...je i Jasminka Tihi-Stepanić i dobro je primljena u okupljenom društvu. :)

1)  autor slobodnim stilom 

Strastvena čitateljica. Književnica za mlade. Ljubiteljica terase izložene suncu. Najsretnija kada sjeda u autobus, automobil, vlak ili avion i kreće na putovanje. Što dalje, to bolje. Mama Grigoru i Ivi. Profesorica hrvatskoga jezika.

Napomena: Ovaj je redoslijed nabrajanja slučajan.


2) knjige koje su me othranile

Knjiga je u mom djetinjstvu bilo puno kao i ljudi koji su me prema njima usmjeravali. Moram istaknuti sabrane priče Hansa Christiana Andersena koje sam kao šestogodišnja djevojčica dobila od tate za Božić. Još i danas osjećam miris sjajnoga papira, vidim bogate ilustracije, a priče Carevo novo ruho (licemjerje nikada ne izlazi iz mode), Ružno pače (teško je biti drukčiji), Palčica (naš nas izgled često unesrećuje), Mala sirena (ljubav, ah, ljubav; ne odriči se zbogljubavi sebe i svoga svijeta jer ćeš nadrapati), Sve, sve, ali zanat (važno je imati svoj kruh u rukama) popudbina su koju nosim sa sobom kroz život.

Pjesma Vjekoslava Majera Zeko u kavani otkrila mi je da je u književnosti moguće sve, pa i da zec sjedi u kavani i novine čita, što mi je bilo potpuno nezamislivo jer je moja susjeda imala zečeve koji su samo jeli zelje, proizvodili smiješne kuglice i razmnožavali se. Obožavala sam Heidi, roman Johanne Spyri. Njega mi je baka Ernestina čitala nekoliko puta jer bih se uvijek rasplakala nad nesretnim sudbinama, pa sama nisam bila u stanju čitati od silnih suza. „Neću ti čitati kad plačeš“, rekla je jednom baka, a ja sam odgovorila: „Plačem, ali to je tako dobro.“  Tada još nisam znala za katarzu. O Aristotelu da ne govorim.

Prvi razred bio je obilježen Čudnovatim zgodama Šegrta Hlapića i mojom učiteljicom Pavicom Veselić. To dvoje uvijek povezujem u svojim mislima. Ona je bila ta koja me gurnula još više prema knjigama premda sam već bila na tom putu. Ivana Brlić-Mažuranić i Priče iz davnine otvarale su se kao logičan slijed. Onda su došli Kušanovi romani i, da, ne smijem zaboraviti, Branko Ćopić i Magareće godine.


3) osoba koja me navukla na čitanje

Nisam sigurna da nas netko može navući na čitanje. Moramo imati resurse za to, prirođenu sklonost, a onda se nađe i taj netko tko nas još malo potakne. Meni su to bili tata, baka i već spomenuta učiteljica.


4) suvremeni dječji pisac čije knjige volim čitati

Silvija Šesto.


5) suvremeni hrvatski dječji roman/zbirka priča/poezije koji/koju preporučujem

Preporučila bih roman Zeleni pas Nade Mihelčić. Uz njega se može dobro smijati i dobro plakati. I naravno, svoje romane, zbirku priča i slikovnicu.


6) posljednja dobra dječja knjiga koju sam pročitala

Nije baš dječja, već tinejdžerska. Preporučile su mi je moje učenice. Roman je to Johna Greena Greška u našim zvijezdama.


7) da sam lik iz bajke / neke dječje priče / romana/pjesme, tko bih bila?

Koko je moj definitivni izbor. Ali...

... ako sam u fazi da mi je potrebna pažnja drugih, biram biti princezu iz Princeze na zrnu graška.

... ako se osjećam junački, ja sam Anka Neretvanka

... ako tražim spoznaju, ja sam Mali Princ

... ako sam naivna, ja sam Crvenkapica

... ako mi je puna kapa naivaca, ja sam strašni vuk

... ako sam svjesna da se žrtvujem i to prihvaćam lako, ja sam Sretni Kraljević...


8) zašto dječja knjiga?

Zato što ne znam što bih rekla odraslima.


9) teme koje me inspiriraju / posebno motiviraju

Inspirira me sve što je sada, prisutno i vrišti da se o tome piše. Zaluđenost društvenim mrežama bez kritičkoga odmaka, bijeg u svijet igrica jer je stvarnost frustrirajuća, teror  medija, opsesivno bavljenje vanjskim izgledom, nebriga roditelja, prepuštenost ulici...


10) sve su moje knjige moja djeca, ali jedna mi je draža od ostalih… koja? i zašto?

Ako baš moram, ako sam prisiljena i ako drukčije ne ide, biram Imaš fejs? Ne zato što mislim da je ta knjiga najbolja, već zato što je bila moja prva knjiga koja je nastala u godinama koje više nisu pogodne ni za ljudsko ni za književno majčinstvo. Ta mi je knjiga širom otvorila vrata u svijet književnosti.

Ima mjesta za još puno naslova. Nadam se da će uskoro svoje mjesto na njoj zauzeti Ljeto na jezeru Čiču.


11) moje nagrade

Nagrada „Mato Lovrak“ za Imaš fejs? i Nagrada „Anto Gardaš“ za Moju neprijateljicu Anu.


12) moja posljednja knjiga – zašto biste ju trebali pročitati?

Upravo je predstavljen moj novi roman Dom iza žice u čarobnom ambijentu ljetne pozornice Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, a pod pokroviteljstvom Naklade Ljevak, izdavača romana. Za dostojno predstavljanje zaslužne su urednica Dubravka Težak, Ivona Despot i Vesna Grospić, tri krasne dame koje znaju puno o knjigama, životu i ljudima, a uz to su dobronamjerne i pametne.

Roman je to o djetinjstvu koje nudi malo, a ponekad nimalo šanse za odrastanje u sretnoga čoveka. Moj je Gabrijel potpuno lišen roditeljske brige i toploga doma (u doslovnom i prenesenom smislu), ručka i kolača, a mobitel i televizor za njega su predmeti sanjarenja i čežnje. Kada zakažu roditelji, na scenu stupaju nepoželjni sudruzi koji lako nanjuše žrtvu i institucije od kojih se očekuje da tuđe živote dovedu u red mehanizmima kojima raspolažu. Mogu li one to?

Uz Gabrijela upoznajemo njegovu nepredvidivu mamu sklonu ekscesima, njemu slične dječake koji se trude izići iz taloga života u kojem su zapeli, ali i dobre duše koje su spremne pomoći.

Zašto biste trebali pročitati ovaj roman?

Dobro je to štivo koje nudi uvide u neke svjetove kojih nismo svjesni mi koje je život pomazio brižnim roditeljima, školovanjem i pristojnim društvom vršnjaka.

Pročitajte Dom iza žice! Iznesite ga iz knjižnica, prošećite ga ulicama do svoje kuće, uronite u njega, preporučite ga drugima, razmišljajte, sanjarite i znajte da ste sretni ako nema previše poveznica između vašega života i života moga Gabrijelčeka. 

dom iza žice