Najcitat rasprave: "Imam osjećaj da King piše samo za mene! " I. Sudan

Nešto je zloslutno bilo u zraku te rujanske večeri. Nepokolebljiva sparina i dalje nas je držala čvrsto u zagrljaju, tvrdoglavo odbijajući da nas prepusti u sigurne ruke jesenjeg povjetarca. Riječani su bjesomučno jurili Korzom nakon još jednog radnog dana, turisti su paradirali gradom u japankama i ljetnoj odjeći ispod koje vire tragovi kupaćeg kostima, a i jednima i drugima po čitavom tijelu bili su tragovi uboda dosadnih krvopija koje su zahvaljujući visokim temperaturama također vjerovale da je ljeto u punom zamahu. Kao da nitko nije dobio obavijest da za samo tjedan dana dolazi jesen. Jesen je u međuvremenu pakirala svoj kovčeg, u koji je između ostalog spremila kišu i vjetar, te je obavljala posljednje pripreme prije nego što nas počasti svojim dolaskom. Nekoliko dana prije već je poslala svoje delegate oblake kako bi povremeno otjerali sunce i najavili njezin veličanstveni dolazak.

Osnovne informacije:

Čitateljski klub: Nedopričljivi

Pročitana knjiga: Mrkli mrak, bez zvijezda

Autor: Stephen King

Datum rasprave: 15. 09. 2016.

No nije samo neobično toplo vrijeme stvaralo pomutnju u zraku. Svi su stanovnici grada koji teče osjetili čudne vibracije koje su dopirale iz smjera zloglasnog Staklenika. Tamo je tajanstvena sekta, lokalno poznata pod nazivom Nedopričljivi, nakon dva mjeseca neaktivnosti odlučila obaviti svoj tajanstveni magični ritual klanjanja jednom od najmoćnijih čarobnjaka današnjice – Stephenu Kingu. U trenutku kada su započeli svoj obred, vani je bio Mrkli mrak, bez zvijezda.

Ritual su obilježile četiri nimalo lijepe priče. U prvoj priči („1922“) upoznajemo supruga koji je odlučio ubiti svoju ženu uz pomoć 14-godišnjeg sina. Druga pripovijetka („Veliki vozač“) donosi nam priču o ženi koja doživi nezgodu s automobilom u zabitom mjestu, a potom biva brutalno napadnuta. Treća priča („Povoljan produžetak“) govori o čovjeku koji je prodao dušu vragu i tako si produljio život, nauštrb sreće svog najboljeg prijatelja. Junakinja četvrte priče („Dobar brak“) nakon 27 godina braka otkriva nezamislivu tajnu o svom suprugu. Iako su bili spremni na tamu, nisu se svi Nedopričljivi uspjeli probiti do kraja ove zbirke priča. Time nisu imali namjeru uvrijediti našeg Velikog Maga ili osporavati njegov talent, no jednostavno u trenutku čitanja nisu imali želudac za vrlo uvjerljive i brutalne scene nasilja. Ipak je u nekim ljudima svjetlost jača nego u drugima.

Nedopričljivi su na ovom susretu unijeli i jednu novinu, a to je da su pri ocjenjivanju na umu imali četiri kategorije: opći dojam djela, tema i ideja, stil pisanja i karakterizacija likova. Puno je to ocjena, a budući da su brojevi najveći strah autorice ovog teksta te bi njezino (ne)znanje matematike prestravilo i najstaloženije ljude, postupak zbrajanja svih ocjena doista je sličio na teksaški masakr motornom pilom. Ipak smo nekako (zacijelo su na djelu bile neke mračne sile, nema drugog objašnjenja) došli do srednjih ocjena za svaku kategoriju: opći dojam – 4,7; tema i ideja – 4,7; stil pisanja – 4,6; karakterizacija likova – 4,7. Ukupna ocjena: 4,6.

Stephen King dakle prošao je s pet, a osim što je za ovo djelo dobio uglednu nagradu Bram Stoker, sada je i u ponosnom društvu rijetkih pisaca čije su djelo Nedopričljivi gotovo jednoglasno proglasili izvrsnim. Vjerujemo da ćete se složiti da je to puno veća čast od neke tamo „bezvezne“ nagrade.

Unatoč općem konsenzusu o kvaliteti samog djela i neosporivom spisateljskom talentu autora, rasprava je bilo vrlo žestoka, glasna i borbena. Drugim riječima, upravo onakva kakve najviše volimo. (Ne)moralni postupci tematizirani u ovim kratkim pričama nisu nikog ostavili ravnodušnim i svi smo imali nešto za reći o tome što bismo mi učinili da nam se tako nešto dogodi. Pa dok su jedni bili zaprepašteni samim činom ubojstva koje je glavni lik iz prve priče hladnokrvno počinio, drugima to nije predstavljalo prevelik problem, već su ih mučile praktične stvari kao što je metoda rješavanja tijela. Pa spali ga, halo? Ili baci u kiselinu. Zar nisi nikad gledao CSI?

Koncept običnih likova u zastrašujuće realnim situacijama koje zahtijevaju donošenje teških odluka prirodno u nama izaziva zgražanje nad njihovim postupcima i izjave tipa „ja to tako ne bih (nikad)“. Iako su se naša viđenja pravde, poštenja i osvete bitno razlikovala, na kraju smo se složili da je doista istinita ona stara narodna „nikad ne reci nikad". King je želio prikazati najmračnije crte ljudske prirode i upozoriti nas da u svima nama čuči neka tama koje nismo svjesni te da zapravo ne znamo za što smo sposobni dok se ne nađemo u jednoj takvoj strašnoj situaciji. Zahvaljujući njegovim živopisnim, krvavim i atmosferičnim opisima, mislim da možemo reći – lekcija naučena.

Budući da su tu večer Nedopričljivi zapravo bili Nedopričljive, nismo mogle ne primijetiti da su u ovim pričama ženski likovi izašli kao apsolutni pobjednici unatoč svemu što im se dogodilo, dok su muškarci ovaj put malo zakazali i ostali u tami. Vjerojatno nas je iz istog razloga priča „Veliki vozač“ najviše pogodila jer je zaista stravična činjenica da su većinom žene podložne jednoj takvoj vrsti nasilja.

Došli smo do mnogo tamnih spoznaja, crnih misli, strašnih citata i jezovitih zaključaka, no usprkos svemu na samom kraju našeg magičnog obreda raspravljanja o romanu napustili smo Staklenik vedri i nasmijani, a pogled na večernje riječko nebo otkrio nam je upravo ono što smo svi priželjkivali – zvijezde.

P. S. Na idućem susretu umjesto u mraku bit ćemo u kakici jer čitamo roman „Godina u Merdeu“, a autor je opet jedan Stephen, no ovaj put Stephen Clarke.

Prijedlozi za studeni:

Polarna svjetlost, Jennifer Donnelly - 1 glas

Pjesma košnice, Frode Grytten - 6 glasova

Mostovi okruga Madison (prijašnji prijedlog Tee Žeželić) – 5 glasova

Pobjeći, Jean-Philippe Toussaint - 4 glasa

Christkind, Boris Dežulović (prijašnji prijedlog Milene Pađen Brnelić) – 6 glasova

Između Christkinda i Pjesme košnice pobijedio je na kraju potonji sa 7 glasova!