...širom otvorili vrata i ne puštamo je van. :)

1) autor slobodnim stilom

Odrastala sam u Donjoj Stubici, prekrasnom mjestu podno zagorskih obronaka Medvednice. Čim sam naučila čitati, slova su me zarobila, knjige opčinile, a blizina šume i pitomi zagorski krajolik osobito su poticajno djelovali na moju neobuzdanu maštu. Zbog toga sam rano počela smišljati vlastite priče, a nešto kasnije ih i zapisivati.

Druženje s knjigama pretvorilo se u trajni odabir, tako da je izbor zanimanja bio posve logičan – radim u knjižnici. Živim u mjestu bajkovitog imena Kraljev Vrh, i tamo planinarim, vrtlarim i sanjarim.


2) knjige koje su me othranile

Čudnovate zgode šegrta Hlapića pročitala sam vrlo rano, i u vrlo kratkom vremenu. Mislim da sam čitala cijelu noć... Hlapić me osvojio svojom dobrotom i vedrinom.

Družba Pere Kvržice bila je divan primjer kako mali koraci vođeni idejom općeg dobra mogu dovesti do velikih promjena.

Čudnovata istina Zlatka Krilića poduprla je moje shvaćanje svijeta kao čarobnog mjesta u kojemu djeluju tajanstvene sile koje nije uvijek moguće izmjeriti, nacrtati i prikazati matematičkim formulama, a da one ipak nisu ništa manje stvarne.

Strah u Ulici lipa Milivoja Matošeca, pravi je dragulj moje rane lektire. Mudrost Tugoljuba Prvog još me i danas nadahnjuje.

Bijeli jelen govorio mi je u ime svih šumskih bića, jezikom koji sam savršeno razumjela, i koji se trudim ne zaboraviti.


3) osoba koja me navukla na čitanje

Čini mi se da je moja najstarija sestra glavni „krivac“ za moje čitateljske navike. Poklanjala mi je knjige u svakoj prigodi koja se činila zgodna: za rođendan, za Božić, za peticu na polugodištu, za peticu na kraju školske godine… i još ponekad između toga. Poticala me na čitanje i kritičko promišljanje, zbog čega sam joj beskrajno zahvalna.


4) suvremeni dječji pisac čije knjige volim čitati

Otkad je napisao da Knjige lažu!, Darko Macan me nastavio oduševljavati svojim knjigama. Beskrajno duhovit, napet i zabavan, serijal Neruševac preporučujem svim generacijama.


5) suvremeni hrvatski dječji roman / zbirka priča / poezije koji/koju preporučujem

Čokoladne godine Mladena Kopjara, knjiga uz koju sam se nasmijala do suza. Topla i duhovita priča o odrastanju jednog dječaka i živopisnim članovima njegove obitelji.


6) posljednja dobra dječja knjiga koju sam pročitao/pročitala

Andautonac Snježane Babić Višnjić, napeta je priča koja oživljava daleku prošlost. Dječak Kai preživljava bez roditelja u neprijateljskom okruženju, ali polako se otkriva da ipak nije posve sam na svijetu, a tajna njegova porijekla samo je dio fantastičnog zapleta.


7) da sam lik iz bajke / neke dječje priče/romana/pjesme, tko bih bio/bila?

Zlatokosa iz Bijelog jelena, i nikad ne bih zaboravila jezik životinja.


8) zašto dječja knjiga?

Za to je „kriv“ moj sin Miroslav. Počela sam pisati za njega, a onda i o njemu… tako se u sve moje romane za djecu uvukao i jedan Miro, karakterom vrlo sličan stvarnom Miroslavu.


9) teme koje me inspiriraju / posebno motiviraju

Mislim da me uvijek nekako privuku teme različitosti. Čak i kad mi to nije prvobitna namjera, moji se likovi nekako uspijevaju osamostaliti i natjerati me da ih opišem kao jedinstvene, različite i snažne ličnosti. Bilo da je riječ o Miroslavu koji boluje od dijabetesa, ili Viktoru, koji pokazuje znakove autizma, ili šesnaestogodišnjoj Jeleni koja otkriva svijet magije i paralelnih dimenzija… uvijek se moji likovi po nečemu razlikuju od većine, i tu različitost moraju prigrliti i naučiti s njom živjeti.


10) sve su moje knjige moja djeca, ali jedna mi je draža od ostalih… koja? i zašto?

Anđeo plišanih igračaka se izdvaja po stilu - uspjela sam se nekako povući u drugi plan, pa tu nisam ja pripovjedač, nego sam prepustila da sedmogodišnji Viktor opisuje svijet iz svog kuta. Osim toga, ta knjiga je dobila nagradu, pa i zbog toga zauzima počasno mjesto.

11) moje nagrade

Za knjigu Anđeo plišanih igračaka dobila sam nagradu Grigor Vitez.


12) moja posljednja knjiga – zašto biste ju trebali pročitati?

Vrt plavog božura roman je namijenjen tinejdžerima. Središnji lik šesnaestogodišnja je Jelena koja se sprijateljuje s neobičnom staricom, usput otkriva da joj je baka vještica, a između svih ostalih problema s kojima se suočava, mora pronaći tajanstvenu plemićku povelju koja je zalutala iz neke od paralelnih dimenzija. Zbog naglo probuđenog interesa za magijske pripravke i ljekovite trave, neke će prijatelje izgubiti, a neke nove steći. Oni će joj pomoći da riješi mistične zagonetke, pronađe portale do druge dimenzije, a svi zajedno usporedo će s tim rješavati zavrzlame vlastitih života, odnosa s roditeljima, te prihvaćanja sebe i drugih – koliko god različiti bili.

Vrt plavog božura - korice