1) autor slobodnim stilom

U Zagrebu, gdje sam rođen, proveo sam četrdeset godina, nakon čega sam podvukao crtu i nedavno se preselio nešto sjevernije, u Varaždin. U životu sam se bavio pravom, bibliotekarstvom i novinarstvom, a najviše literaturom. Svijet književnosti privukao me još prije no što sam znao sâm ispuhati nos. Tijekom godina ponad blistavih jezera i u mračnim šumama viđao sam zmajeve, čarobnjake, patuljke, a na koncu, u baroknome dvorcu, pronašao sam kraljevnu koja se udala za mene. Čak je nisam morao dugo nagovarati. Život piše najbolje priče, a pisci samo prepisuju. To je jedini slučaj gdje je plagiranje dopušteno.


2) knjige koje su me othranile

Ivica i Marica braće Grimm, slikovnica-bojanka, prvi pročitani književni redci davne i hladne zime 1980., i prva literarna pouka: u divnim kućama od kruha s krovom od kolača peku se posebne buhtle, a ti ćeš biti tijesto. To za mene nije mjesto.

Najljepše bajke svijeta (Stvarnost, Zagreb), sadržajem, ilustracijama i formatom impresivna knjiga koju nisam mogao obuhvatiti rukama, pa je ona držala mene.

Zagonetni dječak Ivana Kušana, napeti krimić sa zagrebačkog asfalta u kojem Koko i Tomo rješavaju enigmu dječaka s dvostrukim identitetom. Tek kasnije shvatio sam da svi imamo nekoliko identiteta, ali ih mnogi ne otkriju (ni sebi ni drugima).

Junaci Pavlove ulice Ferenca Molnara, roman o ratovanju dviju skupina budimpeštanskih dječaka, a zapravo knjiga koja zorno prikazuje kako čast, izdaja i žrtva mogu gusto tkati naše živote. Najbolje su one knjige čije se stranice same okreću, a ovo je jedna od njih.

Serija knjiga Sue Townsend o odrastanju i stasanju zbunjenog i neshvaćenog Adriana Molea, koji je najduhovitiji kad je mrtav ozbiljan. Njegovi su dnevnički zapisi recepti za smijeh, koje je Sue Townsend ispisavala poput najvrsnije liječnice.

Bonus track: stripovi su bili važan dio mog odrastanja u osamdesetima. Zlatna serija, Lunov magnus strip, Alan Ford, Stripoteka, Mikijev almanah, Tom i Jerry, Gigant, Denis, EKS almanah – od Hogara Strašnog i Asterixa do Modesty Blaise i Ripa Kirbyja, nacrtani likovi za mene bili su neuništivi junaci stvarniji od života.


3) osoba koja me navukla na čitanje

Djed Mraz. Navodno ne postoji, ali odakle mi onda Najljepše bajke svijeta?


4) suvremeni dječji pisac čije knjige volim čitati

Philip Pullman, autor iznimne imaginacije i širokih pogleda. Trilogijom Njegove tamne tvari Pullman upozorava na opasnosti koje prijete od institucija, istovremeno nježno slikajući dæmone, ljudske duše, životinje koje mijenjaju oblik samo dok smo djeca.


5) suvremeni hrvatski dječji roman koji preporučujem

Anđeo plišanih igračaka Nade Mihaljević, knjiga o autističnom dječaku Viktoru koja nas uči da različitost i tolerancija idu ruku pod ruku. I da se nikad ne tuku.


6) posljednja dobra dječja knjiga koju sam pročitao

Tonček i Točkica Ericha Kästnera. Priča o prijateljstvu kojem klasno društvo nije prepreka. Lijepo je očistiti prašinu s još nepročitanih klasika.


7) da sam lik iz bajke / neke dječje priče / romana, tko bih bio?

Uvijek i opet Kay iz Andersenove Snježne kraljice. Zarobljen sam daleko na sjeveru, usred snježnih bedema, ali me Gerda ipak pronađe i spasi! Na odlasku iz kraljičina dvorca uzimam bar jednu ledenu kocku, neka se nađe. Katkad je potrebno dotaknuti led da osjetiš pravu toplinu.


Lista s tri točkice prije i poslije, s tek dvanaest knjiga. No tri i dvanaest su čarobni brojevi, a ovo je tek jedan od mnogih čudesnih literarnih kompota.

Pustolovine Toma Sawyera i Huckleberryja Finna, Mark Twain

Družba Pere Kvržice, Mato Lovrak

Gumi-gumi, Zoran Pongrašić

Vječni Tuckovi, Natalie Babbitt

Balada o Buginim gaćicama, Tomislav Zagoda

Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Ivana Brlić-Mažuranić

Emil i detektivi, Erich Kästner

Debela, Silvija Šesto

Čarobnjak iz Oza, Lyman Frank Baum

Čudnovata istina, Zlatko Krilić

Šarlotina mreža, Elwyn Brooks White.


8) zašto dječja knjiga?

Spisateljski poziv odabere autora, privlači ga poput mirisa palačinki. Nadjev u tim palačinkama, međutim, nije ni nutella ni marmelada, nego pripovijedanje, a ono nema dobne kategorije. Na kraju i knjige mirišu na palačinke, pa prije čitanja svakako valja obrisati ruke jer papir trpi sve, samo masne prste ne.


9) teme koje me inspiriraju / posebno motiviraju

Neobično je to vrelo, tamo gdje grabim inspiraciju, jer ne znam ni gdje je točno, ni kakva će me voda idući put dočekati. Znam umiti lice u njoj i halapljivo utažiti žeđ, ali koji put je samo srknem jer bih inače stradao. Vrelo nekad žubori kao da se smije, a nekad kaplje kao krv iz posjekotine.


10) sve su moje knjige moja djeca, ali jedna mi je draža od ostalih… koja?

Izabrati najdražu doista je nemoguće, no zasad čitatelji najviše posežu za Čokoladnim godinama (Znanje, 2006. i Ljevak, 2016.), pa stoga eto nje na prvome mjestu.


Ostale knjige koje sam napisao za djecu jesu:

Trenutak s Tanjom (Znanje, 2004.)

Šifra kineske kornjače (Znanje, 2008.)

Ljubav, padobranci i izvanzemaljci (Školska knjiga i Grad Slavonski Brod, 2009.)

Autobus za Mjesec (Znanje, 2009.)

Žganci od vanilije (Alfa, 2009.)

Zvjezdanin prah (Alfa, 2012.)

Poštanski Marko (Mozaik knjiga, 2014.)

Suze za pingvine (Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, 2014.)


11) moje nagrade

Za zbirku priča i pripovijetki Ljubav, padobranci i izvanzemaljci dobio sam nagradu Ivana Brlić-Mažuranić. Od ostalih nagrada tu su još tapšanje po ramenima i (ona najvažnija) nasmijana publika na književnim susretima.


12) moja posljednja knjiga – zašto biste je trebali pročitati?

Dvije posljednje knjige za djecu, Poštanski Marko i Suze za pingvine, izašle su gotovo istovremeno, no možda su obje samo pretposljednje jer je nakon njih objavljeno drugo izdanje Čokoladnih godina.

Poštanski Marko zbirka je priča za mlađu djecu. Naslovnom zgodom želio sam podsjetiti da pisma (ona koja se pišu na papiru, a ne po blještavim ekranima) još nisu nestala, da poštanska služba još uvijek postoji, i da su olovke i penkale vrlo praktični izumi koji usporavaju vrijeme. A danas nam često nedostaje bar malo kornjačina hoda.

Suze za pingvine priče su za tinejdžere u kojima se isprepliću ljubav i književnost, Veliki Brat, Gandalf i bankar u ružičastoj haljinici. Knjiga je to koja, između ostalog, odgovara na pitanja zašto plačemo zbog pingvina, zbog čega se puh s tavana zove Tolstoj, te kakve se tajne skrivaju u usnenoj predaji.

U Čokoladnim godinama opisujem odrastanje dječaka Darka, od rađaonice do njegova desetog rođendana. Darko uči hodati i govoriti, suočava se s čudovištem u smočnici, shvaća da je peh ponekad uspjeh, zaljubljuje se u vršnjakinju Lelu, a narastu mu i brkovi. Ne pravi, naravno, nego čokoladni, od iste glazure kojom je prekriveno njegovo djetinjstvo.

Kopjar tri zadnje