Robot i Frank (2012) Jakea Schreiera topla je filmska priča usmjerena na lik Franka Welda (Frank Langella), ostarjelog bivšeg provalnika s uznapredovalim simptomima demencije. Smještena u bližu budućnost, radnja filma u prvi plan stavlja odnos Franka, koji sve više gubi doticaj sa stvarnošću i robota pomoćnika, nabavljenog s namjerom da se pobrine da Frank ima što mu treba u trenucima kada je njegova obitelj odsutna.

Iako na početku nevoljko, Frank ipak prihvaća robota sve intimnije nakon otkrića kako robot ne razlikuje kriminalne radnje od rekreacije, te robot osim njegovatelja postaje pomagač u novim projektima provala. Odnos iscrtan u filmu, bez razvikanih efekata i nelogičnih skokova u tehnološkom napretku, rastvara niz tema – od međuljudskih odnosa, čovjekova odnosa prema tehnologiji i tehnološkog napretka do načina upotrebe tehnologije te promjena koje tehnologija donosi u javnoj i privatnoj sferi. 

Filmski robot, izrađen na postojećim modelima japanskih robota, predstavlja napredniji oblik umjetne inteligencije koji se u ovom slučaju koristi kao osobni njegovatelj i pomagač. Iako je u pitanju stroj, likovi u filmu prema njemu razvijaju različite odnose. Sin Franka Welda (James Marsden) robota vidi kao sredstvo komodifikacije koje će ocu omogućiti sigurniju i kvalitetniju egzistenciju, a njemu više slobodnog vremena.

Kći Madison (Liv Tyler) u čitavoj priči robota vidi kao etički problematičnu činjenicu i određeni vid degradacije u sklopu međuljudskih odnosa. Najzanimljiviji je pak odnos Franka i robota. Iako ga koristi kako bi oživio svoj stari zanat – pljačke bogataša i lov na dragulje – Frank s robotom zasniva odnos privrženosti i prijateljstva. Na trenutke Frank zaboravlja kako se zapravo druži s robotom, kako su rečenice koje robot uzvraća u konačnici inteligentan program te kako robot nije čovjek, što mu u situacijama krize njegov pomagač konstantno napominje.

Osim činjenice kako tehnologija ima funkciju sredstva koje se koristi kako bi se čovjeku olakšale svakodnevne aktivnosti i kako je ponekad tehnologija pitanje statusa, Frank Weld pokazuje način na koji se čovjek može povezati s tehnologijom, prema njoj stvoriti emocije i odnos koji nadilazi onaj uporabni. Ulaskom tehnologije u privatne živote većine ljudi razvidan je upravo takav odnos. Dok će perilica za suđe ili televizor igrati mahom uporabnu ulogu u današnjici, automobil uz ulogu sredstva može imati ulogu statusa, a mnogi tehnološki produkti poput automobila, mobitela i slično igraju izrazito snažnu ulogu emocionalne privrženosti korisnika. Robot iz filma fokalizira kompleksan odnos današnjega i budućega čovjeka prema tehnologiji. I dok mi koristimo tehnologiju kao sredstvo, mahom neutralnog predznaka, i tehnologija u povratnoj sprezi utječe na okolinu i nas kao korisnike. 

Bez tehnološki determinističkoga predznaka o dobroj ili zloj tehnologiji i distopističkih scenarija i tehnofobnih ili tehnofilnih konotacija, film daje viziju bliske budućnosti u kojoj tehnologija na određeni način prodire u javnu i privatnu sferu te je mijenja. Privatna sfera je najočitije izmijenjena u filmu izraženim mogućnostima napredne komunikacije; to je sfera koja je danas u ubrzanom razvoju, čije učinke koristimo na svakodnevnoj bazi te u upotrebi robota kao modernog i tehnološkog amalgama batlera, spremačice i njegovateljice.

U kontekstu pozamašnog razvoja tehnologije čovjek današnjice u svakodnevnoj je interakciji s različitim oblicima tehnologije, od kućnih pomagala do komunikacijskih sredstava i slično. Razvoj umjetne inteligencije i robotike naslućuje mogućnost razvoja i uporabe robota sličnih Robotu iz filma. Koliko se ljudska priroda i način života i dinamika mijenjanju teme su za podrobnije sociološke, kulturološke i antropološke analize i razrade. Činjenica je kako se život mijenja i kako u tome veliku ulogu igra upravo tehnologija i njezina primjena.

Zanimljiv aspekt promjene zahvaćen filmom dio je javne sfere centrirane oko knjižnice. U današnjem je svijetu utjecaj tehnologije na instituciju knjižnice evidentan. Na jednoj strani, tiskani mediji sve snažnije bivaju gurnuti u stranu novim medijima i multimedijom, dok na drugoj tehnološki napredak, upotreba e-čitača, iPada, Kindlea i sličnih uređaja omogućava veću dostupnost sadržaja te učinkovitiji i brži pristup informacijama. Knjižnica, kao institucija koja jedan dio svoga rada bazira upravo na nabavi i upravljanju tiskanom građom i knjigama, u digitalizaciji sadržaja može vidjeti opasnost od gubitka uloge pružatelja ovakvog tipa usluge.

Nestanak i prenamjena knjižnice iz filma svjedoči o potencijalnoj opasnosti odumiranja jednog tipa institucije s bogatom tradicijom i specifičnom uslugom. Na mjestu knjižnice iz filma pojavit će se centar s drugim sadržajem, bogataš i investitor pobrinut će se da sadržaj bude zanimljiv širokoj publici, tiskana će se građa prebaciti u digitalan oblik, a simpatična, blaga knjižničarka pronaći će novi posao. Problemi, iako simplificirano izrečeni, postoje te su izrazito kompleksni. Frank Weld i njegova simpatija knjižničarka, zapravo bivša supruga čije je postojanje izbrisano iz sjećanja protagonista, predstavnici su generacije koja svjedoči nezamislivim promjenama u načinu života.

S jedne se strane Frank navikava na robotskoga pomagača, dok knjižničarka Jennifer (Susan Sarandon) s posebnom emocijom govori o najstarijem primjerku Don Quijotea u knjižnici te važnosti upravo njegova fizičkog postojanja. S druge se strane odvija digitalizacija, napredak i razvoj tehnologije. Kada Frank nagovori robota da mu pomogne ukrasti knjigu kako bi je poklonio Jennifer zbog sentimentalne vrijednosti, čin same krađe primjerka knjige od strane tehnologije u ovom se slučaju može čitati i simbolički. Tehnologija je odnijela tradicionalno. Ukrala je određeni tip vrijednosti kao što je banalno u slučaju knjižnice – jedna stara, tiskana knjiga. Tehnologija u odnosu prema knjižnici može imati i pozitivan i negativan odnos, ovisno o tome kako se primijeni i kako se institucije – ne samo knjižnice nego i sve ostale – prilagode ubrzanom tehnološkom napretku. 

Iako se film dotiče pitanja tehnologije, njezine uporabe i naše percepcije tehnologije te promjena koje ona donosi, redatelj se suzdržava od valoriziranja tehnologije. Ona sama po sebi nije niti dobra niti loša. Ona jest i bit će onakva kakvom je čovjek bude koristio.

Fotografije: http://nymag.com/