...da nema toga što naša mala čitateljska družina ne može. Tako smo treći četvrtak mjeseca travnja privremeno ostavili svoje sjene da nas pričekaju na ulazu u svijet dobrih rasprava, lijepih misli i ugodnih druženja koji smo sami stvorili – nazovimo ga Staklenik.

Osnovne informacije: 

Čitateljski klub: Nedopričljivi

Pročitana knjiga: Tvrdo kuhana zemlja čudesa i Kraj svijeta  

Autor: Haruki Murakami

Datum rasprave: 16. 4. 2015.

Na repertoaru nam je bila knjiga „Tvrdo kuhana zemlja čudesa i Kraj svijeta“, čiji je autor japanski pisac Haruki Murakami. Opisati ono o čemu se u knjizi radi gotovo je nemoguće, stoga neću ni pokušavati. Sve što morate znati jest da je Murakami stvorio ne jedan, već čak dva zamišljena svijeta u kojima se može naći svašta: šifranti, pranje, miješanje, kalkuteci, semioteci, genijalni umovi, INKovci, jednorozi, sjene, knjižničarke, ružičasta odjeća, nezasitljivi apetiti.

U Murakamijeva dva svijeta prva je hrabro zakoračila Sandra. Bojala se da joj se knjiga neće svidjeti, no na kraju se ispostavilo da je taj strah bio neutemeljen. Roman je usporedila s „Fahrenheitom 451“, o kojem se također raspravljalo na jednom od susreta Nedopričljivih, jer se u oba romana javlja motiv moćnika koji kontroliraju mase i vladaju nad njima. Posebice je istaknula trenutak u kojem 'luckasti profesor' isključuje zvuk te smatra da bi bilo zgodno da takva mogućnost postoji i u našem svijetu jer, citiram, neke ljude naprosto ne želiš čuti. Ocjena: 4+

Milena je priznala da ovaj roman nikad ne bi sama izabrala i da ga je nevoljko krenula čitati jer nije sklona tom žanru. Međutim, kako je napredovala s čitanjem, tako joj se knjiga sve više svidjela. Smatra da roman slavi čovjeka i njegovu dušu te ga je ocijenila čistom peticom, uz napomenu da će svakako pročitati i druga Murakamijeva djela.

Danici ovo nije bio prvi susret s ovim romanom, a ni s Murakamijem općenito. Posebice ju je zaintrigirala priča o paralelnim svjetovima jer smatra da svi mi u sebi imamo puno svjetova i da nema onog pravog. Kada se smirimo, čujemo nešto što je samo naše - čujemo glazbu u sebi. Što se tiče same radnje romana, ističe da priča nije dala ništa novo ili drugačije, pa je zato ocjena 4.

Lari je knjigu doživio na nešto drugačiji način od ostatka ekipe. Kaže da je osjećao kaos i diskontinuitet dok je čitao te da ga čitanje baš i nije naročito privlačilo. Sve mu je bilo pomalo naporno i razvučeno, pa nije uspio doći do kraja, a iz tog se razloga i suzdržao od ocjenjivanja. Smatra da je Murakami zanimljiv pisac, ali ipak mu nije jasno zašto je toliko razvikan.

Ivana M. također je po drugi put čitala „Tvrdo kuhanu zemlju čudesa i Kraj svijeta“ pa je napomenula da joj je drugo čitanje bilo puno manje zbunjujuće od prvog. Istaknula je Murakamijev humor, tj. inteligentnu duhovitost koja se suptilno provlači kroz čitav roman. Oduševile su je i kratke rečenice kojima Murakami zapravo jako puno kaže. Na roman nema zamjerki te ga u skladu s time ocjenjuje peticom.

Sanji je ovo bio prvi susret s Murakamijem. Imala je velika očekivanja i nije se razočarala. Posebice joj se svidio svijet okružen velikim zidom, tzv. Kraj svijeta jer se u njemu nekako pronašla. Cijelo je vrijeme navijala da se glavni junak sjedini sa svojom sjenom, pa ju je na kraju ipak malo razočaralo kada se to nije dogodilo. Kada pogleda roman u cjelini, čini joj se da ipak nedostaje neka poanta, pa je zato i ocjena 4.

Ina je znala što je očekuje kada se uhvatila u koštac s ovim romanom jer je čitala druga Murakamijeva djela. Inspirirana romanom kojem je dala ocjenu 5, postavila nam je svima sljedeće pitanje: kada biste mogli preseliti u drugu stvarnost ili vratiti se u prošlost, biste li to učinili i pod kojim uvjetima? Odgovor joj još uvijek svi dugujemo.

Apsolutni rekorder u broju čitanja romana „Tvrdo kuhana zemlja čudesa i Kraj svijeta“ definitivno je Hana koja je roman pročitala čak tri puta i sva tri puta ocijenila ga peticom. Ističe da joj još uvijek nekoliko upitnika visi nad glavom, a posebice joj se čini da bi se o samom završetku moglo još puno reći. Kako je roman zapravo završio? Što se dogodilo? Tko ili što se nalazi u tajanstvenoj šumi? Zašto umire duša? To su samo neka pitanja čiji odgovor nismo uspjeli odgonetnuti, no to ne znači da nećemo i dalje pokušavati. Na kraju krajeva, uvijek nam ostaje odgovor 42.

I meni se roman posve neočekivano uspio uvući pod kožu, iako sam mu se opirala jako dugo - gotovo do polovice knjige. Kako je glavni junak počeo shvaćati i prihvaćati određene stvari, tako sam i ja odjednom progledala i shvatila da je knjiga zbilja posebna. Ocjena ipak 4. Sorry, Haruki, nije u tebi problem, u meni je. Za peticama posežem zbilja rijetko i samo u slučajevima kada mi je odmah od prve stranice knjige kristalno jasno da u rukama držim nešto fantastično.

Dakle, 4+4+5+4+5+4+5+5. Kao pravi kalkuteci upregnuli smo moždane vijuge te smo postupcima pranja i miješanja došli do srednje ocjene 4,5. Nimalo loše ako imamo na umu da su mnogi od nas u čitanje krenuli s pretpostavkom da nam se knjiga neće svidjeti.

Oko ocjene smo bili uglavnom složni, ali došlo je do malog raskola kod odabira svijeta koji nam se više sviđa. Naime, u dva svijeta javljaju se dvije različite atmosfere. Jedan je kaotičan, glasan, prepun tehnologije, zvukova i glazbe, dok je drugi miran, tih, poput „sna u kojem si svjestan“. Mnogima se svidio upravo taj potonji u kojem je naizgled sve savršeno, mirno, bez stresa i problema, no drugima je to bilo zastrašujuće – svijet u kojem je ljudima ispran mozak i oduzeta duša, pa zato nemaju nikakvih briga.

Svidio nam se i glavni lik kojem ne znamo ni ime, a opet smo bili u njegovoj glavi i svijetu koji je konstruirao. Ivana M. izvrsno je primijetila da su neki ljudi mnogo jači u svojoj podsvijesti od drugih, a naš je junak bio upravo takav – snažna uma i duše.

A i Nedopričljivi su se na kraju rasprave ponovno sjedinili sa svojim sjenama i napustili magični svijet u kojem nije važno ništa osim dobre knjige te su se vratili u ralje užurbanog i kaotičnog 'stvarnog' svijeta. Sve do sljedećeg čarobnog susreta u svibnju, kada iz Japana putujemo u Italiju uz roman „Ne miči se“ autorice Margaret Mazzantini.

MURAKAMI ZA TEKST