E pa, tekstovi koji će uslijediti žele reći upravo to – imamo super filmove u knjižnici, dođite i uzmite ih. Možete uzeti dva u isto vrijeme i možete se smijati dozlaboga. 

Ova je (prva takva) lista jedan sasvim osoban izbor, i nije vrijednosno poredana – svaki poredak je slučajan :)

Svi/e vi koji ovo čitate također ste pozvani/e napraviti svoje osobne filmske liste. Dovoljno je prosurfati našim katalogom, izabrati favorite i reći zašto baš oni. Gušt totalni. 

Veliki diktator

(THE GREAT DICTATOR, r. Charlie Chaplin, 1940.) 

Možda sam do gledanja ovog filma odbijala priznati Charlieju Chaplinu da je genijalan, već samo izvrstan. Odbijala dijelom jer se taj epitet prečesto dodijeljuje premnogima, a dijelom jer sam i sama kroz njegove gegove prečesto površno vidjela samo to - geg. No nakon Velikog diktatora ništa između Chaplina i mene nije više bilo isto. Ne znam je li itko ikada uspio klaunizirati nekog diktatora na toliko smrtno ozbiljan način, stavljajući ga time te 1940. na točno mjesto gdje spada. Čini mi se da bi, upravo zadnjih godina, u novom valu jačanja konzervatizma i desničarske ideologije diljem Europe, bilo pravo vrijeme za ponovno, ali ovaj puta masovno puštanje Velikog diktatora na nekakvim giga video-zidovima, ili na hiper-platnima rastegnutim preko kakvih visokih planina. 

Smrt na sprovodu

 (DEATH AT A FUNERAL, r. Frank Oz, 2007.)

Svakako je divna činjenica da je glumac Frank Oz nakon Muppet showa i Ratova zvijezda odlučio postati redatelj. Ne znam koliko ju još puta trebam pogledati da prestanem plakati od smijeha na ispade mladog Simona, koji je na sprovodu oca svoje zaručnice umjesto tableta za smirenje uzeo neku neobičnu tabletu. Zvuči glupavo, ali nije. Samo istinski smiješno.

            

Četiri sobe

(FOUR ROOMS, r: R. Rodriguez, Q. Tarantino itd., 1995.)

Opsesija Timom Rothom meni je počela s ovim filmom. Možda je odličan u seriji Laži me, možda je neodoljiv u Pulp Fictionu i tako dalje i dalje, no kao portir/liftboj (loš prijevod engleskog bellboy) suludog hotela u kojem se nalaze i te četiri sobe, the četiri sobe i frikovi u njima, tu je Roth neponovljiv. Neke su sobe uspjelije od drugih no Roth fantastično sjeda u svaku od njih. Uostalom sve će vam biti jasno nakon ove, meni osobno najdraže scene. 

Brianov život 

(LIFE OF BRIAN, r: Terry Jones, 1979.)

Ima li života poslije Monthyja Pythona? Prosudite sami. Ovdje se jednostavno nema ni što dodati ni oduzeti. Samo uzviknuti: "JOŠ!!!" 

         

Tko je ovdje lud? 

(O BROTHER WHERE ART THOU? r: Joel i Ethan Coen, 2000.)

Ako mrzite kada vas u glavi proganja neka pjesma koju ste to jutro čuli na radiju, nemojte gledati ovaj film. Kada ju čujete iz usta trojice divljih bjegunaca - George Clooney, John Turturro, Tim Blake Nelson – tu će i ostati.

Iz svih ga drugih razloga mogućih na ovome svijetu gledajte. Reference na Homerovu Odiseju odnosno vrtićki pojednostavljen Joyceov Uliks odličan su background.