Da su knjižnične police ispunjene tisućama knjiga, nije nikakvo otkriće. Ali da su u nekim knjigama junaci, negativci, spletkari, dobročinitelji (...), tj. sve ono što likovi postaju u mašti književnika, upravo knjižničari, nije toliko očito ni poznato. Uputili smo se stoga na istraživačku stazu i pronašli nekoliko knjižnica i knjižničara koje možemo "posjetiti" samo u onim neograničenim svjetovima koje stvara književnost.

Još je Agatha Christie 1942. godine, nakon objave svog djela Leš u biblioteci (istina, ne trebate puno nagađati – pronađen je mrtvac, naravno u knjižnici), rekla da je riječ o klišejiziranoj radnji i ambijentu jer su autori detektivskih i kriminalističkih romana tog vremena voljeli zločin smjestiti u knjižnicu, a knjižničara pretvoriti u spretnog istražitelja. Kako nam se bavljenje takvim klišejima nije učinilo zgodnim, otputovali smo u budućnost, za početak ne toliko blisku ni realnu.

Romanom Potpuni raspad Neal Stephenson potpuno je redefinirao viziju cyberpunka u očima čitatelja saživljenih s hakerskim Metasvijetom i Hirom Protagonistom. I nije to svijet koji ulijeva previše nade - Kongresna knjižnica u Washingtonu spojila se s CIA-om te za male iznose otkupljuje podatke od mreže obavještajaca.

Ali Knjižnica i Knjižničar, a velika slova nisu slučajnost, opstali su u jedinstvenom obliku, možda važniji nego ikad: “To je Knjižničar - demon koji izgleda kao ljubazan pedesetogodišnjak sijede kose i brade te svjetloplavih očiju. Nosi pulover V-izreza preko radne košulje, te krupno pletenu vunenu kravatu. Košulja mu je otkopčana na vratu, kravata opuštena. Premda je on tek računalni program, ima se zašto veseliti: kadar je gibati se kroz gotovo beskrajne spreme podataka u Knjižnici vještinom i brzinom pauka u golemoj mreži indeksa. Knjižničar je jedini program koji je skuplji čak i od Zemlje. Jedino što ne može jest – misliti." Očito, činjenicu da su knjižničari i informacijski stručnjaci Stephenson je kao nitko dotada doveo do krajnosti.

Na granicu znanosti i fikcije, ali prvenstveno u svijet horora, knjižničare je odveo i Stephen King. "Dok sam radio na ovoj priči, počelo mi se događati baš to. Ulazeći u nju znao sam da sam kao klinac volio knjižnicu – a i zašto ne? Bilo je to jedino mjesto na kojem je srazmjerno siromašni klinac poput mene mogao doći do svih željenih knjiga, ali kada sam počeo pisati, ponovno mi se ukazala dublja istina: ja sam je se i bojao", tvrdi King u uvodu svog romana Knjižnički policajac. I da, upravo je taj popularni mit o liku koji dolazi doma i kažnjava ljude koji kasne s povratkom knjige poslužio Kingu da svoj strah uobliči u pravi horor. To nikako nije knjižnica u kojoj želimo boraviti jer je knjižničarka zapravo nemilosrdno biće nalik demonu kojem su i djeca dragi plijen.

Ali da nije sve tako crno, pobrinuo se sam King ostavljajući simpatične opise i osvrte na transformaciju iste knjižnice od negdašnjeg prostora u kojem su vladali tišina, stalan sumrak, knjižničarka s punđom (...) do moderne knjižnice u kojoj postoje programi poticanja čitanja, vlada svjetlost, na zidovima nema grubih upozorenja, a ni komunikacija nije nepoželjna. Zanimljivo, jedan od znamenitijih likova u cjelokupnom Kingovom opusu upravo je knjižničar u njegovom omiljenom fiktivnom gradu Derry u Maineu. Govorimo naravno o Mikeu iz romana Ono, jednom od članova Kluba gubitnika u konfliktu s jezivimbićem. Neka od važnijih okupljanja članova Kluba odvijaju se upravo u knjižnici...

Intrigantnije i trunku inteligentnije koketiranje knjižnice s fantastičnim jest ono Audrey Niffenegger koja se u Ženi vremenskog putnika koristi znanstvenofantastičnom premisom za dirljivu priču o Henryju, zacijelo najneobičnijem knjižničaru u povijesti. Henry naime boluje od genetske bolesti zbog koje putuje kroz vrijeme, a zahvaljujući tim putovanjima upoznaje ljubav svog života. Ono što je pak iz perspektive naše teme najvažnije činjenica je da knjiga započinje upravo njihovim susretom u knjižnici, gdje je Claire ciljano došla ne bi li ga ulovila na jednom od neželjenih vremenskih putovanja!

Nakon budućnosti donosimo dašak prošlosti. Jednu od najmisterioznijih knjižnica zacijelo je stvorio Umberto Eco u Imenu ruže. Njene police i raspored knjiga predstavljaju neobičan, mističan labirint, kartu svijeta prepunu simbolike, pa je i u rasvjetljavanju misterioznog ubojstva nemoguće izbjeći važnost knjižnice. Samostanom kruže priče da su noćni posjetitelji knjižnice doživjeli koješta - zmije, ljude bez glave, ljude s dvjema glavama... “U knjižnici se nešto događa, a ne vjerujem da su posrijedi duše umrlih knjižničara”, ne da se impresionirati istražitelj.

U sličan samostanski kontekst, samo u drugo vrijeme te s manje erudicije i mističnosti, vodi nas uz Šesnaest užitaka i Robet Hellenga. Margot Harrington mlada je američka restauratorica knjiga koja odlazi u Firenzu ne bi li pomogla u tamošnjem saniranju štete od poplave. Uglavnom luta knjižnicama, a nama je najzanimljivija ona knjižnica karmelićanskog samostana čije police poslagane kao kapelice kriju i neke posebne tajne...

Za Harukija Murakamija govori se da voli radnju smještati u knjižnice, što i ne čudi jer knjižnice i u visokotehnološkom Japanu igraju veoma važnu ulogu, smještene u zanimljivim zgradama s puno funkcija. Vidi se to i u Kafki na žalu, gdje je uz glavnog junaka upečatljiv i Oshima, mladi knjižničar složene seksualne orijentacije. “Mi smo specijalizirani za neke vrste knjiga, uglavnom starih knjiga poezije tanka i haiku. Naravno, imamo i običnih knjiga. Većina ljudi koji prijeđu toliki put vlakom istražuje ta područja. Nitko ne dolazi ovamo čitati posljednji roman Stephena Kinga”, kaže Oshima, a mi možemo zaključiti da i kada ga ne čitamo, nismo uspjeli izbjeći Kinga.

Krenimo stoga prema zaključku s nečijim laganijim i manje mističnim kao što je Ljeto Edith Wharton. Roman se pojavio 1917. godine izazvavši burne reakcije jer je tematizirao buđenje seksualnosti mlade djevojke. Charity Royall, koju uzdržava i pomaže bogati udomitelj, već kao osamnaestogodišnjakinja radi u knjižnici iako za to nema kvalifikacija ni posebne intelektualne znatiželje. Gospođica Royall tu je da nas podsjeti kako put do profesionalizacije knjižničarstva nije bio ni kratak ni lagan.

Likovi knjižničara povremeno se javljaju i u domaćoj literaturi, posvetit ćemo im se, nadamo se, drugom prilikom kao posebnoj temi pa spomenimo zasada samo dva istaknuta primjera iz radova Pavla Pavličića, čiji su likovi i inače vrlo često intelektualci i kulturnjaci. U novijem Muzeju revolucije glavni lik završava u knjižnici malog grada gotovo po kazni nakon svih karijernih i životnih promašaja. Znatno ljepša i za kraj prikladnija priča nalazi se u Literarnoj sekciji, u kojoj se grupa mještana pisanjem razračunava s iskustvom života pod vojnom opsadom, a među njima je i knjižničarka Regina Mikić.

No ne želimo ovdje pripovijedati o njenim traumatičnim iskustvima, već o čovjeku čiji se dobri duh proteže kroz priče raznih likova iako svoju zbog stradanja nije dočekao. "Čika Kime nije imao nikakve škole, jedva ako je prošao kakav bibliotekarski tečaj, ali je ipak znao sve o knjigama, i znao je gdje se koja u knjižnici nalazi, točno u centimetar, čak i onda kad je već davno bio u mirovini i kad je tek povremeno svraćao da nas obiđe", objašnjava Regina. No osim toga Kime je bio sjajan motivator na čitanje i ljubav prema knjizi - uvijek je govorio da knjižničari ne trebaju samo sjediti i čekati da netko naiđe po knjigu jer takvi već znaju što je dobra knjiga. Misija je za čika Kimu bila na drugoj strani: "Zanimljiv je i važan onaj tko prije nije čitao, pa zato ni pojma nema da je upravo knjiga ono što traži. A takvi – tvrdio je stari knjižničar - kad im jednom otkrijemo što zapravo žele, postaju žešći čitači od onih koji su to oduvijek, kao što i neki koji kasno kušaju alkohol postaju gore pijanice od onih koji od djetinjstva piju."

Dosta smo pisali, vrijeme je da odemo nešto "popiti". Dan je hrvatskih knjižnica.

Knjižnice i knjižničari u spisateljskoj mašti

Šesnaest užitaka

Robert Hellenga

Knjižnički policajac

Stephen King

Literarna sekcija

Pavao Pavličić

Ime ruže

Umberto Eco

Kafka na žalu

Haruki Murakami

Muzej revolucije

Pavao Pavličić

Ono

Stephen King

Žena vremenskog putnika

Audrey Niffenegger

Potpuni raspad

Neal Stephenson

Ljeto

Edith Wharton