Tijekom djetinjstva iz stripova nisam mogao naučiti sočne psovke. Sto mu gromova ili Sto mu jelenskih rogova nisu bile primjeri psovke nad kojima su se ljudi zgražali i koje bih koristio svakodnevno u društvu, prije bi izazvale smijeh, naročito kod neupućenih ljudi koji ne bi znali odakle te psovke potječu. Sto mu gromova i slične psovke koristio sam u igri s prijateljima, kada smo srčano imitirali Zagora, Bleka i ostatak društva čije smo pustolovine revno pratili, prepričavali i pokušali sprovesti u djelo, misleći da možemo biti poput svojih idola iz svijeta stripa. Pomoću stripova širili bismo vidike i usvajali nove povijesne podatke, naučili razliku između dobra i zla, kreativno trošili slobodno vrijeme i bogatili rječnik.

Stripovi iz vremena mojeg djetinjstva koji su se mogli kupiti na kiosku bili su bezazleno štivo koje nam nitko nije zabranjivao. Doduše, u tu kategoriju danas definitivno ne bi ulazio strip serijal Deadwood Dick koji pršti brutalnim nasiljem i sočnim, slikovitim psovkama, a ima i golotinje. Taj mini serijal, koji je izdavačka kuća Libellus kompletirala u tri knjige [1]Prvu knjigu čine priče Crno kao noć i Crveno kao krv koje je napisao Michele Masiero, a nacrtao Corrado Mastantuono. Drugu knjigu čine priče Između Teksasa i pakla te Olovo i meso koje je napisao Maurizio Colombo, a nacrtao Pasquale Frisenda). Treću knjigu čine priče Black Hat JackOpsada Adobe Wallsa i Vjetar smrti koje je napisao Mauro Boselli, a nacrtao Stefano Andreucci. Sva tri crtača – Mastantuono, Frisenda i Andreucci – radili su na strip serijalu Tex Willer, tako da im priče vestern tematike nipošto nisu nepoznanica, tu na domaćem terenu!  – sastoji se od svega sedam epizoda. Onaj tko voli akcijske priče u kojima se likovi ne izražavaju knjiški kao u televizijskim sapunicama sumnjive kvalitete, već govore upravo onako kako se ljudi zaista izražavaju u realnom životu, sigurno će zažaliti što ovaj vestern serijal nema više priča.

Serijal Deadwood Dick nastao je po književnom predlošku, to jest, prema pričama koje potpisuje američki književnik Joe R. Lansdale (1951.). Radnja je smještena u 19. stoljeće, a glavni je lik ujedno i pripovjedač, mlad i simpatičan crnac kojega život odmalena nije mazio. Naravno, razlog tome bila je boja njegove kože. Prva priča počinje in medias res – odmah pratimo smrtonosno koškanje između Deadwood Dicka u vojničkoj odori i snažnog Indijanca koji bi ga rado skratio za glavu. Ishod borbe saznajemo nešto kasnije jer se priča vraća unatrag pa otkrivamo što je prethodilo borbi.

Deadwood_Dick_01_naslovnica

Premda je robovlasništvo službeno ukinuto, našem junaku ipak nije lako. Radi fizičke poslove za malen novac, rano je ostao bez majke koja je umrla od bolesti. Iz očevih priča dobro zna u kakvim je uvjetima donedavno živjela njegova rasa, zato ne trpi bijelce koji su običavali osvajati tuđe teritorije i porobljavati ljude kako bi bez naknade iskorištavali njihovu snagu do krajnjih granica, što će reći da je veoma kritički nastrojen prema rasistima kojih još uvijek ima napretek u susjedstvu.

Postao je Deadwood Dick dio konjičke jedinice Buffalo soldiers iz nužde, kako bi sačuvao živu glavu. Linčovali bi ga sumještani samo zato jer se zagledao u jednu bijelu ženu, što je njezin brat primijetio pa mu odmah prišio lažne optužbe zbog kojih bi završio na prvom drvetu. Zato mladac hitro zbriše iz gradića i pristupi 9. pukovniji što se sastoji od crnaca. Pokazat će se kao vrstan vojnik sa stavom koji nema dlake na jeziku, drzak i neustrašiv, a bit će sposoban i ludo hrabar u opasnim situacijama iz kojih bi se rijetki izvukli. Ipak, daleko od toga da je Deadwood Dick uglađena dobričina i svetac, nije da ne bi ni mrava zgazio, ali nije ni zlonamjeran ni zločestoća bez premca. Drži do svojih prijatelja i kolega, voljan je riskirati vlastiti život kako bi spasio druge od pogibelji, uredno ispunjava zadanu riječ i požrtvovnost mu nije strana osobina. U pristojnoj mjeri karizmatičan, ne izaziva osjećaje netrpeljivosti, a pomalo me podsjeća na glavnoga junaka iz Tarantinovog vesterna Odbjegli Django (Django Unchained, Quentin Tarantino, 2012.).

Budući da ga krasi nemiran duh i želja za kretanjem, u vojsci se neće predugo zadržati, put će ga odvesti u nove avanture u kojima će se iznova sukobljavati sa zadrtim gadovima kojima ništa nije sveto te ratobornim Indijancima. Neću vam otkriti tko mu je dao nadimak Deadwood Dick, već samo natuknuti da ima veze s gradom Deadwoodom i ljudima koji su snažno obilježili povijest toga grada. Ako vam je draga televizijska serija Deadwood (2004-2006.), onda će vam dobro sjesti i ovaj strip serijal. Nije se u serijalu Deadwood Dick našlo mjesta za velike romantike i jeftine sentimentalnosti, dobar dio likova čine ogrubjeli pojedinci.

unnamed

Lansdale je lik Deadwood Dicka osmislio po stvarnoj osobi. Nat Love (1854-1921.), crnac koji je i sâm pisao dime novels služeći se pritom događajima iz vlastitoga života, poslužio je Lansdaleu kao predložak. Na kraju svake knjige nalaze se korisni, informativni intervjui u kojima Lansdale potanko objašnjava gdje je pronalazio ideje za priče i u kojoj se mjeri služio stvarnim ljudima i događajima. Ne znam za vas, ali meni je drago kada autor rado podijeli sa čitateljima tajne zanata te otkrije kako je protekao proces pisanja.

Žestok je serijal Deadwood Dick koji je prvotno objavila talijanska izdavačka kuća Sergio Bonelli Editore kao dio biblioteke Audace u kojoj se slobodno koriste eksplicitni motivi i škakljive teme koje neće svima biti po volji. Kako Deadwood Dick ne krasi cenzura, moram napomenuti da ovaj vestern serijal nije za svaki uzrast, baš kao i strip serijal Maršal Bass Igora Kordeja (1957.) i Darka Macana (1966.) kojega također krasi prilična doza nasilja i crnog humora, a isto se temelji na stvarnoj osobi. [2]U ovom slučaju riječ je o Bass Reevesu (1838-1910.), bivšem robu koji je bio prvi crnački zamjenik američkoga maršala.

Neke su Lansdaleove priče ekranizirane i ti su filmovi svakako vrijedni gledanja. Primjerice, triler Sumorno ljeto (Cold in July, Jim Mickle, 2014.) započne tako da običan obiteljski čovjek u samoobrani ubije provalnika čiji je otac upravo izašao iz zatvora. Gledatelj bi očekivao da će čitav film činiti nadmudrivanje između osvetoljubivoga oca i muškarčeve obitelji, no uskoro uslijedi potpuni obrat i priča krene u posve drugom smjeru.

imgSizerStrip

Neočekivanih obrata ne manjka ni u serijalu Deadwood Dick u kojemu Divlji zapad nije prikazan idilično, već surovo. Svi su crtači svoj posao odradili bez greške, ne može im se uputiti zamjerka. Bez arkadijskih prizora koji izazivaju osjećaje spokoja i divljenja, ove opake priče naprosto odišu prljavom atmosferom koju čini mnoštvo ludih, napaćenih i pokvarenih duša ubilačkih namjera, a kojima će Deadwood Dick, samostalno ili uz pomoć vjernih prijatelja, pomrsiti račune.

*Sadržaj nije dopušteno preuzimati bez pisanog dopuštenja autora.