Gdje autori pronalaze inspiraciju za svoja djela, u kojoj se mjeri služe drugim umjetničkim djelima tijekom stvaranja? Traže li nadahnuće planski ili ono jednostavno dođe do njih, nenajavljeno, bez kucanja? Ima autora koji pomno skrivaju svoje metode stvaranja, a ima i onih autora koji rado otkrivaju postupke, razotkrivaju vlastiti zanat i objašnjavaju korištene reference.

Talijanski pisac Gianfranco Manfredi (1948.), koji je napisao pregršt stripova, u jednom je tekstu objasnio kako mu internetske stranice pomažu u istraživanju te da su prije izvori informacija bili rjeđi i teže dostupni – fotografije nisu bile mnogobrojne, a da bi se podaci dodatno provjerili, morali su autori posjećivati arhive i knjižnice, sve u svrhu pronalaženja i provjeravanja potrebnih podataka.

Spomenuti Manfredijev tekst tek je jedan od brojnih uvodnika koji su bili dio strip serijala Magični Vjetar. Manfredijevi su tekstovi bili informativne prirode i služili kao uvod u priču, nisu previše otkrivali o samoj priči, ali zato se u njima iznose povijesne činjenice o pionirima, podmornicama, generalima, vrstama alkohola i odmetnicima, pojašnjava kakvi su bili muško-ženski odnosi u indijanskim plemenima.

Nije Manfrediju bilo mrsko predočiti u kojoj se mjeri koristi tijekom pisanja stvarnim događajima i ljudima, odnosno nije tajio da njegove priče nisu posve izmišljene.

Nije Manfrediju bilo mrsko predočiti u kojoj se mjeri koristi tijekom pisanja stvarnim događajima i ljudima, odnosno nije tajio da njegove priče nisu posve izmišljene. U serijalu Magični Vjetar, tijekom čijeg je nastanka Manfredi proveo ozbiljna istraživanja, javljaju se mitovi i legende Divljeg zapada koji su u više navrata ekranizirani ili korišteni kao likovi u stripovima. Spomenuti su protagonisti Divljega zapada koji su živjeli nakon Građanskog rata, predočen je razvoj željeznice zbog koje su Indijanci morali prisilno napuštati teritorij i boriti se za svoju zemlju, iscrpno su objašnjena indijanska vjerovanja i običaji, a nisu zanemareni ni razbojnici koji su zločinima utjerivali strah u kosti te se upisali u povijest - Bik Koji Sjedi (1831-1890.), Divlji Bill Hickok (1837-1876.)[1]Hickokova smrt obrađuje se u jubilarnoj 100. epizodi (Sumrak junaka). Nakon 100. epizode priče su duže, imaju 130, a ne standardnih 96 stranica., general Custer (1839-1876.), general George R. Crook (1828-1890.), apaški ratnik i poglavica Victorio, (1825-1880.), Jesse James (1847-1882.), Calamity Jane (1852-1903.) i Emily Dickinson (1830-1886.) tek su neke povijesne osobe koje se spominju u ovom stripu. Naravno, nisu zanemareni ni povijesni događaji kao što je Čikaški požar iz 1871. godine (opisan je u priči Čikaški požar), Bitka kod Slim Buttesa i Bitka kod Little Bighorna iz 1876. godine.

unnamed

Manfredi je otvoreno pokazao da su mu povijest i brojna umjetnička djela poslužila kao inspirativno vrelo za stvaranje multižanrovske priče epskih razmjera o vojniku Nedu Ellisu koji umalo smrtno strada u nesreći, ali mu život spasi indijanski šaman Šepavi Konj (prva priča, Fort Ghost). Ned tijekom nesreće izgubi pamćenje, u glavi mu je ostao dio metala (i ožiljak na čelu kao podsjetnik na nesreću), ali zato dobije nove mentalne sposobnosti, a Šepavi Konj uči ga kako se pravilno koristiti njima u dobre svrhe. Šepavi Konj postaje Nedov drugi (duhovni) otac, a Ned uzima drugo ime (Magični Vjetar) i identitet – postaje dio indijanskoga plemena i svjesno prihvaća indijanske običaje, no staroga se života ne može posve riješiti.

Premda je prihvatio novi identitet, Magični Vjetar i dalje nosi vojničke hlače, što zna ostaviti krivi dojam – neki ljudi pomisle da je vojnik ili pak vojni izviđač. Neuobičajenome izgledu dodatno doprinosi njegova duga kosa i već spomenuti ožiljak, stoga lako ostane drugima u sjećanju.[2]Kao predložak za vizualnost lika poslužio je glumac Daniel Day Lewis (1957.). Radnja je smještena u drugu polovicu 19. stoljeća, u područje Sjeverne Amerike. Magični Vjetar jedan je od rijetkih strip junaka koji nije proputovao pola zemaljske kugle.

U borbama protiv negativaca Magični Vjetar izrazito je ubojit i povremeno okrutan prema ubojicama, vješto se služi hladnim oružjem, a sjajno barata i vatrenim oružjem, nevjerojatno je brz u obračunima.

Brojne su priče u serijalu Magični Vjetar rađene u stilu vesterna jer predočavaju duh Divljeg zapada, ali brojne u sebi ujedno sadrže elemente horora, spominju se više sile i nadnaravni elementi. Šamanske su moći Magičnom Vjetru od velike pomoći kada se bori protiv zlih sila i misterija. Kao mladi šaman koji je odnedavno duboko svjestan duhovnoga svijeta, može iščitavati skrivene znakove i tajne simbole, lako pronikne nepoznate svjetove i rijetko mu nešto promakne, ima vizije u snu (Nemilosrdni) i zna da svoje moći ne može i nipošto ne smije zanemariti (Velika vizija), već da ih mora pametno koristiti.

Magičnom Vjetru najbolji je prijatelj novinar Willy Richard, poznatiji kao Poe jer izgledom podsjeća na književnika Edgara Allana Poea (1809-1849.). Willy se kloni kapljice, izbjegava alkohol (kao istraživač noćnih mora Dylan Dog). Sposoban i pismen, Poeovo glavno oružje je spisateljski talent, istraživačko novinarstvo nije mu nepoznanica, umije doći do informacija. I u oružanim borbama Poe se popravlja kako vrijeme ide, razvija se kao lik, a ne jenjava ni obostrano povjerenje između njega i Magičnog Vjetra koji je slab na nepravdu i ne okreće glavu od problema, već je tolerantan i širokih obzora, oštrouman i zagovornik potlačenih, bez obzira koje je rase, vjere ili nacije ugrožena osoba.

U borbama protiv negativaca Magični Vjetar izrazito je ubojit i povremeno okrutan prema ubojicama, vješto se služi hladnim oružjem, a sjajno barata i vatrenim oružjem, nevjerojatno je brz u obračunima. Postupno saznajemo dijelove iz njegove prošlosti jer, prije nesreće i gubitka pamćenja svašta je Magični Vjetar prošao kao Ned Ellis – bio je jedno vrijeme revolveraš i pomoćnik okrutnog šerifa Colemana (Đavolova lijeva ruka), lovac na glave (Shado; Kolekcionar; Drvo za vješanje), a bio je i vojnik (baš poput oca). Obiteljska povijest Magičnoga Vjetra isto je zamršena (Dječak bijele kose), a i nju polako otkrivamo kroz neke priče.

MV_LIB_4

Vjerski fanatici (Vrata pakla), gnjavatori, revolveraši i plaćeni ubojice (Regulator; Killer town), pustolovi, usijane glave, nadmeni političari, pakleni lukavci i spletkaroši, ratni huškači i špekulanti, zli duhovi (Demon varki; Ples utvara), opsjednute osobe i natprirodne pojave (Top), nemirne duše mrtvih (Blizzard), ratoborni kolonisti (Odbrojane minute), krvoločni Indijanci (Plavi vukovi), brutalni manijaci (Sadistički lov), rasisti (Vitezovi zlatnog kruga); životinjske nemani (Jezero strave), plaćenici (Kellyjeva mašinerija), pljačkaši (Alice u tami) i  prepredeni indijanski agenti (Duhovi utvrde Laramie) tek su neki protagonisti s kojima se Magični Vjetar mora suočiti.

Katkad se pojave stari znanci iz prošlosti pa se moraju riješiti stari računi (Đavolova lijeva ruka), ima slučajeva da Magični Vjetar mora rješavati zataškane zločine, a često mu se na putu nađe Howard Hogan, moćnik iz Chicaga koji ne bira sredstva kako bi ostvario zacrtane zamisli, a pritom mu veoma pomaže osobni tajnik Herbert, opasan i prepreden, premazan svim mastima. Howard je arhineprijatelj Magičnog Vjetra, ima korisna i jaka poznanstva i prste u mnogim nezakonitostima. Osjećaj za biznis i osobni dobitak na prvom su mu mjestu, nimalo ne mari za usputne žrtve – primjerice, Hogan je odgovoran za velik požar u Chicagu. Sirotinjska četvrt strada, a Hogan planira tamo sagraditi nove zgrade i zaraditi na paležu (Čikaški požar). Kako se priča razvija, tako se i Hogan razvija kao lik – stječe nove mentalne sposobnosti zahvaljujući tajanstvenoj organizaciji Crni obrat u čiji je rad uključen. Hogan je javlja u brojnim pričama, Manfredi je prepoznao (i iskoristio) narativni potencijal u njemu – više će puta Magični Vjetar pomrsiti račune nepredvidljivome Hoganu koji će se pokazati kao veoma zariban protivnik.

Howard i pripadnici Crnog obrata neće se jednom direktno suočiti s Magičnim Vjetrom, a u priču će se uključiti i drugi dužnosnici iz visokih političkih krugova. Skupinu Crni obrat čine krupne ribe na visokim funkcijama kojima nikada nije dovoljno slave i bogatstva, stoga revno rade na proširenju svojih mutnih poslova, nezakonitosti, spletke i zakulisne igre su im u krvi. Pojedine priče u serijalu mogu se komotno opisati kao politički triler.

Drevni, stari neprijatelji Siouxa kojima je Magični Vjetar služio kao šaman, također se javljaju u ovoj priči. U borbi protiv tih stvorenja (čijim se moćima služi i vještac Aiwass iz Crnog obrata) Magičnom Vjetru pomaže medvjedov bijes, dar koji je teško kontrolirati (Sin trinaestog mjeseca).

Magični Vjetar nije ni sveznajući ni savršen, ima i on svojih ljudskih slabosti, povremeno pokazuje krhku stranu osobnosti i potrebu za nježnošću.

Manfredijev junak, čiji je identitet složeno podvojen jer se sastoji od bjelačkih i indijanskih navika, aktivan je i u neizbježnim ratovima između Indijanaca i bijelaca – na strani je Indijanaca pa neki zato smatraju da je otpadnik jer se bori protiv vojske i naroda kojemu pripada. Bijelci su nadmoćni i bolje naoružani, tijekom geoloških ekspedicija u Crnim brdima provociraju indijanska plemena, namjera im je izazvati sukobe. Ratna propaganda čini svoje, bijelci na visokim položajima silom nastoje širiti civilizaciju i nametati svoju volju i način razmišljanja Indijancima, porobljavaju ih. Sistematično oduzimanje zemlje i traženje zlata na indijanskom teritoriju nipošto nije usamljen slučaj. General Custer, primjerice, nije prikazan kao svetac, već kao sposobna osoba željna zemaljske slave. Međutim, nije da su samo bijelci negativci, ima i među Indijancima kukolja – prepredeni Dugi Svećenik služi se raznim metodama kako bi pridobio ljude na svoju stranu i stvarao nemire, nije čovjek od velikoga povjerenja. Manfredi nudi novo umjetničko viđenje Divljeg zapada i turbulentnih godina u kojima su vođeni veliki indijanski ratovi, dajući pritom Magičnom Vjetru i Poeu bitnu ulogu, ali ni oni nisu svemoćni u rješavanju sukoba u kojima će najviše stradati američki urođenici.

U pojedinim pričama imamo i ljubavnih elemenata, nije ni Magični Vjetar imun na ženske čari, i njemu se dogode veće ili manje ljubavi (Bjegunica; Banda nevinih; Ploveće kazalište). Magični Vjetar nije ni sveznajući ni savršen, ima i on svojih ljudskih slabosti, povremeno pokazuje krhku stranu osobnosti i potrebu za nježnošću. Naročito mu je slaba točka glumica Norma Snow koja se pojavljuju u više priča (Tamna staza; Crni zastor; Awaissova tajna; Posljednja predstava), a s kojom je imao strastvenu vezu. Indijanka Ona Koja Odbija Prestati, koja je dio plemena Siouxa s kojima je Magični Vjetar skladno živio, dugo je bila zaljubljena u Magičnog Vjetra, no on je posjedovao nomadske crte osobnosti - teško ga je bilo zadržati na jednom mjestu, išao bi iz avanture u avanturu i nije ostavljao dojam obiteljskog čovjeka koji bi se mogao skrasiti.

Osim novinara Poea, Magičnom Vjetru od velike su pomoći u rješavanju problema tajni agenti Little Boy i Veliki Boris (koji posjeduje mađioničarske sposobnosti), senator Fulton i nekadašnji glumac Dick Carr kojemu je lice glumačka partnerica namjerno uništila kiselinom (Čovjek bez lica). Kasnije Carr djeluje kao agent Henry Task, majstor je prerušavanja, a od velike mu je pomoći i glumačko umijeće koje rado redovno koristi.

unnamed (1)

Jubilarnu 100. epizodu, koja je kolorirana, nacrtao je domaći majstor Goran Parlov (1967.) koji je nacrtao više priča (Top; Velika vizija; Dječak bijele kose; Kradljivac bizona; Tamna staza; Bitka na rijeci; Vjetrove spilje; Bunar Drevnih; Totemi; Dan ludih pasa). Od broja 101. Manfredijevi su tekstovi duži, protežu se na dvije stranice, još su bogatiji informacijama. Serijal je promijenio nekoliko naslovničara – Andrea Venturi, Pasquale Frisenda i Corrado Mastantuono - a više je izvrsnih crtača radilo na serijalu (Giuseppe Barbati, Stefano Biglia, Pasquale Frisenda, Ivo Milazzo, José Ortiz, Darko Perović, Bruno Ramella, Goran Parlov…). Gotovo sve priče serijala Magični Vjetar napisao je Manfredi, a neke su napisali Antonio Segura, Renato Queirolo i Tito Faraci.

Serijal Magični Vjetar, koji ponajprije moramo svrstati u kategoriju vesterna, osvježenje je od samoga početka – uspješna kombinacija vesterna, političkog trilera, nadnaravnoga i horora s odlično razrađenim, kompleksnim likovima. U redovnoj ediciji izašlo je 131 epizoda - od srpnja 1997. do studenoga 2010. godine. Četiri epizode izašle su naknadno (edicija Povratak) od srpnja do listopada 2019. Promptno su nove priče objavljene i na ovom području, nije bilo dugačkoga iščekivanja i potrebe za nervozom. Sve četiri nove priče nacrtao je Darko Perović (1965.) koji je radio i naslovnice za Libellusova izdanja od 29. knjige.[3]Prije Darka Perovića naslovnice za Libellusova izdanja crtao je Goran Parlov.

Strip serijal Magični Vjetar daleko je više od klasične priče vestern tematike – kako je više žanrova zastupljeno, nitko ne bi trebao biti zakinut i reakcije čitatelja sigurno neće biti loše ili mlake, već pozitivne. Serijal je obiman i ne može se pročitati u jednom dahu (a ni u jednom danu!) – budući da ima povelik broj stranica, Magični Vjetar može vam poslužiti kao štivo za nadolazeće ljetne praznike ili godišnji odmor.

*Sadržaj nije dopušteno preuzimati bez pisanog dopuštenja autora.