Toliko je, zapravo, volimo da imamo unaprijed dogovorene romantične susrete svakog drugog četvrtka ujutro, za slučaj da je zaboravila da postojimo i razdivljala se dok joj se nismo stigli posvetiti. Sedmica nije okrutna ljubavnica, ali znamo da zna biti prilično nezadovoljna, pogotovo u svom slikarskom dijelu (poznatijem kao 75), koji u ovom trenutku zauzima gotovo polovicu njenog postojanja.

Sedmica je inače, što se jedne narodne knjižnice tiče, prilično diskretna, no provjerili smo i saznali da se riječka gradska knjižnica može pohvaliti jednom od najrazrađenijih sedmičnih zbirki u državi, pogotovo izvan specijalnih i znanstvenih knjižnica. Nije to nešto čime se inače dičimo - nema kotače, ne printa kreativne ukrase za bor i ne privlači velik broj ljudi u knjižnicu - ali nije zgorega znati i za to.

Sedmicom, od milja, nazivamo nekoliko kubičnih metara polica referentne zbirke (dostupne samo za korištenje u knjižnici) koji se skrivaju u drevnoj “Maloj čitaonici” Središnjeg odjela Gradske knjižnice Rijeka (onog starog, tamo ispod Circola, u Palači Modello, kod malog Kraša, na križanju Korza i Garibal- ovaj, ulice Ante Starčevića). Sedmice se kriju i u slobodnom pristupu naših odjela i ogranaka, no zbirka u Modellu nešto je opsežnija, što brojem naslova, što, ovaj, kilažom.

Svašta se krije u Sedmici. Od umjetničke topografije Krapinsko-zagorske županije, preko klasika grafičke struke Umetnost multioriginala, sve do dragocjene, ali ne sasvim upotrebljive Gramatike ornamenta Owena Jonesa. Na prvi pogled, tu su velike reprodukcije djela Diega Rivere (duljina hrpta čitavih 45 cm), svi mogući naslovi nakladničkog niza Povijest umjetnosti u Hrvatskoj i nekoliko izdanja Jansona, ali i mali, uz veću braću i sestre skriveni dragulji poput zasebnih monografija najvećih domaćih umjetnika i numizmatičkih vodiča.

Sedmica nije provizorno određena tim sretnim brojem, već je on u nekom trenutku prošlog stoljeća određen kao klasifikacijska oznaka za raznolike predjele ljudskog djelovanja, ukratko rečeno - umjetnost (također i razonodu, štogod danas ta riječ značila) i sport. (Sportski dio Sedmice prikrio se na samom kraju, iza brojeva 79 (i tako dalje), no za potrebe kratkoće pretvarat ćemo se da se radi o nečem sasvim nepovezanom.) Uostalom, sve iza oznake 77 na adresi Matije Gupca 23 nalazi se na sasvim drugom mjestu, na drugom kraju odjela (i navrh naših najvećih ljestava) - što nerijetko predstavlja problem ne samo korisnicima nego i knjižničarima koji su naslijedili drevne ormare prikladnije kakvom kabinetu čudesa nego knjižnici koja djeluje u 21. stoljeću.

U pripremi za ovu jutarnju odu Sedmici zavirili smo u jednu od klasifikacijskih biblija (skraćeno izdanje Univerzalne decimalne klasifikacije iz 2013.) i doznali o njoj više nego što smo ikada mogli pretpostaviti, uključujući kunshistoričarima zabavne, ali drugima ne pretjerano korisne podatke o tome da secesija, primjerice, ima svoju oznaku (7.035.93), kao i krivotvorine (7.061), bungalovi (728.38), vrtni ukrasi (712.7) i body art (7.038.531, skupa s performansom i drugim stvarima). No, ako se pitate gdje se u našoj Sedmici sakrila romanika (7.033.4), ne tražite dalje - u narodnim knjižnicama, u koju spada i GKR, potpuno je nepraktično ulaziti u toliko detalja, tako da je kod nas svoj dom ona pronašla na čistom broju 7 (umjetnost), ili, prema specifičnostima izdanja koje tražite, 72 (arhitektura) ili 73 (skulptura).

Da ne mislite da smo je izvukli nasumično, za uši iz rukava, moramo pripomenuti da je Sedmica zauvijek osvojila naše srce jednoga dalekog zagrebačkog brucoškog dana (kad smo se, uz bibliotekarstvo, odlučili za studij povijesti umjetnosti, a ne nečeg drugog, možda Trisdevetke, što je također bilo na našem popisu) i vjerojatno je se nećemo tako skoro zasititi, bez obzira na to što nas svakog tjedna iznova iskušava svojim vrludanjem i sasvim nasumičnim prerazmještanjem knjiga.

Kad se sve zbroji, imamo sreće što smo se našli u knjižnici s tako zavodljivom Sedmicom, pa i zbog toga što joj možemo pisati epove nad prvom (ili drugom, ako smo te sreće) jutarnjom kavom. No, čak i pozamašna kakva jest, Sedmica predstavlja tek jedan dio knjiga pod našom paskom - to koji nam je možda najdraži, u potpunosti je osobna stvar. Netko drugi posebno će se posvetiti knjigama s oznakom 159.9, ili nepreglednom prostranstvu svih podskupina u 615, ili - u slučaju mnogih vrijednih kolegica - čitavim odjelima, policu po policu, iz dana u dan, iz godine u godinu (i desetljeća, u slučaju mnogih). Sve police trebaju ljubav - to što je Sedmica osvojila naše srce, ne znači da druge ne volimo, samo da nju volimo nešto... detaljnije.

Ili je možda stvar u tome što nam je stalno u vidokrugu, čim bacimo pogled nalijevo, kao što smo sada učinili? Čekaj malo, je l’ Rivera uvijek bio tamo gore, na najvišoj polici? A što ako… ovaj… samo malo, izgleda da smo istegnuli mišić, sve u redu, sad ćemo doći k sebi… sve je to stvar ljubavi.

sedmica 2