Neki među nama na tome su diplomirali, ali nekima možda ipak treba mali podsjetnik. Za one potonje, evo kratke liste najjačih kvaliteta kojima se trebaju okititi svi oni koji ne žele biti knjižničari, radili oni na knjižničarskom radnom mjestu ili ne. Nismo sigurni je li knjižničarska profesija nešto što se može dobiti zarazom, samo od nekoga tko je već ima, ali potrudili smo se pomoći potrebitima koji se žele osigurati da se ta, ta profesija ne otare o njih. Dakle, ako ne želite biti knjižničar...

Zaboravite da ste se ikada bili u stanju nasmiješiti

Onoga trena kad se nasmiješite - kolegi/kolegici, korisniku na pultu ili na ulasku u knjižnici, korisnici na telefonu koja želi produžiti knjige - postat ćete knjižničar. Tako da, ako je knjižničar posljednja stvar koja biste u životu htjeli biti, da se niste usudili nasmiješiti! Ili pozdraviti nekoga na ulazu. Ili reći “izvolite”. Ništa od toga nije za vas - da vas slučajno ne zatekne ta čudna profesija kojoj pripadamo.

Nemojte da vam slučajno padne na pamet ustati sa svoje stolice

Iako se javno mnijenje u ovome ne slaže s nama, reći ćemo da ljudi koji po čitav dan sjede i ne miču se sa svoje (ili tuđe) dragocjene stolice zapravo nisu knjižničari (barem ne ona vrsta o kojoj najčešće pišemo, dakle knjižničari koji rade među korisnicima - čast iznimkama koji se bave nešto smirenijim, ali ništa manje zahtjevnim aspektima posla u uredu ili autobusno-kamionskoj sjedalici). Dakle, ako ne želite biti knjižničar, sve što trebate učiniti jest uloviti svoju stolicu što ranije u smjeni i dirigirati ljudima oko sebe da vam donose knjige. Jer, zna se, tko digne pozadinicu, izgubi… pa, pravo da se ne naziva knjižničarem, u ovom slučaju.

Zaboravite da ste ikada pohađali niže razrede osnovne škole i naučili abecedu

Iako to nije nešto što vas uče na studiju bibliotekarstva, ili na radnom mjestu knjižničara, ili, zapravo, igdje osim u ranim danima osnovne škole, abeceda vam itekako treba u svakodnevnom životu. No, zna, se - ako zna abecedu, onda je (lako moguće) knjižničar! Tako da, nemojte slučajno da vam se dogodi da smjestite signature s imenom na Ć iza signature s imenima na Č, te, također, nemojte se usuditi posložiti strane autore kojima prezime počinje s Q odmah ispred autora kojima prezime počinje s R - da vas ne bi netko slučajno zamijenio za knjižničara!

Shvatite da će se knjige oko vas na svoje mjesto posložiti same

Jedna stvar oko koje se dojmovi knjižničara i javnosti preklapaju pri pogledu na našu profesiju jest i to da knjige jednostavno moraju naći put natrag na police. No, ono što razlikuje knjižničare od ostalih koji su se slučajno zatekli na tom radnom mjestu jest pitanje o tome kako će knjige doći svojoj kući. Ako slučajno vratite knjigu na policu, oprez - vjerojatno ste knjižničar!

Prvo pomislite na zagorenu kavu (ili neku drugu jutarnju tragediju), a onda se javite na telefon

Možda nisu svi usvojili onu staru narodnu da se treba smiješiti prilikom telefoniranja, jer će osoba na drugoj strani žice ili valova to osjetiti, no jedno je sigurno - ako ne želite da vas netko zamijeni za knjižničara, prilikom telefonskih poziva za rezervacije i odgovaranja na telefonske upite za pultom važno je iz sebe izvući najmrkiji mogući ton, po mogućnosti prije podizanja slušalice. Oprez - smiješak je uvijek iza ugla i nije lako boriti se protiv njega, pogotovo kad razgovarate s oduševljenim korisnicima koji su doznali dobru vijest o rezervaciji.

Čvrsto stojite iza spoznaje da je korisnik uvijek u krivu

Možda ih ne nazivamo baš gostima, i možda im ne uzimamo masne pare (nekima gotovo ni kune), ali jedno znamo o njima - čim uoče neku našu pogrešku, oni su ti koji su pogriješili. Oni su ti koji nisu dovoljno glasno i dovoljno razgovijetno na pultu zatražili - dvaput - da se knjiga produži. Oni su ti koji su se usudili zamoliti donošenje knjige iz spremišta, koja se možda ne nalazi baš tamo gdje bi… no da. No, ako pitate knjižničare, korisnici su možda ipak ponekad u pravu kad uoče neki propust iz kuće, tako da se nadamo da vam se neće slučajno omaknuti da i vi priznate vlastitu pogrešku - netko bi vas mogao zamijeniti s knjižničarom!

Izvježbajte pogled koji govori Što se vas tiče o čemu se u knjizi radi (i zašto nas to pitate?)

Jednu stvar koju nikako ne možemo shvatiti jest zašto bi itko očekivao da znamo o čemu se radi u određenoj knjizi? Pa zar bismo svaku knjigu trebali pročitati? Svaki sažetak? Jeste li vi uopće vidjeli koliko smo novih knjiga dobili samo prošlog mjeseca? Kako biste točno mogli očekivati da znamo je li neki autor Skandinavac ili Amerikanac i koliko je bilo ilirskih ratova? Pa što mislite da smo knjižničari??

Ni pod prijetnjom života nemojte se založiti za kolegicu u nevolji

Knjižničari su društvena čeljad, ovisna jedni o drugima, tako da, za boga miloga, ako pokušavate izbjeći mogućnost da postanete knjižničar, ni pod prijetnjom života ne smijete se založiti za kolegicu u nevolji (na pultu, u e-mailu, na stolici u drugom odjelu, ogranku ili službi). S obzirom da je ponekad teško odoljeti porivu kolegijalnosti, ponovit ćemo - vaša stvar, vaša stolica, vaša pozadinica, vaš rad u ZaKiju i inim rođacima, vaš problem. Sve drugo - uskakanje u objašnjavanju zakasnina, pomoć pri verbalnoj blokadi, pokrivanje sitnih pogrešaka nastalih radi premora uslijed rada s ljudima - tuđa je stvar. (Vjerojatno pripada u domenu nekog knjižničara.)

Zaboravite da ste ikada željeli biti knjižničar

Ako radite na radnom mjestu knjižničara, jedno je sigurno - jednom, nekoć, u nekom odavno zaboravljenom trenutku vašeg života dogodilo vam se da ste dobili ponudu posla u knjižnici. Možda se to dogodilo sasvim slučajno, možda ste o tome sanjarili čitavog života - možda je to bio dobar put za bijeg iz hladne stvarnosti u (mahom) dobro grijane knjižničarske prostore diljem države. Bilo kako bilo, u jednom ste trenutku rekli - da. Da, bit ću knjižničar/ka. Bit ću barba za pultom. Bit ću teta za kompjuterom. No, negdje, nekoć, nešto se promijenilo - i sada je sasvim jasno da posljednja stvar koju biste si mogli poželjeti jest da vas netko - avaj - zamijeni s osobljem u knjižnici.

Stoga, zasucite rukave, dug je put pred vama - nije lako (ne) biti knjižničar...