Zbog važnosti i veličine problema, mentalni poremećaji u Hrvatskoj, kao i globalno, predstavljaju jedan od prioritetnih zdravstvenih izazova. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, mentalni poremećaji na 3. su mjestu, odmah iza kardiovaskularnih i malignih bolesti, s udjelom od 11,7%. U okviru skupine mentalnih poremećaja, daleko najveći postotak pripada depresiji (43,1%), slijede poremećaji uzrokovani alkoholom (18,7%) i anksiozni poremećaji (13,7%). Anksioznost je dakle vrlo uobičajen problem. Otprilike jedna od deset osoba u Hrvatskoj potražila je ili će potražiti pomoć zbog osjećaja napetosti, anksioznosti ili stalne zabrinutosti.

No, nemojte da vas riječ anksioznost zbuni. Anksioznost je normalna i zdrava reakcija. Svatko je doživljava u zahtjevnim, zabrinjavajućim ili opasnim situacijama.

Kada smo anksiozni, svi procesi u našem tijelu se ubrzaju i izazovu neke promjene: osjećamo strah, paniku, napetost ili zabrinutost. Naši mišići postanu napeti, znojimo se, drhtimo, dišemo ubrzano, osjećamo ‘leptire u želucu’, srce nam ubrzano ili nepravilno lupa...U situacijama u kojima je potrebno reagirati (stres reakcija fight, freeze, flight), ovo ubrzavanje tjelesnih funkcija nam je i više nego korisno. Omogućava nam da reagiramo brzo. Sportaš koji nije nabrijan za utakmicu ili student koji ne osjeća tremu pred ispit neće dati najbolje od sebe. Zapamtite, anksioznost je normalna ljudska reakcija. Ne možete je potpuno izbrisati iz vašeg života, ali ju možete naučiti kontrolirati. 

No, zašto su neki ljudi više anksiozniji od drugih? Istraživanja pokazuju da se anksioznost može naslijediti i naučiti kroz djetinjstvo. Rana iskustva uključuju ona koja uče pojedince da doživljavaju svijet kao opasno mjesto i da percipiraju unutarnje tjelesne senzacije kao štetne. Mnoge situacije koje aktiviraju paniku i agorafobiju također su situacije koje su ranije tijekom evolucije bile istinski opasne za naše pretke. Primjerice, visine mogu biti opasne; biti zarobljen u tunelu moglo bi dovesti do gušenja; na otvorenim poljima pojedinci su primjetljiviji grabežljivcima; javna mjesta su mogla dovesti naše pretke u kontakt s neprijateljskim strancima. Stoga sada gledamo na mnoge strahove od agorafobije kao sjećanja na ove rane adaptivne strahove. Međutim, ove situacije danas nisu opasne.

Početni napadi panike najčešće se aktiviraju u stresnim situacijama npr. prilikom sukoba u vezi, fizičkih bolesti, novih odgovornost, napuštanja doma itd. S jedne strane, stresne okolnosti stvaraju pogodno tlo za anksioznost (veliki životni problemi ili puno manjih problema koji vas more u isto vrijeme). S druge strane, količina anksioznosti koja će obilježiti naš život ovisi o tome kako se nosimo sa stresnim situacijama. Neki ljudi to rade bolje, dok su drugi manje tolerantni na stres i veća je vjerojatnost da će reagirati anksiozno. 

Anksioznost postaje problem kad se pojavi onda kada ne postoji stvarna opasnost i kad se nastavlja dugo nakon što je stresna situacija prošla.

Kad se tjelesne smetnje povezane s anksioznošću dogode onda kada ne moramo poduzeti nikakve akcije (spasiti se od nasilnika, pobjeći iz stana tijekom potresa, podvrgnuti se intervjuu za posao i drugo), osjećaj je neugodan. Jednostavno nam nije nam jasno što se događa i zašto se tako osjećamo. U ovim trenucima događa se jedna prekretnica.

Neki ljudi dožive ove intenzivne tjelesne promjene i pređu preko njih. Ne razumiju zašto se tako osjećaju, nelagodno im je, ali se ne zabrinu.

Postoje i drugačiji ljudi. Oni se prestraše. Oni se jako prestraše. Počnu misliti da nešto s njima fizički nije u redu ili da su stvarno u opasnosti. “Izgubit ću kontrolu” “Poludjet ću” ili čak “Umrijet ću”. Zabrinutost da bi se moglo dogoditi nešto grozno izaziva još veću količinu anksioznosti. To zatim izaziva još više tjelesnih smetnji. Tako upadaju u začarani krug koji dodatno pogoršava njihovu anksioznost. Kulminacija može biti napadaj panike. Onaj osjećaj da je gotovo. To je to. Umireš. Gubiš razum. Ovakvo iskustvo trajno se urezuje u sjećanje. Anksioznost počinje značajno utjecati na njihov svakodnevni život te postaje nužno naučiti kako ju kontrolirati. 

Ironija je paničnog poremećaja u tome da se počnete bojati samih simptoma koji su oblikovani da vas zaštite od opasnosti. “Vjerujući” da ste u opasnosti, vaš mozak proizvodi sve više straha (ili više napada panike) jer na neki način “ne shvaća” da su ono čega se bojite sami simptomi straha i da stvarne opasnosti nema.

Koje su tipične reakcije na pretjeranu anksioznost?

1. Bježanje od anksioznosti – Zabrinutost da ćete biti anksiozni izaziva anksioznost.
2. Izbjegavanje stvari koje povezujete s anksioznošću (agorafobija) – Normalno je izbjegavati opasne situacije, ali kad anksioznost postane problem, počinjete izbjegavati i situacije koje ne predstavljaju stvarnu opasnost npr. mjesta gdje se nalazi puno ljudi, tunele, mostove, trgovine ili susrete s određenim ljudima. Ali sve su to neophodni dijelovi naših života pa takva izbjegavanja bitno utječu na njegovu kvalitetu (prestanete trenirati, odlaziti na izlete s obitelji ili prijateljima, poslovni put, kino, kazalište ili drugo) 

Nažalost, iako izbjegavanje može donijeti olakšanje, ono nije rješenje problema već ga samo pojačava. Olakšanje je samo privremeno i početi ćete brinuti o tome kako nastaviti izbjegavati određenu situaciju. Također, svaki put kad nešto izbjegnete, sljedeći put će vam biti još teže suočiti se s tim. Vremenom ćete izbjegavati sve više i više stvari. Sa svakim izbjegavanjem iznova ćete ozlijediti svoje samopouzdanje (osjećaj zadovoljstva koji proizlazi iz osobnog osjećaja uspjeha i gradi se način da radimo određene stvari i otkrivamo da ih možemo obaviti uspješno). Samopouzdanje možete povratiti na način da se izložite svojim strahovima, korak po korak, prvo s malim stvarima, a onda postepeno prihvaćajući sve veće izazove.

Postoje četiri metode za koje se smatra da pomažu:

1. Tehnike relaksacije - Napetost mišića izaziva tjelesne smetnje poput glavobolje i boli u leđima i vratu. Oni povećavaju vašu zabrinutost. Nadalje, stalna napetost nas umara. Obzirom da se do relaksacije ne dolazi prirodno i lako, potrebno ju je naučiti. Naime, mnogi ljudi se ne mogu opustiti iako to žele. A to je posebno teško ako se osjećate anksiozno. Vježbe relaksacije omogućiti će vam da kontrolirate svoju napetost i da se opustite kada vam je to potrebno. Ciljevi su naučiti kako je osjećati se potpuno opušteno i otkriti gdje se u vašem tijelu nalaze centri napetosti. Jednom kad budete mogli ovo kontrolirati, moći ćete sami sebe spriječiti da se osjećate napeto.  Vježbanje treba biti redovito i ne smije biti obavljeno na brzinu.

2. Odvraćanje pažnje – Kad ste zabrinuti ili se osjećate napeto, teško je ne misliti o tome.  No, razmišljanje o simptomima samo ih pogoršava zato ćete se osjećati bolje ako uspijete ne obraćati pažnju na njih. Tada će oni nestati sami od sebe (ili se barem smanjiti).  Kako bi to uspjeli, potrebno je učiniti dvije su stvari: odvratiti pažnju sa neugodnih osjećaja i posvetiti se nečem drugom. Evo nekoliko načina:

1. Skoncentrirajte se na ono što se događa oko vas. Na primjer, možete brojati sve plave stvari koje vidite oko sebe ili promotriti detaljno ljude oko vas ako niste sami. Bitno je da izaberete nešto što zaokuplja vašu pažnju. 
2. Fizička aktivnost. Ako se fizički okupirate nečim, to vam također može odvući pažnju. Možete nešto skuhati, prošetati sa psom, oprati auto ili očistiti kuću.  

Bitno je naglasiti da je ovo rješenje privremeno. Ključno je suočiti se sa svojim strahovima i pobijediti ih no, ponekad nam to može biti prezahtjevno pa ova tehnika odlično priskače u pomoć.

3. Naučiti kontrolirati uznemirujuće misli
 
Ako želite pobijediti svoju pretjeranu anksioznost, ovo je tehnika koju je potrebno usvojiti. Zamislite da se uspinjete stubama i iznenada osjetite oštru bol u grudima. To vas uplaši i pomislite: “ajme, nešto nije u redu s mojim srcem". Sama misao vas još više uplaši, srce vam počne brže lupati i potrebno je više vremena da bol nestane. Kasnije istog dana ista misao vam se vrati. Ponovo vam srce počne jače lupati i uplašite se. Simptomi su prouzrokovali misao, koja je izazvala anksioznost, a to je još više pojačalo simptome.  

Iz tog razloga bitno je osvijestiti svoje misli.  Naravno, ovo je lakše reći nego napraviti. One dolaze i odlaze velikom brzinom i često su ‘automatske’. Najvjerojatnije niste ni svjesni da postoje jer su vam uobičajene. Pokušajte ih “uhvatiti” i zapisati. Obratite pažnju na njih sljedeći put kad osjetite napetost ili anksioznost. Tek kad otkrijete kako razmišljate, možete naučiti kako reagirati na vaše misli kako biste se osjećali bolje. Neke od njih mogu biti pretjerane, kao npr. “sve će poći po zlu”. Odgovor na ovu misao je da razmislite o svemu onome što bi mogle poći dobro. Možda imate tendenciju vidjeti samo lošu stranu stvari, kao npr. “Jučer sam imala baš grozan dan”. Ipak, moguće je da ‘jučer’ bio loš dan, ali ‘danas’ ili ‘sutra’ mogu biti bolji dani.  Cilj je naučiti ‘uhvatiti’ uznemirujuće i zastrašujuće misli i naći bolji (zdraviji) način razmišljanja. Ovo je u početku jako teško, ali s vježbom će postati lakše. 
   
4. Nošenje s panikom – Kad ste jako anksiozni i osjećate paniku, teško je jasno razmišljati i reagirati razborito. Zbog toga je potrebno naučiti unaprijed što učiniti kada osjećate vrlo jaku paniku.  

1. Osjećaj panike normalan je tjelesni osjećaj. On nije štetan i od njega ne možete umrijeti.
2. Ništa se užasno ne događa – još jednom!
3. Nemojte bježati. Ako pričekate, strah će proći.
4. Pokušajte usporiti disanje. Zapamtite da je panika pretjerano, a ne premalo disanje.
5. Pokušajte misliti pozitivnije o ovome što se događa. Ne pojačavajte zastrašujućim mislima.  
6. Kad se počnete osjećati bolje, planirajte što biste mogli napraviti da si olakšate situaciju. Nemojte žuriti.

Možda ste već pokušali neku od ove četiri tehnike. Ako jeste i ako ste odlučili da vam ne pomaže, ne brinite. Moguće je da ste prerano odustali. Ove metode treba dobro savladati i prakticirati redovito prije nego što počnu davati rezultate.

Pojedinci s paničnim poremećajem i agorafobijom često imaju nerealna vjerovanja o anksioznosti kao, na primjer, “Sva je anksioznost loša” i “Moram se odmah osloboditi svoje anksioznosti”. Drugi vjeruju da im se stanje nikada neće poboljšati jer su imali panične napade i agorafobiju godinama i tradicionalna terapija im nije pomogla.

Zapamtite, koliko god se budete trudili,svatko od nas ima uspone i padove. Ono što ste uspješno učinili jučer, danas vam može izgledati nemoguće. Umjesto da se počnete kritizirati zbog neuspjeha radije se ohrabrite za daljnje borbe.

I vodite dnevnik. Svakodnevno. Naime, mnogi se obeshrabre u početku jer ne vide znakove promjene. No, prve promjene su uglavnom male. Kad gledate unatrag, obično se sjetite stvari koje su bile loše i zaboravite one koje su bile dobre.  
 
Također, ne zaboravite da je sasvim normalno da vaše raspoloženje raste i pada. Svatko ponekad ima loš dan. Ako imate loš dan to ne znači da vam se stanje ne poboljšava ili da radite nešto pogrešno. Dakle, nastavite se truditi! A ukoliko vam je potrebna pomoć, znate gdje me možete naći. Sretno! I zapamtite: strah nema neku posebnu moć osim one koju mu sami dajemo kad mu se predamo.