Sjećamo se Vladimira Pavlinića kao čovjeka koji je razumio kulturu i koji je zaslužan za mnoge pionirske korake u razvoju riječkog narodnog knjižničarstva. Knjižničarke Gradske knjižnice Rijeka koje su ga poznavale i s njime radile za njega imaju samo riječi hvale.

S velikom pažnjom izgovaram svoje impresije o pok. ravnatelju Knjižnice, Vladimiru Pavliniću... jer će sve biti vrlo subjektivno i jer sam u to vrijeme bila vrlo, vrlo mlada.

Bio je siječanj 1978.g., javila sam se na natječaj za upražnjeno radno mjesto knjižničara u Gradskoj biblioteci Rijeka. Pozvana sam na razgovor s ravnateljem Biblioteke, gosp. Vladimirom Pavlinićem, ozbiljnim i blagim čovjekom koji je sa mnom razgovarao o mojim motivima za rad u knjižnici (budući da sam bila nastavnica hrvatskoga jezika) te mi nekoliko puta skrenuo pozornost da je riječ o javnoj usluzi, da je riječ o kulturi, da je neobično važan odnos prema korisniku, kako u formalnom smislu (izgled, odjeća...) tako u sadržajnom smislu (informiranost, obrazovanost...).

Kad danas o tome razmišljam, znam da je taj prvi razgovor o poslu bio važno ishodište mom kasnijem profesionalnom razvoju. Na posao sam primljena zbog dojma koji sam ostavila na ravnatelja Pavlinića. Svim mladim ljudima ove zemlje želim da se zaposle na jednak način, rekla je i današnja djelatnica knjižnice Milka Šupraha-Perišić. 

Vladimir Pavlinić završio je gimnaziju, a započeti studij prava nije okončao. U Gradsku biblioteku Rijeka došao je s radnog mjesta direktora Gradske biblioteke Sušak. Stručni ispit za knjižničara položio je 1960. godine.

U pregledu tridesetogodišnjeg razvoja Gradske biblioteke Rijeka [1]Gradska biblioteka u Rijeci u svom tridesetogodišnjem razvoju. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 7, ½ (1961), str. 95-98. kao značajne teme Vladimir Pavlinić ističe knjižnične prostore i programe. Knjižnični prostori oduvijek su bili podijeljeni na knjižnicu i čitaonicu, samo što se omjer prostora porastom knjižničnog fonda mijenjao nauštrb čitaonice. Sukladno tome, stalno se iznova pojavljivalo pitanje novih prostora koji su u mnogo navrata, prenamijenjeni, preuređeni, izdvojeni, čak i cjelovito planirani, a neki su se planovi i izjalovili (povijest se ponavlja!). Nastojanja da se osnuje muzička i tehnička čitaonica upravo zbog toga nisu nikad ostvarena. Dok je biblioteka imala veliku prostoriju za čitaonicu, muzički se program odvijao jednom tjedno. Isto tako održano je nekoliko literarnih večeri mladih literata, „no uslijed smanjenja čitaoničkog prostora i s tim se djelovanjem moralo prekinuti“. Potreba za tehničkom čitaonicom prepoznata je zbog toga što je Rijeka bila jak industrijski centar s preko 1000 inženjera i tehničara te brojnim srednjim, višim i visokim tehničkim školama.

„Preseljenjem Biblioteke u druge prostorije, koje su joj već bile dodijeljene, bio bi riješen problem čitaonica i djelatnosti Biblioteke ali su već gotove i uređene prostorije dane banci.“

U razdoblju od 1930. do 1960. glavne su akcije bile odjeljivanje Dječje knjižnice od knjižnice za odrasle, preklasifikacija čitavog fonda po Univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (prije su knjige bile svrstane prema svojoj veličini), smanjenje prostora bivše čitaonice i stalna prenamjena i preuređivanja knjižničnih prostorija. Predviđeno preseljenje u novu zgradu Radničkog sveučilišta nije ostvareno, a Gradska biblioteka postala je „matična biblioteka za sve narodne knjižnice na području riječkog kotara“.

Vladimir Pavlinić u turističkim je mjestima riječkog područja knjižnice želio tješnje povezati s turističkim zajednicama i aktivnije ih uključiti u ponudu kulturne razonode i upoznavanje lokalnih kvaliteta za domaće i strane posjetioce. [2]Biblioteke i čitaonice u turističkim mjestima kotara Rijeka. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 10, 3/4(1964), 133-135.

U razvoju knjižnične mreže riječkog područja svakako je veliku ulogu imala pokretna knjižnica – bibliobus. Vladimir Pavlinić zalagao se za uvođenje bibliobusne službe na riječkom području: „Iskustvo zemalja na Zapadu, odnosno većina zemalja Evrope, dokazuje da je to najekonomičniji način dovođenja knjige do stanovnika sela i ujedno najbolji način da se knjiga posuđuje od stručnog osoblja, savjesno i uspješno." [3]Bibliobus Gradske biblioteke u Rijeci i njegova uloga u razvoju bibliotečne mreže riječke komune. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 15, 3/4 (1969), str. 162.Vladimir Pavlinić zaslužan je što je 1969. prvi bibliobus u tadašnjoj državi krenuo na put upravo iz Rijeke. Sagledavajući uspostavu pokretne knjižnice u riječkoj okolici, on 1969. g. piše o nedovoljno razvijenom sustavu mreže knjižnica, o knjižnicama na selu i posluživanju sela knjigom, o primjeni bibliobusa u okolici Rijeke, o organizaciji bibliobusa, mreži njegovog djelovanja, radu s čitateljima, propagandi i novim perspektivama.

Vladimir Pavlinić bio je prvi i jedini muškarac na čelu Gradske knjižnice Rijeka koji je utemeljio strukturu riječke knjižnične mreže. Osim toga pamti se i po tome što je svojim kolegicama i kolegama znao skuhati i dobru jutarnju kavu.

1
2
3
4
5

Bibliografija Vladimira Pavlinića

  1. Gradska biblioteka u Rijeci u svom tridesetogodišnjem razvoju. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 7, 1/2(1961), 95-98.
  2. Biblioteke i čitaonice u turističkim mjestima kotara Rijeka. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 10, 3/4(1964), 133-135.
  3. Organizacija i financiranje matičnih biblioteka. // Knjiga i knjižnica, 1, 2(1964), 34-40.
  4. Informativna služba u turističkim mjestima. // Knjiga i knjižnica, 3, 1/2(1966), 5-7.
  5. Bibliobus Gradske biblioteke u Rijeci i njegova uloga u razvoju bibliotečne mreže riječke komune. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 15, 3/4(1969), 162-165.
  6. Sadašnji trenutak u bibliotekarstvu. // Knjiga i čitaoci, 4, 1/2(1970), 7-8.
  7. Bibliotečna djelatnost u komuni. // Knjiga i čitaoci, 4, 5/6(1970), 3-10.
  8. Narodna biblioteka u samoupravnom društvu. // Knjiga i čitaoci, 9, 3/4(1975), 81-84.
  9. Uloga biblioteke u udruženom radu. // Knjiga i čitaoci, 9, 3/4(1975), 84-87.

Fotografije: Vladimir Pavlinić (prvi s lijeva) s djelatnicama Gradske knjižnice Rijeka ispred prvog bibliobusa