Prigodom 1200-te obljetnice Bokeljske mornarice izložba „Iz povijesti Boke kotorske – Kravata u Bokelja“ autora Željka Brguljana i Nikole Albaneža, a u organizaciji Hrvatske bratovštine „Bokeljska mornarica 809“ iz Zagreba te ustanove Academia Cravatica, prezentirana je tijekom 2009. godine u Padovi (Svetište Sv. Leopolda Mandića), Trstu (Državna knjižnica) i Tivtu (Galerija ljetnikovca Buća), 2010. godine u Zagrebu (Etnografski muzej), 2013. u Puli (Galerija HMI), a od sljedeće subote i u Rijeci, u Narodnoj čitaonici Gradske knjižnice Rijeka.

Izložbu čini osamdesetak fotografija nastalih od pojave fotografije pa do sredine prošlog stoljeća snimljenih okom značajnih onodobnih fotografa u ateljeima Kotora, Dubrovnika, Zadra, Trsta, Venecije, Krfa, Aleksandrije i drugih europskih i prekomorskih gradova, a koje prezentiraju portrete članova Bokeljske mornarice (admirala, malih admirala, časnika, mornara) te pojedinačne i skupne portrete Bokelja pružajući uvid u nacionalnu, bokeljsku nošnju kao i građansku modu onoga doba, a također i vremenske mijene kravate kao izvornog hrvatskog odjevnog predmeta.

Mnogi portretirani Bokelji pričaju nam svoju zanimljivu životnu priču vraćajući nas u burna vremena bokeljske prošlosti. Tu su ponajprije oplovitelj svijeta kapetan Ivan Visin, sudionik viške bitke kontraadmiral Marko Florio te član praške „Mafije“ dr. Rudolf Giunio. Također su prisutni i oni Bokelji koji su dobivali bitke na području znanosti i umjetnosti, na primjer osnivač zagrebačke klinike „Rebro“ prof. dr. Karlo Radoničić te akademski slikar Antun Šojat, kao i oni Bokelji čije je djelovanje bilo usmjereno k nebu – sveti Leopold Mandić i administrator kotorske biskupije mons. Gracija Ivanović. Izložba je ujedno i prisjećanje na časne i slavne bokeljske pomorce koji su oplovljujući mora širili svijetom hrvatsko ime.

Putovanje zaljevskim morem

Boka kotorska čaroban je zaljev s nizovima kamenih kuća, palača i crkava u pojasu bujne mediteranske vegetacije nastao u susretu surovih kamenih vrleti i pitomog zaljevskog mora. Ta suprotnost učinila je Boku kolijevkom poniznih svetaca i ponosnih ratnika. Potreba za stalnim preživljavanjem na granici sukobljenih svjetova u Bokelju je sjedinila hrabrost ratnika, vještinu pomorca, sposobnost trgovca i pobožnost vjernika. Pomorci kotorskog područja bili su udruženi u bratovštinu pomoraca – Bokeljsku mornaricu, koja traje već punih dvanaest stoljeća. Sudjelovala je, prema tradiciji, u prijenosu moći svog zaštitnika, frigijskog mučenika Svetog Tripuna u grad Kotor davnog 13. siječnja 809. godine. Zabranjivana i ukidana od tuđinskih vlasti, Bokeljska mornarica uvijek se iznova obnavljala i ponovno uspostavljala, mijenjajući svoje ime iz Pia sodalitas naviculatorum Catharensium preko Confraternitas Sancti Nicolai marinariorum de Cathero u Marinerezza di Cattaro, od 1859. u Plemenito tijelo Bokeljske mornarice, a u najnovije doba u Bokeljsku mornaricu. Tijekom povijesti imala je vojnu, stalešku i karitativnu ulogu. Danas joj je preostala tek uloga očuvanja tradicije, osobito one vezane uz blagdan svetog Tripuna, kada svečano nastupa plešući jedinstveno Bokeljsko kolo pred kotorskom katedralom.

Stoljetnim borbama po svjetskim morima bokeljski su pomorci, nošeni geslom svoje drevne bratovštine Fides et honor, proslavili svoj zavičaj, a pomorsko gospodarstvo Boke kotorske uzdigli na zavidnu razinu. S vremenom im je zavičajni zaljev postao premalen pa su se tijekom prošlih stoljeća razasuli svijetom, sudjelujući u osnutku i usponu ratnih i trgovačkih flota mnogih zemalja. U Veneciji su Bokelji činili najimućniji dio kolonije hrvatskih iseljenika te su ondje prije pet i pol stoljeća, točnije 1451. godine, osnovali Bratovštinu Sv. Juraja i Tripuna za čije su uređenje naručili od velikog mletačkog ranorenesansnog majstora V. Carpaccia ciklus slika s prizorima iz života Sv. Jurja, Sv. Tripuna i Sv. Jeronima, među kojim neke spadaju u remek djela.

S jačanjem pomorske trgovine na Crnom moru, iza godine 1815., brojni su se bokeljski brodovlasnici i pomorci s obiteljima nastanili u većim crnomorskim trgovačkim lukama (Braila, Odessa, Mariupol) gdje su se istaknuli kao vrsni pomorski trgovci, a sudjelovali su i u organizaciji tamošnjih trgovačkih flota. U Engleskoj je poseban ugled uživao brodovlasnik i posjednik više rudnika ugljena A. Luković, Kotoranin nastanjen u Cardiffu, inače dopredsjednik trgovačke i industrijske komore u Londonu.

I u prekomorskim su se zemljama iseljeni Bokelji istaknuli sudjelujući u pomorskom razvoju svojih novih domovina; tako su oni doseljeni u XIX st. u Južnu Ameriku dali velik doprinos u izgradnji i organizaciji argentinske trgovačke mornarice. Posebne su zasluge stekli kap. M. Vukasović i braća kapetani Rusović koji su u Buenos Airesu osnovali parobrodarska društva. A u Urugvaju i Paragvaju to je učinio, uspostavljajući prve redovne brodske linije u ovim vodama, kap. Lj. Vidović. U Čileu je velik ugled uživao istraživač i pomorski stručnjak čileanske trgovačke i ratne mornarice kapetan P. Zambela.

Bokeljski su pomorci napuštali rodni zaljev i zbog imenovanja u diplomatskim službama. U XVIII st. grof I. Vojnović generalni je konzul Rusije u grčkom arhipelagu, J. Balović mletački je konzul u Tripoliju, a K. Balović vicekonzul u Aleksandriji. U XIX. st. značajan broj službenika u konzularnim službama Austrije po svijetu bili su Bokeljski kapetani: tako je V. Visković radio u Sulini, Solunu i Brindisiju, J. Pasinović u Punta Arenasu, E. Brguljan u Alexandroupolisu i Lagosu, I. Florio u Burgasu te N. Tripković u Mariupolu. J. Visković konzul je Švedske i Norveške u Sulini i Constanţi, a U. Visin Perzije u Trstu.

Posljednja velika destinacija lutajućih kapetana, osobito nakon propasti jedrenjaka, bila je Trst nakon osnivanja parobrodarskog društva Austrijski Lloyd. U prosjeku oko četvrtine kapetana i časnika društva Lloyd bili su Bokelji, a 1870. brojili su više od trećine. Među brodovlasničkim obiteljima iz Boke kotorske koje su se posebno istaknule u tom gradu prčanjske su obitelji Florio, Visin i Verona, dobrotska Tripković i novljanska Gopčević.

Izložba „Iz povijesti Boke kotorske – Kravata u Bokelja“, putujući poput starih bokeljskih jedrenjaka, oplovila je tri susjedne zemlje uplovivši u gradove Padovu, Trst, Tivat, Zagreb, Pulu i danas u Rijeku podsjećajući, prigodom 1200-te obljetnice Bokeljske mornarice, na pomorsku i kulturnu povijesnu povezanost Hrvatske i susjednih zemalja.

Izložbu čini osamdesetak uvećanih fotografija nastalih od sredine XIX. do sredine XX. stoljeća. Originalne fotografije potječu većinom iz obiteljskih albuma, a snimljene su okom značajnih onodobnih fotografa u ateljeima Kotora (Laforest, Smodlaka, Weber, Cirigović, Gruić), Dubrovnika (Jelaska, Damiani), Splita (Slavija), Zadra (Burato), Zagreba (Tonka), Trsta (Blason, Benque, Sebastianutti, Sambo, Swatosch, Martinelli, Penco, Cirković), Venecije (Vianelli, Sorgato), Carlsbada (Wagner), Cardiffa (Peterson), Krfa (Borri) i Aleksandrije (Reiser). Manji broj fotografija, snimljenih većinom u Boki, ne možemo sa sigurnošću pripisati određenom fotografu, no ta činjenica nikako ne umanjuje njihovu kvalitetu. Izložene fotografije prezentiraju pojedinačne i skupne portrete Bokelja, posebice pomorskih kapetana – zapovjednika zadnjih jedrenjaka te Lloydovih parobroda, kao i portrete članova Bokeljske mornarice (admirala, malih admirala, časnika, mornara) u tradicionalnoj bokeljskoj nošnji. Poneke su fotografije snimljene izvan fotografskih ateljea, u gradskim sredinama pa se iza skupina časnika i mornara ili građana naziru vizure Kotora ili Prčanja (katedrala sv. Tripuna, gradska Vrata od mora, crkva Rođenja Marijinog, gradski trgovi, palače...) definirajući portretirane osobe ne samo u vremenskom kontekstu nego i u prostornom okruženju, čime nam pružaju bogatiji sadržaj. Mnogi portretirani Bokelji pričaju nam svoju zanimljivu životnu priču vraćajući nas u burna vremena bokeljske prošlosti. Tu su ponajprije oplovitelj svijeta kapetan Ivan Visin, sudionik viške bitke kontraadmiral Marko Florio te član praške „Mafije“ dr. Rudolf Giunio. Također su prisutni i oni Bokelji koji su dobivali bitke na području znanosti i umjetnosti, na primjer osnivač zagrebačke klinike „Rebro“ prof. dr. Karlo Radoničić te akademski slikar Antun Šojat, kao i oni Bokelji čije je djelovanje bilo usmjereno k nebu – sveti Leopold Mandić i administrator kotorske biskupije mons. Gracija Ivanović. Izložba je ujedno i prisjećanje na časne i slavne bokeljske pomorce koji su oplovljujući mora širili svijetom hrvatsko ime. Izložba pruža uvid u nacionalnu nošnju kao i građansku modu onoga doba, a također i vremenske mijene kravate kao izvornog hrvatskog odjevnog predmeta.

Ova je izložba i prisjećanje na naše časne i slavne pretke – bokeljske pomorce koji su na dalekim morima, oplovljavajući svjetove, vječno snivali o svom povratku u zavičajni kraj.

Zabilježio Željko Brguljan

Kravata među Bokeljima

Neprofitna ustanova Academia Cravatica pokrenula je prije nekoliko godina biblioteku „Gradovi, regije, zemlje i kravata“. To je jedan među brojnim projektima kojima AC potiče istraživanje povijesti kravate i promicanje vrijednosti simbolički povezanih s tim jedinstvenim predmetom muškoga odijevanja.

Za ovu su izložbu primarni materijal i izvor spoznaja bile stare fotografije. Preuzete iz obiteljskih albuma govore nam mnogo toga, kako o pojedincu tako i o sredini u kojoj je živio. Nekad važne tek na intimnom planu, za rodbinski povezane osobe, sada postaju dokumenti šireg značenja. Dok ih tijek vremena utišava – zaboravljamo pomalo pretke jer i oni koji su ih poznavali više nisu među nama – izdvajanjem i uvrštavanjem u javnu prezentaciju oživljavamo druge njihove značajke. Prije svega, kao što je to slučaj s temom „Bokelji u kravatama“, oživljujemo uvid u prošlost uređenoga građanskog društva s organiziranom socijalnom, religijskom i obiteljskom kulturnom potkom.

Primjenjujući kulturu memorije uklanjamo, pored ostalog, zaborav s lica prošlosti, zaborav koji je neminovan, ali prihvatljiv ako se odvija u ritmu usklađenom s prirodnim prenošenjem nasljeđa među generacijama. Takve svjedoke prošlosti ne ignoriramo, u našem slučaju stare obiteljske i društvene portrete, te smatramo kako oni nipošto nisu nijemi (što je inače u pravilu oznaka potisnutih predmeta), već nam govore o relevantnim tradicijama naše vlastite suvremenosti.

Academia Cravatica – ovom prigodom u časnom društvu s udrugom Bokeljska mornarica 809 – predstavlja stare fotografije iz regije Boke kotorske (od najstarijih iz druge polovice 19. stoljeća do novijih iz sredine 20. stoljeća). To su pomalo već nostalgični, uglavnom crno-bijeli, ponekad i tonirani svjetlozapisi na kojima su zabilježene osobe s kravatama, i nisu samo još jedan sadržaj u nizu drugih, već suštinska tema koja ujedno može poslužiti i za mapiranje dijakronijske rasprostranjenosti nošenja kravate.

Zabilježio Nikola Albaneže