Nataša je nabavila novu knjigu pod nazivom – Žena, majka, glupača. Istog trena shvatila sam da su naša jutra ženska i da se tako dobro zabavljamo uz knjigu i kavu. Ma žene su vam jednostavno - jednostavne! Žene su zakon, bez obzira što pišu i govore o nama!

Što možemo naći u spomenutoj knjizi, približila je Nataša.

Hrgović Maja: Žena, majka, glupača

Knjiga obrađuje položaj žene u suvremenome hrvatskom društvu. Autorica je provela istraživanje izrezujući novinske članke u jednom određenom periodu i došla do zaključka da su novinari kontaminirani diskriminacijom i rodnim stereotipima.
Knjiga je podijeljena u 5 dijelova:

1. Jezik
Podcjenjivanje žena jezikom.
Riječ krompulja uvrštena je u finalni krug znanstvenog časopisa Jezik.
Rasna ženka – epitet srodan životinjama i ženama.

2. Pop kulture
Stereotipi o ženama koji se prenose u zabavnoj glazbi – žena, majka, kraljica (glupača).
Veličanje rođenja muškog djeteta.

3. Nasilje i otpor
Žene bi mogle proći bez silovanja da ne izazivaju oskudnom odjećom. S druge strane, otvoreno povezivanje oskudno odjevenih djevojaka fleksibilnog morala i mladih muškaraca na Zrću.
Droljohodi i stup srama.

Žene bi izbjegle silovanje kada bi se prestale odijevati kao drolje.

4. Majke i kćeri
U trgovinama susrećemo podjelu na muške i ženske igračke. Među igračkama za djevojčice dominiraju setovi za čišćenje, mini blokovi kuhinja, pegle, mini perilice... dok se dječacima nude zahtjevnije igračke koje potiču razvoj motoričkih sposobnosti i logičkog zaključivanja.
Mama je mami hijena.
Govori o pojmu jalove žene ili jalovice.
Sukob mama – one koje rade i odgajaju djecu i one koje ostaju kod kuće žrtvujući karijeru da bi odgajale.

5. Žene u politici i medijima
Znaj gdje ti je mjesto.
Što je muškarac glasniji u politici, lakše će napredovati u karijeri. Žena si ne smije dopustiti biti glasna jer bi si mogla priskrbiti titulu lajavice, brbljave ženske brze na jeziku.

Prisutnost žena u medijima svedena je na crnu kroniku i razgolićene fotografije u mozaičnim rubrikama. Prisutnost žena u medijima naglo se prigodničarski povećava u vrijeme 8. marta.

Ovo bi ukratko bio presijek jedne zbilja zanimljive studije. Čitat će se, sigurna sam.

Roman koji sam jutros predstavila nema poveznice s prvom knjigom, jer je glavni lik muškarac.

(Jos Verlooy i Nicole van Bael bračni su par koji piše pod zajedničkim pseudonimom Elvis Peeters.) Ma gle čuda, odlučili su se za muško ime!

Elvis Peeters: Utorak

Ovaj psihološki roman govori o starcu i jednom njegovom sasvim običnom, bezličnom utorku. Na periferiji Bruxellesa, u tavanskoj sobi, skriven od pogleda ljudi, živi samac. Starac.

Svoje staračke dane ispunjava sjećanjima. Jedina osoba s kojom komunicira (a najradije ne bi) socijalna je radnica koja ga želi smjestiti u starački dom.
Unutarnjim monolozima, sloj po sloj, otkrivamo našeg junaka i njegov sadašnji samotnjački život, kao i prošli divlji, pomahnitali, razulareni.
Bio je plaćenik, pobunjenik u ratu oko Konga. Bio je silovatelj, ženskar, pilot, vozač kamiona, automobila, brodova. Bio je lopov, prevarant, radnik u pilani i tiskari, bio je zatvorenik. Nemiran i sklon lutanju, ravnodušan i bez skrupula, uvijek je gledao svoju korist. I sada, odvojen od svijeta i ljudi, ovaj samoživi egocentrik ne kaje se zbog grozota koje je počinio, ne osjeća ni radost ni tugu.
U sjećanju nosi dvije ljubavi. Prostitutka Erna umrla je od raka. Nju je njegovao do samoga kraja. Simone se razboljela od Alzheimerove bolesti, pa ju je smjestio u starački dom, ali i svakodnevno posjećivao.
Teško je shvatiti osobu koja nježno hrani bolesnu ženu, a s druge strane sasvim iznenada zavitla njezinu mačku i baca je kroz prozor.
Teško je i ostati ravnodušan kada bijelac automobilom zgazi crnca, a nitko se i ne osvrne.
Teško je razumjeti indiferentnost prema spoznaji da je sluškinja trudna, da je časna sestra silovana, da je cirkular otpilio ruku i da je nož bljesnuo nad svećenikovim spolovilom...
Ovo je roman o životu i o smrti.

Gdje su granice ljudske suosjećajnosti?

... S vremena na vrijeme ustanovim da još uvijek postojim, da su drugi ti koji odlaze i da me oni koji ostaju sve manje zanimaju. Jednoga dana smrt će me savladati i onda će biti gotovo...