Ovo nije knjiga koju preporučam ljudima.

Kada me netko pita za preporuku, tu osobu oduševljeno bombardiram Gaimanom. Voliš romane? Stripove? Kratke priče? Motivacijske govore, zanimljive eseje? Gaiman ima svega. Kvalitetan je, nevjerojatno maštovit, izrazito zanimljiv nama štreberima, ali i ljudima koji se prvi put sramežljivo odupiru predrasudama prema žanru i žele probati nešto drukčije.

(Da, Gaiman je dobar gateway drug u žanrovsku književnost. Provjereno. Recite to svim svojim prijateljima.)

S druge strane, kad pomislim na knjige koje su me se najviše dojmile, koje su ostale sa mnom, koje volim na onoj dubokoj, intimnoj razini? Moram biti iskrena i priznati kako je malo Gaimanovih djela koje stavljam u tu kategoriju. Malo je tih posebnih knjiga koje mi puno znače. Rijetko ih preporučujem. Još rjeđe tom kratkom popisu pridodajem nove naslove.

Jedna je od tih posebnih knjiga Simmonsov Hollow Man.

Hollow Man nije remek djelo. Nije najbolja knjiga koju sam ikad čitala. Nije čak ni najbolje što sam čitala od Simmonsa – njegov Hyperion Cantos mi je do danas jedan od najdražih serijala, fenomenalna tetralogija koju nemam srca uopće uspoređivati s nekom drugom znanstvenom fantastikom.

Ovaj je roman... težak. Sjedim nakon ponovnog čitanja i znam da će opet proći nekoliko godina dok ga ne uzmem ponovno u ruke. Nakon svakoga sam čitanja još danima pod dojmom i po glavi mi se vrte rečenice iz priče o Bremenu koji je izmučeni telepat, strastveni matematičar i beskrajno izgubljen čovjek nakon što mu žena umre u bolnici.

Da, znam kako to zvuči i ne, inače ne čitam takve stvari. Štoviše, aktivno ih izbjegavam. Jedini je razlog zašto sam uopće dala šansu ovoj knjizi činjenica da je došla s preporukom i Simmonsovim imenom na koricama. Ne volim knjige o tužnim životnim pričama, drogeraškoj djeci, tragičnim propadanjima ljudi. Na svu sreću, ovo i nije takva priča. (Samo počinje tako.)

Jedan je od razloga zašto nikome ne preporučam Hollow Man upravo to što ne mogu jasno definirati radnju, a pogotovo ne zbog čega me se dojmila. Zbog matematičkog pogleda na odnos svemira, čovjeka i smrtnost? Zvuči prepotentno i ufurano kad to pomislim, a kamoli kad ovako napišem. Ako krenem o glavnom liku razrađenom kroz njegova djela a ne beskrajne monologe, pitkom stilu i nizu punokrvnih sporednih likova, onda pak opis zvuči sterilno i druga osoba zakoluta očima i odustane od slušanja nakon dva prikrivena i jednog otvorenoga zijeva.

Hollow Man mi je drag jer... ima uvjerljive likove. Jer je tužna, i sretna, i srcedrapajuća priča. Jer sam ga dobila u trenutku u životu kada sam ga trebala dobiti. Jer... ne znam. Ima lijepu naslovnicu? :D

Nemogućnost objašnjavanja zašto mi se neka knjiga – film – igra – baš toliko sviđa je često zajednička značajka djelima koje volim na ovakav način. (Osim Gaimana. Gaiman je tako prekrasno kvalitetan da se i najsuhoparnijom dekonstrukcijom njegovih djela teško ubije sav šarm tih knjiga. Čitajte Gaimana, djeco.)

Ima knjiga i ima knjiga. Onih koje na mene ostave dojam intenzivno obojan okolnostima u kojima sam se nalazila kad sam ih čitala prvi, drugi, peti put. Taj osjećaj knjige pamtim intenzivnije i duže od radnje ili naziva ili nedajbože imena glavnoga lika. Kako da onda takve knjige preporučim? Kako da nekome objasnim zašto se meni toliko sviđaju, kad sam sigurna da je to izrazito subjektivna reakcija na neko djelo?

Takva je situacija s nekim primjercima te hrpice knjiga koje čuvam tako zaštitnički. Koje sačinjavaju popis stvari s kojima bih bježala da mi kuća gori. (Nisam jedina koja radi popis knjiga koje se spašavaju, jelda? Molim vas, recite mi da nisam jedina.)

I zato ovaj roman ne preporučujem.

Želite od mene preporuku? Čitajte Gaimana. Pratchetta. Pročitajte Hyperion. Onu Krivčevu zbirku kojom gnjavim ljude na sve strane. Ova knjiga, Hollow Man, nije na popisu preporuka. Kao što bi jedan kolega pisac rekao, ako je baš morate pročitati, dobro. Okej. Ali nemojte je ni u kojem slučaju preporučiti onda nekome, ne u moje ime.

Čitajte je na vlastitu odgovornost – mene uredno ubije u pojam svaki put kad je čitam. I jedna je od najdražih mi knjiga koje posjedujem.