1936. i 1972. godina nemaju previše dodirnih točaka, svijet se stubokom promijenio u tih 36 godina. 1930-ih u Americi gangsterski film dobio je na popularnosti, ponajviše se slušao swing i jazz, a 1972. godine na glazbenim pozornicama dominiraju fusion jazz, progresivni rock, funk, folk rock i srodni derivati rocka, dok u kino dvoranama igra Kum Francisa Forda Coppole.

U javnosti je 1972. godine bio naglašen individualizam, ali i snažan puritanizam, društvo je bilo poprilično podijeljeno ideološkim razlikama. Dobro, i 1936. i 1972. godine ulicama New Yorka hodao je Luca Torelli, u gangsterskim krugovima poznatiji kao Torpedo. 1936. godine Torpedo je bio aktivan gangster, dok je 1972. godine starac koji živi od prodaje svoje prošlosti.

Život s golubovima

Torpedo više nije aktivan kao plaćeni ubojica, o njegovoj se prošlosti samo pričaju priče. Nije skockan kao prije, nisu ni žene više lude za njim, ali još uvijek ima onaj opaki pogled, a nije izgubio ni na jezičavosti. Živi u zapuštenom dijelu Bronxa sa svojim vjernim kolegom Rascalom koji se odao čašici; usporio se Torpedo, a i Parkinsonova bolest učinila ga je manje opasnim za okolinu.

Torpedo1972Preview-page-011

Spiskao je sav zarađen novac, nije ga čuvao u banci za stare dane (možda ih straha da neki kolega gangster ne bi opljačkao banku i pokupio mu ušteđevinu?) pa je sada primoran prodavati sjećanja na gangsterske dane znatiželjnicima. Kako god, pao je tako nisko da je prisiljen jesti golubove koje ubije štapom u javnom parku. Nekadašnji frajer postao je ostarjeli gubitnik.

Radnja nove epizode Torpeda, Kad smo kod Mrtvog mora (Fibra, 2018.), započinje upravo u kinu gdje se emitira Kum, film koji će brzo i lako steći kultni status među publikom. Jedan od gledatelja je nadobudni James Halliday, novinar Wall Street Journala koji misli da bi na temelju Torpedovih priča o gangsterima mogao zaraditi Pulitzerovu nagradu. Tu misao podijelio je sa svojom djevojkom Wendy Durban, fotografkinjom. Wendy je pripadnica nove generacije, emancipirana i ambiciozna djevojka koja drži do sebe, dok je James tipičan šmokljan koji poštuje svaku njezinu želju i mora suzdržavati svoje tjelesne porive jer, eto, još nisu u braku.

Dok Wendy u svojem stanu fotografira Torpeda za potrebe članka, Torpedo iskoristi Wendy, pokaže se da nije posve ostario i zahrđao. Kada sazna što se dogodilo Wendy, kolebljivi James odluči osvetiti napastovanu djevojku pa objavi u novinama tekst koji bi Torpedu mogao ozbiljno naštetiti. Naravno, Torpedo se također odluči na odmazdu, nije nimalo oduševljen Jamesovim tekstom zbog kojega bi mogao ostati bez glave.

Stara moć

Mada star i umirovljen, pokaže se da je Torpedo još opasan i da se ne boji novih igrača koji su se pojavili u New Yorku; nove generacije kriminalaca i kicoša ne pokazuju previše poštovanja prema starijim kolegama i ne znaju što su njihovi prethodnici bili u stanju učiniti neprijateljima. Nije se Torpedo prilagodio novim trendovima, na njega baš nikakav utjecaj nije imao feministički pokret, ostao je jednako otresit i zeznut šovinist koji žene promatra isključivo kao sredstvo ugode.

Torpedo1972Preview-page-015 (1)

Također, Torpedo nije izgubio na osvetoljubivosti i ubitačnosti u doslovnom smislu riječi. Pokazat će se da je njegova zločestoća možda nešto sporija na djelu, ali ipak jednako efikasna i brutalna kao u mlađim danima. S godinama nije postao dobrica, već je ostao jednako amoralan i bahat gad, sirov i hladan svat koji gleda svoje interese i osuđen je na svakodnevno preživljavanje.

Nije za svakoga... 

Pri kraju priče Kad smo kod Mrtvog mora spominje se događaj iz prve priče koju je nacrtao Alex Toth (1928-2006.). Toth je odustao od crtanja Torpeda već nakon druge priče, nije mu odgovara ta količina nasilja i grotesknoga humora koji ne odgovara svima. Gotovo dvadeset godina čekala je publika na novu epizodu Torpeda i dobila pomalo drugačiju priču koje je napisao Enrique Sánchez Abulí (1945.), dok je za crtež ovaj put zadužen Argentinac Eduardo Risso (1959.). Risso se vješto poigrava kadriranjem, montaža je dinamična, a crtež se uklapa u prikaz urbanog miljea New Yorka.

Kad smo kod Mrtvog mora prva je knjiga u biblioteci Torpedo 1972, što znači da ćemo možda u skoroj budućnosti čitati još neke crnohumorne priče iz Torpedove starosti. Materijala autorima zasigurno ne manjka, a ni vjerna publika ne bi se bunila kada bi nastala još pokoja pripovijest u kojoj glavnu riječ vodi stari, čangrizavi Luca Torelli i njegov smotani kompanjon Rascal.