Svi znamo tu priču – princ kreativnih industrija jaše na svom konju, gleda gdje je nestao kakav industrijski dimnjak, izgubljeno kakvih 100 000 radnih mjesta, a onda dolazi on, ljubi žabu, a ekonomija postaje prekrasna princeza puna softvera, videoigara, raznovrsnih dizajnerskih proizvoda, fotografija, videa i sretnih nasmiješenih ljudi. Na svim stranama se tako govori o "clusterima", "hubovima", "inkubatorima" (...), priča o kojima je dodatno šarmantnija ako nastanu u kakvom propalom industrijom prostoru. Naravno, ne "kreativnoindustrijskom prostoru", da ne bude zabune, već onom u kojem su nekada vladale plave kute, a danas mladost s "rejbankama". Šarmantno i romantično. Priča u realnosti nije ni izbliza tako bajkovita i čarobna, a princa,  iako je doista riječ o propulzivnom području u kojem participira sve više ljudi - nema. No to ne znači da nema i žabe. O da, ona je itekako stvarna. 

Mi kao "ljudi od knjige" ne možemo ulaziti u složene sociološko-ekonomske analize, ali možemo baciti pogled na literaturu o kreativnim industrijama i vezanim područjima dostupnu na hrvatskom jeziku na policama naše knjižnice. I već je otkriće samog tog pogleda indikativno – knjiga na hrvatskom jeziku nema previše pa nam se čini da su "kreativne industrije" nešto poput medijskog fenomena i zvijezde - svi o njima pričaju, ali nije baš jasno što one doista znače. Ipak, pretragom se iskristalizirala nekolicina djela domaćih i stranih autora koji možda mogu pomoću u razmišljanju i stvaranju princa na bijelom konju. 

Nada Švob Đokić, Jaka Primorac, Krešimir Jurlin: Kultura zaborava 

Kada je neko djelo objavljeno još 2008. godine, a teze i analize uvelike bazira na statističkim podacima i istraživanjima, dok ga čitamo 2014. godine naravno da nam je potreban odmak i doza opreza. Ipak, Švob Đokić, Primorac i Jurlin stvorili su rad koji u osiromašenom domaćem intelektualnom kontekstu valja nazvati krucijalnim, jer je riječ o preciznom ocrtavanju terena, definiranju ključnih pojmova, konceptualnom razjašnjavanju i naposljetku dobroj analizi konzumentskih navika hrvatskih korisnika/kupaca/uživatelja kulturnih i kreativnih proizvoda. Sama Kultura zaborava stoga nije za zaborav već koristan uvod kojem se vraćamo svaki put kada nam je potreban kakav egzaktan podatak, lucidna misao o konzumentskim navikama domaće publike, a pri tom je veličine gotovo pogodne za nošenje u džepu jakne i izvlačenje na svakoj raspravi u pravom trenutku.  

Feđa Vukić: Modernizam u praksi

Sve vrste dizajna uvjerljivo se smatraju osnovom kreativnih industrija, možda čak i do mjere da svojom estetski oblikovanom i dopadljivom sjenom, prekriva i nepravedno istiskuje razna druga korisna područja kreativnosti.  U govoru o dizajnu od domaćih se autora ne može preskočiti Feđu Vukića, autoriteta za pitanje teorije dizajna i njegovu povijest u Hrvatskoj. Djelima Modernizam u praksi i Od oblikovanja do dizajna Vukić se upravo bavi domaćom poviješću teorije dizajna što je fenomenalna materijala za razmatranje promjena društvenih paradigmi, uloge i važnosti dizajna u različitim razdobljima, njegovog odnosa s industrijom pa vjerujemo da tek poznavajući povijest možemo razumjeti sadašnjost. Priča je to o putu na kojem je gledanje na dizajn prošlo od shvaćanja "umjetnosti u industriji" do "dizajna okoline."

Nimalo slučajno – dizajn je, ponovimo to, u visokoškolskoj edukaciji – umjetničko područje. A u umjetničkom djelovanju nema znanstvene analitike ni metodologije, samo neupitna osobna kreacija.

Nives Tomašević, Jasna Horvat: Nevidljivo nakladništvo 

Prošle je godine udruga Knjižni blok predstavila ambiciozno napravljenu publikaciju Knjiga u fokusu koji je solidna analiza domaćih čitalačkih navika, nakladničkog sektora i njegovih perspektiva iako misteriozno potpuno preskače ulogu i važnost knjižnica u lancu. No ovaj put analizu ne spominjemo da bi ukazali na manjkavosti već činjenicu da je nakladništvo smješteno u područje kreativnih industrija što ono prema većini teoretičara doista i jest. Na sličnom su pragu i Nives Tomašević i Jasna Horvat koje su pak istražujući nakladništvo napravile možda i najsuvislije domaće djelo o kreativnim industrijama koje je pri tom i dopadljivo pregledno uređeno. U svakom slučaju, obvezno štivo. 

David Edwards: Znanoumjetnost 

Već sam dodatak imenu knjige "kreativnost postgoogle generacije" budi u nama žar intrige. Posvemašnja specijalizacija razbila je vezu tehnologije, znanosti i umjetnosti kakvu su npr. imali renesansni stvaraoci poput Leonarda da Vincija pa se autor pita kako je moguće ostvariti suvremenu kolaboraciju, spajanje različitih znanja i pristupa. Osim toga Edwards traži i puteve spajanja nastalih produkata s gospodarstvom stoga je to još jedan koristan doprinos razmišljanju o kreativnim industrijama. 

ur. Nada Zgrabljić Rotar: Digitalno doba

Da je digitalnost danas neizbježna jasno je i vrapcima, kao i činjenica da su područja najizloženija transformacijama mediji i pismenost. Pitanje medijske pismenosti danas se smatra jednim od krucijalnih za budući razvoj pa je zbornik imao pozitivnu namjeru široko i interdisciplinarno zahvatiti cijeli teritorij medijskog stvaralaštva.  Razmatraju se dramatične promjene u novinarstvu za sve vrste medija, a pokušava se ne zadržavati samo na razini teoretiziranja već donijeti i sadržaje o konkretnim stvaralačkim situacijama. Djelo je ambiciozno širinom, provedba je možda mogla biti i bolja, ali s obzirom na preglednost i niz područja u koja se zašlo, ima našu preporuku.   

Kada govorimo o vizualnim efektima, moramo pojasniti i jednu istinsku zabludu filmske i TV publike u posljednje vrijeme, naime mišljenje da računala kreiraju i generiraju digitalne efekte. Takvo je razmišljanje daleko od istine, jer su ljudska inventivnost i kreativnost glavna pokretačka snaga tog stvaralačkog procesa, a računala tek alat, sredstvo za rad s pomoću kojeg se lakše dolazi do ostvarenja autorovih vizija.

Krešimir Peračković: Zašto raditi u postindustrijskom društvu

U trenutku u kojem je kao nezaposleno službeno registrirano oko 400 000 građana, odlazak najobrazovanijih je slobodna rijeka prema stranim zemljama, svako malo "iznenadi" vijest o pljački nekog poduzeća ili narodnog vlasništva,  doista se opravdano pitati - što raditi u postindustrijskom društvu. Peračkovićevi motivi istraživanja su moderne promjene shvaćanja rada, promjene u kretanjima na tržištu rada, nestanak stabilnih  primanja i zaposlenja... Djelo je znanstvene prirode, ali prepuno podataka i teorija o promjenama koje proživljavamo i vrlo konkretno osjećamo na vlastitoj koži. 

Peto obilježje postindustrijskog društva za Tourainea je brzina tehničkih promjena, pa kaže kako se inženjeri, laboratoriji i istraživački instituti trude ubrzati zastarijevanje tehnika u uporabi, te da se nova računala katkad kupuju više zbog toga što su simbol modernizacije nego što omogućuju bolju provedbu neke operacije.

Gilles Lipovetsky: Paradoksalna sreća 

U razmišljanju o kreativnim industrijama filozofija ima ulogu veću nego što su joj mnogi skloni priznati. Lipovetsky je svakako jedan od filozofa koji analitičke vještine voli koristiti prvenstveno za analizu modernog čovjeka pa tako istražuje i narcizam individualca u hiperpotrošačkom društvu pitajući se o dometima materijalističke civilizacije. S obzirom da je autor erudit angažiran povremeno i na izradi strateških planova francuske vlade, njegov je pogled dubok i suvisao. 

Kult znaka kvalitete odraz je pokreta nestajanja tradicije, zamaha načela individualnosti, hipermoderne nesigurnosti izazvane nestankom smjernica i atributa klasnih kultura. Što manje društveni poredak i osjećaji klasne pripadnosti određuju stilove života, to se više nameću moć tržišta i logika maraka. 

Lars Fr. H. Svendsen: Filozofija rada 

Svendsen filozofira o slobodi, modi, dosadi, što su sve redom relevantne teme i za kreativne industrije, rad u kojima podrazumijeva obilno znanje o ljudskoj prirodi, potrebama, navikama, željama...  Ipak, najvažnija filozofija je ona koja se dotiče rada. Što je to uopće rad, kakav je odnos rada, novca i posla, kako raščlaniti rad i dokolicu, što rad znači za našu sreću, samo su neka pitanja koja Svendsen promišlja na jasan i precizan način. Čini se teškim? Mislimo da je glavobolja tek počela. 

"Iako sam prilično skeptičan što se tiče Floridinih teorija o kreativnoj klasi, smatram da je ona u određenoj mjeri važna. Moglo bi se reći da su osobine te navodne klase sasvim istovjetne osobinama koje smo opisali na kraju prethodnoga poglavlja, uz romantičnu transformaciju ideje rada kao poziva... Ljudi koji pripadaju "kreativnoj klasi" danas su "primjereni radnici". 

Seth Godin: Sve

Sve nije novo djelo Setha Godina. Jednostavno mislimo da se isplati zaviriti u sve radove ovog američkog marketinškog gurua koji je sposoban i kroz kratke aforizme izreći relevantne misli o modernom poslovanju. Za razliku od većine drugih autora u ovom izboru, Godin je čovjek prakse, vezan prvenstveno uz marketing koji je uostalom magično područje kreativnih industrija, a nemojte se začuditi što u radu iz 2013. godine govori potpuno suprotne teze onima iz 2010. godine što savršeno ilustrira bit dramatične moderne dinamike.  

Asa Briggs, Peter Burke: Socijalna povijest medija  

Slojevi sociologije, povijesti, ekonomije, kulture upakirani u lucidno sastavljen tekst – upravo to je Socijalna povijest medija. Već smo govoreći o dizajnu rekli da bez povijesti nema kvalitetnog razumijevanja modernih fenomena, a ovo je djelo koje povijesnu dimenziju donosi na pravi način jer vrlo precizno oslikava kako su pojedini mediji utjecali i na tržište rada, promjene u shvaćanju rada, mentalitet... 

Isti autor u Quarterlyju, koji je potom prešao na opis "tiskarevih đavola", "čitatelja", "momaka skupljača" i preša na parni pogon, zaključio je kako će pred prizorom skupine od šezdeset slagara, "književnih pregalaca koji postojano rade u zajedničkoj prostoriji svatko odmah uvidjeti važnost usluge koju oni pružaju civiliziranome svijetu." 

Andrew Keen: Kult amatera

Još jedna knjiga o kojoj baš svi sve znaju iako je vjerojatno nisu pročitali u originalu stoga je vrijeme za ispravljanje propusta. Bit ćemo realni – sadržajno, ona je već pomalo zastarjela, Keen često i "šverca" pojedine teze, ali osnovna premisa je zapravo aktualnija nego ikad jer svijet o kojem Keen govori je tek nakon objave djela potpuno eksplodirao i poprimio oblike kojima se ni on nije nadao. 

Znači, umjesto diktature stručnjaka, imat ćemo diktaturu idiota, trebao sam mu odgovoriti. Njegov ideal plemenitog amatera djelovao je kao dodatna brbljarija iz Silicijske doline, tek još jedna teška glupost. 

Sherry Turkle: Sami zajedno 

Za kraj smo ostavili djelo koje poziva na – čišćenje! Sherry Turkle na temelju istraživanja i znanstvenih činjenica jasno pokazuje da ne trebamo imati iluzije o dobrobitima koje nam sve to moderno stvaralaštvo, posebno ono iz područja tehnologije, donosi. Autorica dobro razbija cijeli niz mitova o prednostima tehnologije, a njene su misli dobra poruka svima koji žele participirati u području kreativnih industrija. Uostalom na njima je da odluče hoće li njihovi proizvodi biti korisni ili beskorisni, ugodni ili opterećujući, anksiozni ili opuštajući...  

Budući da smo odrasli s mrežom, pretpostavljamo da je i mreža odrasla. Skloni smo povjerovati da je i tehnologija u punoj zrelosti. Istina je međutim da smo svjedoci samih početaka. Još ima vremena za ispravke.

Fotografije: Modernizam u praksi, naslovnica