Nemate vi pojma o mojemu djelu! poručuje naslov biografije Marshalla McLuhana, tog neobičnog intelektualca, proroka, apologeta, đavoljeg odvjetnika (...) multimedijskog/digitalnog/globalnog/umreženog svijeta.

I doista, ako ste odrasli vjerujući u prvi broj Wireda kojemu je on jedan od "svetaca zaštitnika", shvatite da doista nemate pojma o njegovom djelu. Naime, McLuhan je apsolutno i gorljivo mrzio ekrane!

Bez obzira na etiketu proroka tehnologije i razvoja društva koja mu je donosila i izdašne honorare od korporativnih klijenata željnih znanja o tržištima i navikama konzumera budućnosti, i sam McLuhan bi ostao začuđen današnjim stanjem u kojem 25% Amerikanaca već ima po jedan primjerak iz galerije tablet računala i e-čitača.

Sadržaj je poruka – ali je na engleskom!

McLuhan je u jednom imao pravo, tj. mi smo mu dopustili da ima pravo – medij je postao poruka. U raspravi o novim tehnologijama i e-knjigama točka "medij je poruka" posebno je problematična i zavodljiva jer proizlazi da se pitanje čitanja/nečitanja, e-izdavaštva/tiskanog izdavaštva, obrazovanja/neobrazovanja (...) svodi na činjenicu možemo li dodirom slika uvećati fotografiju ili imamo u rukama dobri, stari, ali dosadni papir. Ovakva je perspektiva kriva, stoga premjestimo bitku tamo gdje se doista treba odvijati – na stvaralaštvo sadržaja.

Površnog promatrača pitanje širenja tableta i knjižničnih sadržaja ne bi trebalo opterećivati. I doista, desetljećima i nije. Knjižnice su izrasle kao hramovi s tisućama naslova, a među njihovim policama i dalje uživamo, kontempliramo, tražimo ono nešto za sebe... Ipak, potrošačka tehnologija postaje svima dostupna, a zatim dolazi i do eksplozije uređaja koji upravo pisanu riječ stavljaju u središte pažnje. Monopol knjižničnih usluga, ako je ikada i postojao u apsolutnom obliku, narušen je u vrlo kratkom roku. Tako npr. knjižnične čitaonice više nisu mjesta gdje se može pročitati najveća količina sjajnog tiska jer su ulogu preuzeli internetski portali.

Sve je dodatno poremetila revolucija e-knjiga i e-čitača s pripadajućim aplikacijama za čitanje. Profesionalci, upravo oni koji su najčešće u potrazi za najnovijim znanjima, oni koji se ne libe u znanje uložiti i ne žele čekati složeni i dugotrajni prevodilačko-izdavački proces na hrvatski jezik, sada imaju na raspolaganju dosad neviđenu riznicu znanja. Ljubitelji lijepe književne riječi pak možda u tom kontekstu nisu jednako entuzijastični i spremni prekapati po terabajtima postojeće anglosaksonske literature, ali ugroženost papira i na tom području postoji.

Sam stav knjižnica i knjižničara prema takvom svijetu promjena često je vrlo podvojen. Dok sami stručni skupovi ili kongresi (sjetimo se skupa Gradske knjižnice Rijeka o izazovu promjena još 1997. godine!) apeliraju na dinamiku, praksa je često vrlo drugačija i ponekad klizi do granica tehnofobije. Ništa drugačije nije ni s najnovijim fenomenom širenja tablet računala koja se na više načina čine kao tehnologija prikladna upravo za knjižnice.

Područja fenomenalnih mogućnosti

a) dostupnost

Dokazivati na koji način tehnologija tableta i e-čitača pisanu građu čini dostupnom gotovo je izlišno. Trenutak u kojem na Amazon Kindleu kupujete knjigu mjesec dana prije njene službene objave, a onda vas ona dočeka na uređaju nakon buđenja točno određenog datuma, pripada onima koje moramo nazivati čudom moderne civilizacije. A koje pri tom, uzgred rečeno, ne cijenimo dovoljno, pa vrijedi ona famozna "Everything is Amazing, Nobody is Happy".

b) doživljaj

Uz pojam "reinvent" kojim se Amerikanci vrlo često razbacuju u trenucima plasiranja novih proizvoda vežu se često i negativne konotacije poput one da je riječ samo o izmišljotini za uzimanje više novca. No uz tablet računala knjige, magazini, novine doista i jesu nanovo izmišljeni – daleko su informativniji, bogatiji, interaktivniji i smisleniji. Kao da to nije dovoljno, čut ćemo salve uvreda i klišeja prema kojima sve to ničemu ne služi jer su mediji nekad bili tobože manje žuti, a sadržaj samo biran i kvalitetan.

Doista? Jeste li uzeli u ruke Novi list iz 1971. godine? Prebrojite broj stranica, fotografija u boji, količinu teksta, pogledajte njihovih internetski portal... Ups, nema ga, zar ne?  Ujedno možete provjeriti koliko je doista bilo kvalitetnog sadržaja u pojedinim časopisima. Ako ćemo dati ikakvu težinu tvrdnji futurologa Rolfa Jensena da je poanta moderne ekonomije u stvaranju "društva snova", onda mediji na iPadu pripadaju najtežim utezima.

c) količina i prostor

Moje prvo računalo imalo je hard disk od 500 MB, a niz igara stao je na običnu disketu. Pozivati se na klišeje o policama koje više nisu potrebne izlišno je, a napomenimo u polušali da je cijena kvadrata u svakom slučaju daleko skuplja od bilo kojeg uređaja.

d) interaktivost

Kako nam je u razgovoru za naš magazin rekao povjesničar Igor Duda, dok čita, obično mu se u ruci nalazi i olovka, što znači da je usred istraživačkog procesa. Uz tablete čin korištenja i čin čitanja postali su nerazdvojni - bilješke na samim stranicama knjiga uz dovoljno spretne umove postaju nova djela, a istovremeno se uključuju u globalni lanac komentiranja.

e) povoljnost

Iako postoje dvojbe oko cijene e-sadržaja, ona je još uvijek prevelika. Ipak, bez obzira na nezadovoljno mantranje, nitko nije pokazao postoji li na razini cilivizacije slična platforma s tolikom količinom sadržaja za takvu cijenu.

f) točka tehnološke inkluzije

Svijet ekonomske okrutnosti nema previše milosti i razumijevanja za one koji se ne uklapaju u njegovu logiku, a za sada ne postoji ljudsko pravo koje posjedovanje tehnoloških gadgeta smatra podrazumijevajućim. Posjedovanje tehnoloških uređaja iz perspektive zemlje kao što je Hrvatska djeluje često nedostižno i luksuzno, a nema svatko prijatelja u Americi. Upravo bi stoga knjižnice trebale biti mjesta koja su pioniri u istraživanju novoga, ali ne zbog isprazne marketinške svrhe već zbog civilizacijske potrebe da šira javnost upravo u njima nesmetano osjeti (ne)mogućnosti tehnoloških novina. Ako se pokaže da su one smislene i da ih korisnici prihvaćaju, efekt bi mogao biti dramatičan jer bi se među prvima koji bi se njima služili uključili i ljudi s margine. Doduše, realnost je vrlo često drugačija te su knjižnice mjesta na dnu javnih proračuna s konzervativnim pogledom na tehnologiju.

g) mediji

Mjesta poput narodnih čitaonica obično se nalaze u sastavu knjižnica te već desetljećima služe kao baza informiranja i konzumiranja desetaka novina, tjednika, magazina... Rijetko je koja industrija pogođena novom tehnološkom realnošću kao što je industrija tiskanih medija koje na životu održava još jedino relativno pristojna prisutnost oglašivača. U trenu pojavljivanja iPada osnovna nada bila je da će automatski nastati poslovni model nalik iTunesu koji će trenutno postati ekonomski održiv i ekstraprofitan. Svi koji su očekivali takav proces razočarali su se, ali uporno ostaju na tržištu. iPad pruža mogućnosti za potpuni preporod medija, nevjerojatno je kako sjajno izgledaju magazini, a u knjižnice u sekundi mogu ući magazini koje se u tiskanom obliku prilično preplaćivalo ili koji se uopće nisu dobivali.

h) djeca

Veza iPada i edukacije posebna je tema, što zbog Appleove prilično progresivne politike prema edukativnim ustanovama, što zbog mogućnosti koje uređaji doista pružaju. Interaktivnost slikovnica zahvaljujući kojoj nastaju potpuno novi narativi i doživljaji, mogućnosti edukativnih videoigara ili naposljetku puka zabava čine iPad uređajima koje djeca žele imati u rukama. Pametno osmišljeni sadržajni proizvodi mogu biti jedan od esencijalnih edukativnih elemenata.

Područja teških upitnika

a) nabava knjiga

Osovina funkcioniranja knjižnice jest nabava knjiga. Kako bi ona trebala funkcionirati u slučaju e-građe, nije potpuno jasno s obzirom na specifične načine kupovine, zaštićenost sadržaja, autorska prava i izdavače... Sigurno smo još nešto ispustili.

b) posudba

Tablet uređaji i e-čitači svojim minijaturnim dimenzijama, a i vrstom mogućnosti djeluju kao sjajan element za posudbu – jednostavno, iz knjižnice se ne bi odlazilo doma s jednom tiskanom knjigom već uređajem. Upravo je to često pitanje korisnika. Ipak, cijena uređaja, nemogućnost adekvatne zaštite čine problematiku daleko složenijom. Oštećene korice knjige nisu identične napuknutom retina zaslonu iPada.

c) što ako ih imaju svi...

U redu, uz današnji standard situacija u kojoj će svi imati vlastiti tablet uređaj ne djeluje izglednom, ali to je mogućnost koju valja pretpostaviti pri dugoročnom planiranju. Naime, knjižnice tablete mogu doživjeti kao krucijalan element budućnosti, ali i dalje su to uređaji koje korisnici najviše vole posjedovati i koristiti se njima konstantno, a ne u kontroliranim uvjetima između zidova knjižnice. U tom slučaju knjižnice mogu računati samo na njihovu ulogu pri socijalnoj inkluziji. Je li to doista "samo"?

d) tko bi to sve trebao raditi

U trenutnim sistematizacijama radnih mjesta, opisima zadataka pa i samim studijima knjižničarstva ne postoji zanimanje "e-knjižničar". Jednako tako ne postoji opis zadatka koji tvrdi da "knjižničar ima obvezu provjeriti nove pretplate u Newsstandu te skinuti na uređaj najnovije magazine", "knjižničar ima obvezu priključiti iPad na izvor energije"... Može zvučati smiješno, ali to je realnost. Postojeći podkapacitirani sustavi već imaju svoje potrebe, rasipanje ljudi na dodatne zadatke često nije moguće i nije rezultat "lijenosti" i "komocije", kako se javnom sektoru često zna spočitavati.

e) sadržaji na hrvatskom jeziku

Slobodno možemo reći da je ovo izvor svih problema i područje najvećih dilema. Bez ustručavanja zaključujemo da je količina i vrsta sadržaja na hrvatskom jeziku bijedna! Većina e-knjiga egzistira u okviru knjižara dvaju telekoma koji su pak u suradnji s tradicionalnim izdavačima, a broj e-knjiga gotovo je simboličan. Pri tom one i nisu nešto povoljnije dok najnoviji naslovi stižu na kapaljku. Nije nešto bolje ni na medijskoj fronti: iako postoji nekoliko funkcionalnih magazinskih izdanja za iPad, riječ je o vrlo oskudnoj egzistenciji. Želja za statusom quo, zarobljenost u postojećem načinu financiranja, inertnost autora i izdavača, opravdavanje malenim tržištem (...) sve su to alibiji za novo civilizacijsko zaostajanje.

f) potreba za papirom

Postoji cijeli niz istraživanja koja upućuju na to da čin listanja, pregledavanja i čitanja s papira na neurološkoj razini izaziva posebne procese koji su esencijalni za ispravan mentalni razvoj u dječjoj dobi. Trebamo li onda doista djecu lišiti listanja papira? S druge pak strane, postoje sasvim plauzibilne tvrdnje da je čitanje s tablet uređaja brže i površnije od čitanja s papira, pri čemu problematičnom postaje mogućnost razvijanja složenijih interpretativnih čitateljskih vještina. Optimističniji smjerovi istraživanja utvrdit će da možda stari procesi nestaju, ali neki potpuno novi nastaju. Svejedno ostaje veliko pitanje – koji su procesi važniji i čovjekovom razvoju prirodniji?

g) starenje

Kako pratiti ritam starenja uređaja? Knjižnice kao javni sustavi nemaju novca na bacanje, velika je misija kada se uopće krene u malo hrabrije investicije te si ne mogu dopustiti da danas najbolja tehnologija već za godinu dana bude "uvela ljubica". Hoće li moći održati ritam? Primijetimo, na sajmovima nam već pokazuju OLED ekrane.

h) zaštita

Jedna od češćih prvih reakcija sugovornika na temu nabave iPad uređaja u knjižnici jest "Ali to će netko ukrasti". Ne znam ima li smisla ulaziti u složene sociološke teorije balkanskog društva ili je jednostavno riječ još od Machiavellija i Hobbesa detektiranoj ljudskoj prirodi, ali reakcija prilično žalosti. Ideal je da uređaji stoje potpuno slobodno u prostoru i da ih željeni korisnici uzmu i koriste se njima. Ako to znači da je potreban sustav alarma, kamera, elektrošokera (...), onda cijela priča nema smisla. iPad možda treba gledati i kao potrebu za društvenom revolucijom, ne samo tehnološkom.

Fotografije: Free Digital Photos