...pozdravljamo pristiglu osunčanog lipanjskog dana - Nadu Zidar-Bogadi!

1) autor slobodnim stilom

Rođena sam u Zagrebu, jedne hladne i snježne veljače. Bila sam bljedunjava djevojčica, pravo gradsko dijete. Kronični bronhitis i čudna bolest imenom „šum na srcu“ bile su moje prijateljice. Kad sam dobila sestru, situacija se promijenila nabolje! Sestra mi je postala najdraža i jedina živa igračka jer drugih igračaka baš i nije bilo. Ljetne sam praznike provodila u Bednji, romantičnom seocetu moje bake, u blizini romantičnog dvorca Trakošćana. Tu su se svakog ljeta događale moje preobrazbe iz gradske djevojčice prozirne puti u bednjanskog Tarzana koji luta zagorskim šumama u potrazi za skrivenim vrganjima, penje se po stablima bakina voćnjaka, razgovara s mačkama skitnicama i pripitomljenim puhovima i vjevericama.

Ta očaranost prirodom ni danas me nije napustila! Zato sam se valjda i posvetila pisanju haiku stihova, najjapanskijih stihova (trostiha od samo sedamnaest slogova) koji najviše govore o prirodi, a za koje sam u Japanu i pohvaljivana.

Još kao apsolventica na filozofskom fakultetu objavila sam svoju prvu knjigu poezije za djecu Mjesečev sin. Otada pišem poeziju, kratku prozu, basne i igrokaze za djecu.


2) knjige koje su me othranile

U djetinjstvu sam čitala najbolje knjige vrhunskih književnika. Recimo da su me kao duhovni roditelji othranile pa onda i formirale knjige klasika kao što su bajke braće Grimm, priče i bajke H. C. Andersena, priče Ivane Brlić Mažuranić. Ne zaboravimo da sam osnovnu školu završila 1972. godine, što znači da sam navedene autore čitala u šezdesetim godinama prošlog stoljeća dok književnici za djecu poput Zvonimira Baloga ili Luke Paljetka još nisu bili napisali svoje najpoznatije knjige.


3) osoba koja me navukla na čitanje

Vjerujem da je na moje čitanje pozitivno utjecala profesorica Libuša Juričić, profesorica hrvatskoga jezika u osnovnoj školi koju sam pohađala, a to je bila osnovna škola koja ove godine slavi 120 godina - stara ljepotica, osnovna škola Horvati, nadomak koje je nekada bilo kultno gradsko kupalište na Savi (zabilježeno u filmu Tko pjeva zlo ne misli).


4) suvremeni dječji pisac čije knjige volim čitati

Volim pročitati tekstove baš svih književnika za djecu do čijih knjiga uspijem doći.


5) suvremeni hrvatski dječji roman / zbirka priča / poezije koji/koju preporučujem

Ne mogu preporučiti ni jednu knjigu posebno. Preporučujem ih zato sve!


6) posljednja dobra dječja knjiga koju sam pročitala

Pročitala sam nekoliko dobrih knjiga u posljednje vrijeme; ne mogu se odlučiti koja je bila najbolja i koja je bila baš posljednja.


7) da sam lik iz bajke / neke dječje priče / romana/pjesme, tko bih bila?

Da sam lik kojega sam u djetinjstvu obožavala i zbog čije sam nesretne sudbine plakala kao dijete, bila bih Robin Hood! Nadam se da djeca znaju tko je bio taj plemeniti vitez koji je uzimao od bogatih da bi davao siromašnima!


8) zašto dječja knjiga?

Odabrala sam pisanje za djecu jer još uvijek nisam zaboravila dijete u sebi! Pišem za djecu, ali pišem i za ono dijete u sebi koje još uvijek voli lutati prirodom i s njom razgovarati, što je vidljivo u knjizi poezije Plavi san. Volim se smijati, ali i nasmijavati druge, što je jasno ako pročitate moju knjigu igrokaza Kokoš kod frizera. Ne bojim se vidjeti i ono što drugi ne žele vidjeti i potom glasno viknuti „car je gol“ pa zato i pišem basne kao što su one u knjizi Sretan cvrčak.


9) teme koje me inspiriraju/posebno motiviraju

Inspirira me priroda, zato i pišem haiku. U svojim pjesmama progovaram o očaranosti prirodom, o velikoj ljubavi prema moru!

Inspirira me tema slobode (što je sloboda i tko je od nas slobodan) pa nekoliko mojih tekstova o slobodi i govori (u knjizi basni Sretan cvrčak, tekstovi: Sretan cvrčak, Bajka o čarobnoj ptici, Najbolji gospodar, Orao...); razmišljam često i o ljepoti, o ljepoti kraj koje prolazimo, a ne primjećujemo je (u istoimenoj knjizi, tekst: Najljepši cvijet...); pišem i o snovima koje treba slijediti bez obzira na prepreke (također u istoimenoj knjizi, tekst: Lopoč).


10) sve su moje knjige moja djeca, ali jedna mi je draža od ostalih… koja? i zašto?

Kad neko dijete željno iščekujete, ono vam postane najdraže. Ja sam knjigu igrokaza Kokoš kod frizera i knjigu poezije za djecu Plavi san čekala više od 25 godina! Zato su mi te dvije knjige najdraže!


11) moje nagrade

Za svoje haiku stihove pohvaljena sam u Japanu na 6. Itoen natječaju (1995.) i na haiku natječaju u Japanu koji je dobio ime po našem najpoznatijem japanologu Vladimiru Devidéu (2011.).


12) moja posljednja knjiga – zašto biste ju trebali pročitati?

Nedavno mi je iz tiska izašla slikovnica Vrtni patuljak (Sipar, 2017., ilustracije Korina Hunjak) koju biste trebali pročitati iz jednoga jedinog razloga: da vidite jeste li i vi odrasli, jeste li zaista zaboravili i zapostavili dijete u sebi kao i djevojčica iz moje slikovnice!

Iz mišljenja o tekstu Vrtni patuljak Nade Zidar-Bogadi

(prof. dr. sc. Karol Visinko, Sveučilište u Rijeci)

 

...

Patuljka upoznajemo u prvom susretu s djevojčicom pred prašnjavim izlogom zabačenoga antikvarijata u kojemu se smjestio onako kičast, kakvi su svi sadreni vrtni patuljci. Budući da ga očevom odlukom djevojčica dobiva, patuljak seli u prekrasni vrt glasovite zagrebačke četvrti. To je prva promjena koja se dogodila u patuljkovu životu. Ta mu je promjena donijela puno radosti jer je djevojčica u patuljku pronašla povjerljivog prijatelja, u igri, razonodi, izražavanju misli i osjećaja, učenju za školu te u vježbi baletnih koraka. No nakon određenoga vremena, uslijedila je promjena kojom je patuljak ostao na istome mjestu, ali zaboravljen. (...) Djevojčica zaboravlja na ljepote i čari stvarnih trenutaka u kojima je nekada znala uživati kao pravo dijete. (...) To što djevojčica ne razumije jezik patuljaka i ne može čuti riječi vrtnoga patuljka, ali i ostalih likova (mačke, lastavica, leptira), preneseno je značenje neosviještenoga ponašanja poodraslog djeteta koje u određenoj fazi svoga razvoja ne može razumjeti prave vrijednosti kojima će se, jednoga dana, vratiti s dubokim razumijevanjem i poštovanjem. Prave vrijednosti uvijek ostanu utisnute u tragovima sretnoga, bezbrižnoga djetinjstva – u kakvoj klupčici, stablu, papučicama ili igrački, kakav je smiješni, vrtni patuljak, na kraju priče već ispranih boja, potpuno sadren, ali koji svoga prijatelja nikada ne ostavlja (Neću ju nikada ostaviti.)

...

vrtni patuljak