Dobro, možda smo lagali kad smo rekli (u uvodu, na faksu, na radnom mjestu) da znamo čemu služi narodna knjižnica. Iako se trudimo iz tjedna u tjedan donositi samo istinite podatke o tome što se krije s ove strane pulta, ne možemo se baš uvijek držati istine. U ovoj situaciji, problem (točka divergencije napisanog i proživljenog) nastaje ovisno o tome koga pitate koja je uloga narodne knjižnice - teoretičare ili praktičare struke, povjesničare, profesore, novinare ili “obične smrtnike” - korisnike dotične narodne knjižnice.

Što se nas tiče, najbolje je pitati narodnjake - uostalom, mi smo ti koji traže i ljubiće, i trileriće, i psihologiće, i ajkiće, i haralambosiće i sve drugo što taj neopipljivi narod svakodnevno traži od nas. Mi vam možemo reći samo jedno - narodna služi narodu. (Štogod narod bio, štogod narod trebao, mi ćemo biti tu, mi ćemo ponuditi najbolje što imamo i najbolje što možemo i na kraju vam reći “hvala” - hvala što ste došli, hvala što ste nam rekli da vam se svidjela naša zadnja preporuka, hvala što svojim članstvom u Gradskoj knjižnici Rijeka pomažete da nam Grad nastavi plaćati grijanje.)

No, što kad narodna zakaže, sa svoje strane? Što kad dođemo do točke divergencije u kojoj pitanje novca, prostora i nabavnih smjernica dotične ustanove kaže dosta je bilo i kad knjigu koju tražite jednostavno nemamo, ni na krpanju, ni na posudbi, ni u nekom nedokučivom spremištu?

Tada, zna se, na pozornicu opet stupaju knjižničari. Mi smo ti koji će vam morati objasniti da u fondu nemamo izdanje zbirke poezije bugarskog autora koje je zadnji put u ovim predjelima objavljeno 1964. jer nam je posljednji primjerak koji smo imali zaginuo još negdje sredinom osamdesetih zbog jeftinog uveza. Mi smo ti koji će vas zbunjeno pogledati kad nas upitate gdje nam stoji urnebesno specifična knjiga iz strojarske struke, objavljena prije dva mjeseca. Mi smo, također, ti koji će se sjetiti da doista niste vi krivi, tek trenutak kasnije, nakon što već vi nas počnete zbunjeno gledati jer vam nije jasno u čemu je problem. Na kraju krajeva, godinama dajemo sve od sebe da vas razmazimo koliko se god razmaziti date, i opsegom fonda, i dostupnošću kataloga (0-24!), i rezervacijama, i “ostavljanjem” knjiga, i kupovinom naslova koje od nas tražite (kojima smo samo u zadnjih nekoliko mjeseci ispunili tablice i tablice), riskiranjem života kako biste do svih tih knjiga uopće mogli doći i tako bliže i tako dalje...

No, sve objavljeno na hrvatskom jeziku ipak ne možemo imati (naposljetku, to je uloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, za korisničke vrapce koji to još nisu znali), tako da vas u jednom trenutku jednostavno moramo poslati dalje. Srce nam se para, oči nam suze, ali tako je - čak i naši korisnici jednom moraju otići u veliki, strašni svijet s druge strane vrata knjižnice.

Svakodnevno vas šaljemo u raznim smjerovima. Šaljemo vas u Sveučilišnu knjižnicu Rijeka (ponekad i Naučnu, po našoj slobodnoj procjeni i vašem godištu), šaljemo vas u antikvarijate, u knjižare (ne, to nije sinonim za knjižnicu), na fakultete i u udruge s nakladničkom djelatnošću. Nevjerojatno je na koliko mjesta čovjek može pronaći knjigu koju treba, ako se potrudi! (Nešto vas češće šaljemo kolegicama u druge odjele i ogranke, ali s time već i sami sebi izlazimo na uši - a i tu ste još uvijek u sigurnim rukama Gradske knjižnice Rijeka, pa ne brinemo za vas.)

Jednom ćemo uvesti označivanje na izlasku iz knjižnice, da vas možemo pratiti po gradu kao pčelice, da vidimo jesmo li vam uspjeli objasniti kamo biste trebali ići. Naravno, pod uvjetom da možete točno imenovati knjigu i/ili autora (najljepše je kad imate oboje, i to točno napisano, ali ponekad stvarno tražimo previše) i da smo vas poslali u pravom smjeru. Ako tražite nešto za što ni sami ne znate kako bi se točno trebalo zvati… tu vam ni knjižničari ne mogu pomoći.

Istini za volju (da nadoknadimo slatke male laži s početka priče), bez obzira na sve junačke potrage (i još junačkije pokušaje objašnjavanja), nerijetko ispadne da je teže doći do knjige koja se nalazi na signaturno korektnoj polici nego do knjige na tavanu male seoske knjižnice na drugom kontinentu. Barem nam se tako ponekad čini, ovako sa strane. (Pčelice. S točkicama. U tri različite boje, ako treba. U idući oglas za posao: knjižničar s položenim stručnim ispitom i tečajem za navigaciju!)

Literatura: Pčelareva naučnica proteklih 77 Stranica 33 

Fotografije: Naslovi Novog lista 1968. godine