnije i bezbrižnije ljude koji, eto, znatno brže prevaljuju kilometre te drugačije promatraju i poimaju područje ispod sebe, doživljavajući mene i ostala stvorenja kao sitne mrave. Jerry Drake, poznatiji kao Mister No, bio mi je (i ostao) simbol slobodne duše, primjer klasičnoga pustolova čija duša naprosto žeđa za avanturama. 

Pa tko zna u koliko je priča Mister No spokojno hodao ulicom pa se pojavio upravo na mjestu gdje neka grupa bespoštedno napada jednu osobu? Naravno, Mister No ne bi okrenuo glavu i nastavio svojim putem, već bi se bez premišljanja umiješao i nastojao pomoći nevoljniku koji bi u sukobu trebao izvući deblji kraj, zbog čega bi se naš antijunak uvalio u nove nevolje. Zašto antijunak? Pa svatko tko je čitao serijal Mister No zna da glavni lik nije bez mane i oličenje savršenstva, već da je riječ o karizmatičnom osobenjaku koji voli malo više zaviriti u čašicu i zavoditi žene. Ukratko, nije primjer čovjeka koji nikada ne griješi. 

MNO_Revolution_3_naslovnica-400x533

Nema kod Mister Noa mirovanja, ne da se ušutkati. Nagledao se gadosti i gadova tijekom Drugog svjetskog rata, vlastitim je očima svjedočio krvavim strahotama i prezreo besmisao ratovanja. Zbog nespokoja krenuo je na put pun neizvjesnosti i pokušao pobjeći od prošlosti, skrasivši se u brazilskom gradu Manausu gdje radi kao turistički vodič. Ni tamo Mister No ne dobiva veličanstven tretman - (ispod)prosječnim dušama predstavlja gubitnika i dangubu, a ustvari je stopostotni simbol individualne pobune. Na strani obespravljenih i potlačenih, stalno izvan sistema, Mister No primjer je osobe koja bez stanke vrti svoj film i onda kada zna da će mu se to itekako obiti o glavu. 

Velikodušan i plemenit, poteže nezgodna pitanja, upliće se u tuđe poslove i onda kada nitko drugi ne želi ni zucnuti. Budućnost mu nije jasno zacrtana, neizvjesna je njegova sudbina, a čak je i u Manausu zaslužio reputaciju problematičnoga gringosa koji prekardaši u iskazuju neposluha i nepoštivanju autoriteta čija se moć temelji na brutalnim metodama i prisilama. Kako mu nije do bogaćenja, tuđe slave i hvale, Mister No može izazvati samo prezir kod gramzivih poduzetnika, ratnih huškača i drugih hulja svake vrste, ali u ovom je slučaju riječ o obostranoj netrpeljivosti. Mister No ne trpi brojne osobe sumnjivih namjera i nerado se kreće u njihovom društvu. 

A što bi bilo da je Jerry Drake rođen 25 godina kasnije i da je, recimo, aktivno sudjelovao u Vijetnamskom ratu? Upravo nam takvu priču nudi u mini serijalu Revolution scenarist Michele Masiero (1967.) koji je rođen upravo u godini koju su obilježili brojni epohalni glazbeni albumi, ali i značajni društveni događaji. Više je crtača sudjelovalo u nastanku ovog mini serijala (Matteo Cremona, Alessio Avallone i Emilliano Mammucari) kojega krasi veća stvaralačka sloboda – više eksplicitnosti u obliku psovki, nasilja i škakljivih motiva, baš kao i u vestern serijalu Deadwood Dick, znači, riječ je o štivu koje je namijenjeno odrasloj publici. U mini serijalu Revolution protagonisti se izražavaju upravo onako kako se inače izražavaju ljudi iz naše okolice u trenucima kada su veoma ljuti ili radosni. Na čitatelju je hoće li se zgražati nad sadržaje ili prihvatiti ovaj oblik realne i brutalne priče. 

Mini serijal Revolution sastoji se od šest priča – Libellusovo izdanje sastoji se od triju knjiga (Vijetnam, Kalifornija i Amazonija), a svaka od njih ima po dvije epizode. U prve dvije priče (Gori, momče, gori! i Bit ću tvoje zrcalo) radnja se dobrim dijelom odvija u Vijetnamu, ali se objašnjava i što je prethodilo novačenju, iz kojeg je razloga Jerry Drake odlučio pristupiti vojsci i kako je stekao čuveni nadimak Mister No. Malo je ljepote Jerry vidio u Vijetnamu, nije jednom svjedočio sadističkom iživljavanju neprijatelja i jedva izvukao živu glavu, a da bi pritom i drugima pomogao. 

Radnja treće (Sanjajući Kaliforniju) i četvrte priče (Netko koga ćeš voljeti) smještena je u Kaliforniju, gdje se Mister No susreće s Crnim panterama, a saznajemo i kako je kao mladić naučio baratati avionima. Zli duhovi prošlosti iz Vijetnama još su uvijek aktivni i oko njega, nikako da nađe mir i konačno zaboravi na ratna zbivanja, a doći će i do novih sukoba s krupnijim ribama jer Mister No običava otvoreno kontrirati svima s kojima se ne slaže, što mu nikako neće ići na korist, već na štetu. Radnja pete (Pruži mi utočište) i šeste priče (Zvuk tišine) smještena je u daleki Brazil, gdje će Mister No opet pokušati pronaći toliko željeni mir. No, ni tamo neće vladati rajska idila, već dokolica i manjak posla zbog malog broja turista pa će ga podosta mučiti besparica (stanje koje ga svako malo spopadne i u originalnom serijalu). Pojavljuju se u mini serijalu Revolution i neki bitni likovi iz originalnog serijala Mister No, no zaista ne bi bilo u redu kada bih vam sada odao o kome je riječ. 

unnamed (1)

Da je rođen 25 godina kasnije, Jerry Drake isto bi proživljavao prilično buran život - zaradio bi isti nadimak jer se ne ustručava suprotstaviti ludostima, svako malo nagrabusio bi zbog svoje neposlušne naravi, ali ne bi posve izgubio vedrinu i klonuo duhom. U ovim pričama Mister No ima priliku osobno svjedočiti događajima koji su obilježili burne 1960-e i 1970-e godine u kojima bujaju revolucionarni pokreti, živi u vremenima kada su glazbenici bili donekle u stanju mijenjati svijet svojim stihovima. Bile su to turbulentne godine koje su obilježili socijalni nemiri i rasna segregacija, nejednakosti i nepravde bilo je na svakom koraku, a takvih je naopakih scenarija bilo baš na svakoj strani svijeta. 

Društveni nemiri i uzavreli pojedinci nisu bili rijetkost, no Mister No nije pristajao na ulogu slijepoga sljedbenika. Prozreo je brzo ideološke priče koje ne drže vodu i pritom ostao svoj, uredno nastavio kontrirati zadanim pravilima i živjeti po vlastitom nahođenju. Nije običavao sjediti skrštenih ruku i gunđati, a nikada nije podržavao ni nepotrebno nasilje. Prikazan kao čovjek od krvi i mesa, Mister No i u ovim je pričama nepopravljiv idealist koji katkad pronalazi utjehu u piću, uporno nastoji raskrstiti s demonima prošlosti i stalno bježi, ali ne iz kukavičluka, već radi pronalaska unutarnjeg mira. 

U mini serijalu Revolution Mister No isto je magnet za nevolje, uporan i dosljedan u vječnoj borbi protiv zlikovaca, nastoji biti na strani dobrih momaka. Ipak, svakako nije bez mane i zato smo mu prišili titulu antijunaka. Nevjerojatno slab na nepravdu, bistroga uma i rječit, brzo se uklapa u nove sredine, odan je prijatelj, ali ne drži ga mjesto i želja za pokretom kod njega je snažno izražena. 

Da Mister No zaista postoji, na dnevnoj bi bazi punio novinske stupce herojskim djelima. Uvjeren sam kako bi Sergio Bonelli (1932-2011.), idejni tvorac Mister Noa koji je ovaj strip serijal započeo davne 1975. godine, bio zadovoljan mini serijalom Revolution. Šteta je samo što serijal Revolution čini svega šest priča, no i to je sasvim dovoljno materijala kako bi se zorno predočila fascinantna osobnost čovjeka koji čitateljstvu može poslužiti kao uzor i putokaz. 

*Sadržaj nije dopušteno preuzimati bez pisanog dopuštenja autora.