Jelena predstavlja roman:

Kazuo Ishiguro: Na kraju dana

Roman je smješten u početak 20. stoljeća i prati batlera Stevensa koji radi kod lorda Darlingtona. Stevens je u potpunosti predan svome poslu. Odan, pokoran, šutljiv, profesionalan, moralan. Batler potiskuje vlastite osjećaje, propušta životne prilike i vjerno služi svome gospodaru. Njegova lojalnost, predanost i red gotovo da iritiraju. Što je profesionalnost u današnjem društvu? Treba li propuštati vlastite prilike i ima li sve to smisla? Tradicija i ugled za Stevensa su važniji od vlastitih osjećaja. On stavlja rad prije svoga zdravlja, prije smrti oca, prije privlačnosti prema gospođici Kenton, a privlačnost je obostrana. I nakon lordove smrti i dolaska novog vlasnika, batler još uvijek osjeća bezrezervnu odanost prema lordu Darlingtonu.

Ovo je portret ljudskog života. Tragičnog. Tužnog. Usamljenog. Ovo je studija karaktera. Stevens će se morati pomiriti s greškama koje je napravio u svom životu. A je li cijeli taj život, onakav kakav je bio, imao smisla?

Nakon pročitanog romana vjerujem da će se svatko zapitati.

Snježana predstavlja:

Adriana Altaras: Titove naočale: povijest moje naporne obitelji

Kazališna glumica i redateljica napisala je autobiografsku prozu na izrazito duhovit način. Pripovijeda o ocu liječniku i majci židovskog porijekla. Kao dijete, s roditeljima dolazi u Njemačku, koja postaje njezin novi dom. Priča nam vesele zgode iz svoga djetinjstva, a velik dio knjige posvetila je ocu, koji je rado pričao viceve, izmišljao anegdote, pa i onu o Titovim naočalima.
Autorica vješto isprepliće prošlost i sadašnjost. Prisjeća se ljetovanja u Italiji kod majčine sestre, vraća nas u sadašnjost, kada vodi bitku oko povratka majčine imovine, a sve to izrazito nježno, suptilno s dozom humora i ironije.

Ovo zabavno, čitljivo, a pomalo i gorko štivo preporučila nam je Snježana. Vjerujem da će zadovoljiti ukuse naših korisnika.

Nataša, naša stripašica, jutros se uhvatila ukoštac sa sljedećom knjigom:

Andrej Nikolaidis: Devet

Biblioteka Balkan Noir jamči "dobru i napetu priču", pročitala je kolegica Nataša.

Nikolaidis piše roman u prvom licu. David Hafner mladi je novinar iz Ulcinja. Slobodno vrijeme provodi s prijateljima Radojicom, koji se bavi sumnjivim poslovima; Goranom, čiji je otac tiranin, i djevojkom Marijom, nikada ostvarenom ljubavi, koja potječe iz bogate tršćanske obitelji. Opisi provincije, bespoštedna kritika društva i stanje u suvremenoj Crnoj Gori odlike su ovoga romana. Crnogorski gradić mjesecima zalijeva kiša. Ribari su očajni, voda se nalazi posvuda, a ambijent nalikuje apokalipsi.

U Davidov život iznenada bane bakin brat i mladić saznaje da žena koja ga je odgajala nije njegova baka, te on započinje istragu o svome porijeklu. Saznaje da je majka obavljala pogubljenja za jugoslavensku tajnu službu. Sve se vrijeme David dopisuje s Marijom, koja mu šalje pisma-eseje o Le Goffovoj knjizi i filozofskom poimanju simbolike broja 9. Trostruko ponavljanje trajnosti nalazimo u magijskim obredima, Isus je razapet trećeg sata, njegova agonija započinje šestog sata, a izdahnuo je devetog sata. U masonskoj simbolici broj 9 upućuje na klijanje prema dolje, na ljudskoj razini 9 mjeseci potrebno je da se razvije fetus. Broj 9 označuje i kraj ciklusa, završetak puta i stezanje omče...

Roman Devet pisan je pitko i jednostavno, uz finu dozu crnog i grotesknog humora, ali je riječ o postmodernističkom romanu komplicirane konstrukcije uz česta pretapanja fikcije i zbilje, mašte i povijesti. Priča je toliko razgranata i s mnogo zapleta koji ostaju nerazriješeni te roman djeluje kao skica.

"Frustracija nakon pročitanog pratila me još nekoliko dana", zaključuje Nataša.

Vjerujem da bi se ovaj roman svidio samo odabranim korisnicima.

Ja sam približila novopridošli roman:

Diego Marani: Nova finska gramatika

Jedne noći u Trstu 1943. g. nalaze teško ranjenog vojnika u potpunoj amneziji i bez sposobnosti govora. Odvode ga do njemačkog bolničkog broda, gdje ga prima liječnik finskih korijena. U mornarsku jaknu ušiveno je tek ime - SAMPO KARJALAINEN i rupčić s inicijalima S. K. Taj jedan jedini podatak nagna liječnika da povjeruje kako se radi o Fincu.

Čovjek bez korijena, bez jezika, bez prošlosti teško da će naći put u budućnost. Sjećanje je sastavni dio identiteta, a jezik kao instrument komunikacije daje kod ponašanja, daje kulturnu vrijednost i definiciju kojoj skupini ili zajednici čovjek pripada. Liječnik provodi svoje slobodno vrijeme podučavajući ranjenika finskom jeziku.

"Pa ipak, finski je jezik, premda još nije imao čvrste nasipe, krčio sebi korito u nepostojanom pijesku moga uma."

Liječnik šalje Sampa u Helsinki. Želio je probuditi njegova sjećanja i vratiti ga u poznato okruženje. Uplašen, usamljen i izgubljen, Sampo provodi vrijeme učeći i bilježeći. Tuga, pustoš, rat, topovnjače i ruski bombarderi vladaju Helsinkijem. Jedina osoba s kojom Sampo komunicira jest vojni kapelan Koskela. Od rječitog kapelana Sampo uči i bilježi. Bilježi rečenice koje čuje na ulicama, u bolnici, bilježi finske mitove i legende, zapisuje riječi, konjugacije, glagole, izvedenice.

"(...) unutar mojeg mozga pulsirao je još jedan mozak – živ zakopan..."

Čitavo vrijeme traži nekoga tko će ga prepoznati, traži svoju obitelj i odgovor na pitanje - tko sam ja. Potpuno rastrojen, shrvan, umoran od traženja, od rata i žrtava, Sampo u luci ugleda ratni brod njegova imena!

"Nisam ja Sampo Karjalaine, možda nisam ni Finac, nisam više nitko!... Bio sam čovjek koji ne postoji, kojeg je stvorila etiketa s jedne mornarske jakne, jedan divovski nesporazum... nikakva me sumnja više nije štitila od mog neizbježnog, tragičnog identiteta..."

Izbezumljen i klonuo, Sampo se priključuje finskoj vojsci kao dobrovoljac... "i ako nisam mogao biti Finac kao živ, bit ću barem kao mrtav. Na križu koji će zabiti na moj grob ime koje nosim bit će napokon moje. Samo moje. Potpuno moje."

Vojnik Sampo Karjalainen unovačen 24. lipnja 1944. vodi se kao poginuli u bitci kod Inhaltale. Grob nepoznat...

Ova tragična priča mornara primjer je drame u kojoj se može naći čovjek, koji je metaforički ili stvarno, ostao bez svoga identiteta. Roman o identitetu, krizi, nedostatku i stvaranju. Kako rekonstruirati jezik nakon što je sve nestalo? Kako vratiti jezik uz koji smo uspavljivani? Pročitajte, meditirajte, priuštite si odgovore. Briljantno!