U raspravama o imigraciji nerijetko se diskusije usmjeravaju na priču o utjecaju imigranata na kulturu i ekonomiju zemlje u koju dolaze živjeti i raditi. Ovisno o stavu sugovornika nižu se argumenti koji ili podržavaju otvorenije granice i jaču fluktuaciju migranata, ili oni kojima se nastoji dokazati štetnost useljavanja stranaca na račun ideje očuvanja distinktivne, nacionalne kulture ili potencijalne destabilizacije ekonomije zemlje domaćina.

Cilj ovog mini-eseja je otvoriti segment rasprave o sektoru koji povezuje sve od navedenih stavki iz uvoda. Radi se o kulturnim i kreativnim industrijama, koje često imaju značajan utjecaj na ekonomiju zemlje, posebice ekonomije „jačih“ igrača na svjetskom tržištu, na tržište često plasiraju upravo proizvode iz segmenta kulture, a vrlo često zapošljavaju upravo imigrante. 

Kreativnost kao gorivo

Kada se govori o kulturnim i kreativnim industrijama misli se prvenstveno na segment industrije koja je centrirana oko proizvodnje utemeljene na ljudskoj kreativnosti. Segment kreativnih ekonomija tako uključuje jako široko polje, nadilazeći isključivo proizvode umjetnosti i kulture. Segment kreativnih i kulturnih industrija, dakle, uključuje glazbenu i filmsku industriju, dizajn, modnu industriju, izdavaštvo, proizvodnju društvenih i kompjuterskih igara, marketing i reklamu, internet, nove medije, i mnoge druge domene izrazito prisutne u našim svakodnevnim životima. Jasno je da je gorivo ovih industrija individualna kreativnost i talent, ideja koja se uspješno pretvara u materijalni i simbolički sadržaj kroz platformu novih tehnologija i digitalizaciju.

Značajna je u cijeloj priči i naša potreba da konzumiramo takve proizvode te njima ispunimo svoju dokolicu, što svjedoči činjenici da je boom ovih industrija logički izdanak kapitalističke proizvodnje. Segment kreativnosti sve više postaje potreban u svim industrijskim sektorima, a među najvažnije stavke proizvodnje sve više ulazi prezentacija proizvoda, marketing i brending te diseminacija – koji uključuju kreativnost i takozvani problem-solving, čime dolazi do presijecanja kreativnih industrija s ostalim sektorima proizvodnje, ali i do privlačenja kreativne i kvalificirane radne snage, razvoja inovacija i ulaganja u poslovni sektor.

Statistički podaci svjedoče u uspjehu kulturnih i kreativnih industrija i njihovoj važnosti za sveukupnu globalnu ekonomiju, ali i ekonomiju Hrvatske. Na svjetskoj razini kreativne industrije proizvode 3% ukupnog BDP-a, u Europskoj Uniji 4,2 % ukupnog BDP-a, a u Hrvatskoj 2,3%. Prema studiji „The Economic Impact of the Creative Industries in the Americas“ kreativne industrije u SAD-u čine velikih 10% ukupnog BDP-a. Ni broj radnih mjesta koje generiraju kreativne industrije nije zanemariv, u Hrvatskoj se radi o oko 42.000 radnih mjesta, ili oko 3% od ukupno zaposlenih, dok na Europskoj razini kreativna ekonomija zapošljava 7 milijuna ljudi, odnosno 30 milijuna na svjetskoj. U periodu koji slijedi, očekuje se još snažniji rast ovog sektora.

Nelagoda u sektoru

Nakon što je statistikom dan okvirni dojam relevantnosti ovih industrija u ukupnoj svjetskoj ekonomiji treba se osvrnuti i na jezgru ključnu za ovaj sektor. Radi se, naravno, o pojedincima i kreativcima, s različitim talentima, kreativnim idejama i specifičnim vještinama i znanjima. Te pojedince ekonomist Richard Florida, u svom utjecajnom djelu „The Rise of the Creative Class“ iz 2002. naziva kreativnom klasom, i u njima vidi motor razvoja gradova i ekonomije. Tu klasu sačinjavaju umjetnici, kreativci te poduzetnici iz niza sektora, od arhitekture do novinarstva, od dizajna do biotehnologije. Prema Floridi ta je klasa izrazito fluidna i pokretna te da bi se njezin potencijal uspio ostvariti osim suvremene tehnologije i talenta potrebno je osigurati i toleranciju, a ona bi prije svega uključivala otvorenost novinama, ali još važnije, otvorenost prema različitim ljudima, i to ljudima različitih kulturnih, etničkih, religijskih i društvenih identiteta i stavova. Potraga za novinama i osvježenjima sektora za sobom često, logično, povlači premisu otvorenosti prema strancima i imigraciji.

Jasno je da konstantna inovacija i napredak zahtijeva konstantnu injekciju kreativnosti koju donose stručnjaci različitih profila. U toj situaciji nerijetko se događa da su kreativni kapaciteti vlastite zemlje precrpljeni, i mnoge industrije i sektori posezat će za radnicima izvana. Hrvatsko je tržište, primjerice, malo i njezini kreativni kapaciteti se potencijalno lako daju iscrpiti, posebice u slučaju predviđenog brzog rasta kreativnog sektora. Veliki igrači na svjetskom tržištu poput Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država u vlastitim kreativnim sektorima zapošljavaju veliku količinu profesionalaca imigranata te njihov talent koriste u svrhu razvoja vlastitih ekonomija i generiranja profita. UK se prema studiji „Skilled Migration and UK`s creative industries“ iz 2016. znatno oslanja na rad ne-Europskih imigranata u kreativnom sektoru.

U informacijskim tehnologijama imigranti koji porijeklom nisu iz EU čine 8.4 % ukupne radne snage, dok se u izdavaštvu i umjetnostima taj postotak kreće oko 3,5. Kako se utjecaj kreativnog sektora na ukupnu ekonomiju UK procjenjuje značajnim, s 5.2% ukupnog BDP-a, a sva radna mjesta i potreba za talentom i inovacijama ne mogu se popuniti s postojećim kreativnim kapacitetima UK, jasno je da je izglasani Brexit i jačanje desnog populizma dovelo do nelagode u sektoru. I studija od Creative Industries Federation pokazuje kako će restriktivnija imigracija nakon Brexita naštetiti kreativnim industrijama Velike Britanije, pogotovo u području dizajna, animacije i vizualnih umjetnosti. Slična zabrinutost vidljiva je i u reakcijama pripadnika sektora na Trumpov ozloglašeni Muslim ban i politiku desnog ekstremizma i zatvaranja granica.

Razbacivanje ljudskim resursima

S obzirom na činjenicu da je imigracija trenutačno jedna od gorućih tema u političkom, medijskom, a i svakodnevnom diskurzu, nije na odmet imati na umu da imigracijske i integracijske politike koje se iz tih debata rode mogu imati i uglavnom imaju snažan efekt na jedan od važnijih rastućih sektora u ekonomiji. Jasno, kada se spomene imigracija, i ekonomija, često se nameće slika kolona ljudi koji dolaze ukrasti poslove lokalnom stanovništvu, zasjesti na socijalne programe i time destabilizirati ekonomiju zemlje, a uz sve to još i donijeti vlastite vrijednosti i kulturne obrasce te u najgorem slučaju nametati svoju religiju. Jasno radi se o jednostranom pogledu, hranjenom strahom od terorizma koji prijeti te desnim populizmom i ekstremizmom koji jašu na idejama nacionalne pripadnosti, suvereniteta i distinktivne kulture i identiteta koje valja sačuvati.

U cijeloj priči često se zaboravlja da su imigranti često i visokoobrazovani talentirani pojedinci, profesionalci s vrijednim znanjima, vještinama i iskustvom koji mogu doprinijeti lokalnoj ekonomiji. Ne radi se samo o gladnim masama bez ičega za ponuditi zemlji osim opterećenja nošenja sa strancima drugačije kulture, religije i razumijevanja. Jasno, treba biti pošten i priznati kako većina ljudi neće biti protiv uključivanja i zapošljavanja profesionalaca koji će biti ekonomski od velike koristi zajednici, no grublja restrikcija na imigraciju zasigurno će otežavati pristup i profesionalni razvoj i onoj radnoj snazi koja je „poželjnija“, kako i pokazuje već navedena studija. U ovom je trenutku možda važno napomenuti da je ovaj rad prvenstveno fokusiran na kreativne industrije i dobrobit koju iste mogu imati ili imaju od imigracije, ovdje se ne radi o etičkim pitanjima i pravednosti, iako je taj segment rasprave izrazito preporučljivo konzultirati kada se progovara o politikama koji imaju tako snažan utjecaj na individualne živote, slobode i interese. Uz izgrađene profesionalce i „kremu“ kulturne i kreativne proizvodnje koju bi često rado imali kao resurs vlastite ekonomije, često se zaboravlja da je put do profesionalnog savršenstva težak i dugotrajan, mnogi dolaze u zemlje koje nude više mogućnosti upravo kako bi otkrili, i usavršili vlastite kapacitete i talente kojima kasnije mogu doprinijeti dobrobiti cijele zajednice. U slučaju isključivanja takvih pojedinaca mogu se izgubiti ekonomski vrijedni ljudski resursi kreativnosti.

Valja napomenuti kako određeni dio strahova vezan uz imigraciju leži i na potencijalnom nerazumijevanju konteksta globalizacije i kulture, pri čemu se kultura uzima u svom širem smislu, tako da označava sveukupan način života, od praksi međusobnog ophođenja i društvenih normi do praksi konzumiranja kulturnih i kreativnih proizvoda. Kada se u obzir uzme količina različitih društava na svijetu, ali i količina potencijalnih imigranata u slučaju fleksibilnijih i otvorenijih granica često se dolazi do zaključka kako je bolje podići zid i staviti bodljikavu žicu, nego riskirati deformaciju ili poništenje vlastite specifične kulture. Iako se radi o karikiranju, kartu argumenta o pravu na očuvanje vlastite distinktivne, nacionalne, ili što je još češće zapadno-civilizacijske, iz džepa će izbaciti i prosječan građanin prestrašen pričom o terorizmu, i respektabilan filozof zainteresiran za priču o pravu zajednice da čuva i oblikuje svoju kulturu, poput Davida Millera. Kritičari ove pozicije imaju tendenciju pokazati kako je takav strah često pretjeran, kulture se stalno mijenjaju, globalizacija je zasjela na tron, informacije, novac, roba lako prelaze granice, svakodnevno konzumiramo proizvode namijenjene globalnom tržištu, dok utjecaje drugih kultura možemo osjećati i preko svakodnevne konzumacije proizvoda kulturnih i kreativnih industrija.

Obični ljudi i životne prilike

Pozicije koje žele pošto-poto sačuvati specifičnu nacionalnu kulturu nepromijenjenom, često se temelje na nerazumijevanju činjenice da je kultura stalni proces, i da je njezino mijenjanje način da ona preživi, dok je nastojanje njezina okamenjivanja u status quo u konačnici uništava, jer onemogućava pristup novinama pomoću kojih dolazi do napretka, inovacije i razvitka. Jasno je da će ulazak imigranata različitih kulturnih pozadina djelovati na kulturu zemlje koja ih prima, no promjene neće biti jednosmjerne, a često će sa sobom donijeti i niz pozitivnih nuspojava. Jedna od navedenih je i različitost, kulturna, etnička, socijalna koja može biti generator inovacija, promjena i ekonomskog napretka, ako se suspregne razbuktavanje panike koju sa sobom često donosi spomen imigracije. Imigranti su često obični ljudi u potrazi za boljim životnim prilikama koji su, iako sa sobom nose određene vrijednosti, spremni usvojiti nove kulturne obrasce i prigrliti i druge slojeve identitetskih odrednica.

Navedeno se često zaboravlja u raspravi o imigraciji gdje se uglavnom osobni identitet pridošlica uzima kao monolitan i fiksan, a činjenicu da svi pripadamo vrlo raznolikim identitetskim nišama koje su često iznad nacionalnih, kulturnih i religijskih odrednica, uredno posprema sa strane, negdje van rasprave.

Prema zaključku: Kreativne industrije su u konačnici ovisne o otvorenosti i većoj cirkulaciji ljudi i ideja, jer se na taj način generiraju inovacije i napredak u sektoru, a preko njega i jačanje sveukupne ekonomije što doprinosi općem razvitku društva i standarda. Za ukupni utjecaj imigracije na pojedine ekonomije i društva valjalo bi konzultirati različite ekonomske studije i pokazatelje, sigurno je da će se nizati i pozitivni i negativni utjecaji na različite segmente ekonomije, no činjenica je da je svijet sve više globaliziran, da postoji sve slobodniji i brži protok informacija, robe i kapitala i da je ideja kulturnog determinizma, zatvorenosti i okamenjenosti u distinktivnom nacionalnom i kulturnom identitetu iluzorna.

Naravno, zemlje trebaju razvijati i vlastite kapacitete za rad u rastućem sektoru kreativnih i kulturnih industrija, no očito je da postoje potrebe za posezanjem za dodatnim kapacitetima izvana. Ponekad će to biti „krema“ kulturnih i kreativnih industrija, već formirani profesionalci i kreativci koji su stvorili vlastito ime i brend, no ponekad će trebati otvoriti vrata mladim kreativcima i stručnjacima u razvoju, koji će jedno vrijeme zasigurno raditi slabije plaćene poslove, u netipiziranim i nesigurnim radnim uvjetima, ali kojima će bolje prilike za edukaciju i razvoj u zemljama u koje ulaze možda omogućiti da ostvare vlastiti kreativni potencijal i doprinesu kroz vrijeme razvoju sektora a time i sveukupne ekonomije.

Za takav otvoreniji pristup ponekad je potrebno hrabrosti, s obzirom na okolnosti terorizma i opće političke destabilizacije na svjetskoj razini, no ponekad je potrebno demistificirati strahove i širi kontekst u kojem se rasprava odvija kako bi se osigurala otvorenost često nužna za napredak. Bez otvorenosti prema novinama, pojedincima drugačije kulture, religije i etniciteta mnoge zemlje ostale bi zakinute za sada svjetski poznata imena iz kulturnog, političkog i društvenog života, poput Pultizera, Einsteina, Brina, Levi Straussa, Ieoh Ming Peia, Murdocha, Sorosa, Arendt i mnogih drugih.

Literatura:

Kisić, Vesna: Kreativne i kulturne industrije u Evropi, Univerzitet umetnosti u Beogradu

Minstarstvo kulture Republike Hrvatske 

Oxford Economics (2014): The Economic Impact of the Creative Industries in the Americas

Kreativna Hrvatska 2016

Florida, Richard (2002): The Rise of the Creative Class. And how It`s transforming Work, Leisure and Everyday Life. Basic Books.

Winsdor, Bakshi ai Mateos Garcia (2016): Skilled Migration and UK`s creative industries

Morby, 2017: Immigration cuts will damage UK`s creative industries, study finds

Wasik John (2017): Here's How Trump Muslim Ban Will Slam U.S. Economy, Forbes

Reyes (2015): Why a Cap on Immigration Would Damage Our Creative Industries, Huffington Post

Scheffler, Samuel (2007): Immigration and Significance of Culture, Philosophy & Public Affairs, Vol. 35, No. 2 (Spring, 2007), pp. 93-125.