Pogled na police knjižnice svakako otkriva da su na njima neki autori sebi “osigurali” znatno više mjesta od drugih. Razlog tome nikako ne leži u pogodbama, “plavim kuvertama” ili urotama već prije svega produktivnosti i popularnosti autora.

 A urote i skrivenu stvarnost ne spominjemo u ovom trenutku slučajno - želimo nešto reći o Robertu Ludlumu jer to upečatljivo ime koje vidite na hrbatima, često i podebljih, knjiga svakako je jedno od onih kojima treba podosta prostora na policama.

Kasni početak i velika lova

U tom kontekstu ono što je svakako začudno i mnogima će zvučati neobično činjenica je da iako je Ludlum do smrti 2001. godine napisao 27 trilera (OK, u nekima su pomogli “pisci duhovi”, a nastavila se njihova produkcija i poslije autorove smrti) prvi spisateljski uradak stvorio je relativno kasno - prvi roman Nasljedstvo Scarlattija objavljen je tek u njegovoj četrdeset i četvrtoj godini života. No to je bio samo početak - slijedile su godine hiperproduktivnosti, brzog pisanja i svakako Ludlumova materijalnog bogaćenja.  A kako i ne bi kada je prevođen na 33 jezika, objavljivan u 40 zemalja, rado čitan i među mladima i starima, te u temelju scenarija niza uspješnih filmova.  

Čari i tajne trilera, onima koji ih vole (potpisani autor svakako), kriju se među ostalim u iščekivanju, neizvjesnosti ishoda, ali obično stalnom osjećaju skrivenosti nečeg značajnog što se tek mora razotkriti do posljednje stranice. Jednako tako u većini dobrih trilera neki lik koji je naizgled izgledao kao pristaša "dobra" i "pravednosti" razotkriva se kao zlo, mutikaša, negativac... Trileri su tako sagledani u kontekstu moralnih dimenzija vrlo plastični. To su epovi novog doba, didaktička lekcija o moralu…  

Ludlum je dobro znao da kao ljudi trebamo taj osjećaj misterije, borbe i postizanja konačne pravednosti.

Izbor s polica...

Zavjera Akvitanije

Robert Ludlum

Tristanova izdaja

Robert Ludlum

Šifra Altman

Robert Ludlum, Gayle Lynds

Ostermanov vikend

Robert Ludlum

Nasljedstvo Scarlattija

Robert Ludlum

Ikarov podsjetnik

Robert Ludlum

Aerodromska proza

A i to nas ne treba čuditi jer njegov su rad i život obilježeni pisanjem i nastupima na kazališnoj pozornici. Polazio je tako, prije nego što je postao američki marinac, Ludlum dramske studije, glumio u nizu predstava, pronašao buduću suprugu koja je također bila glumica, a u povijest će ostati upisan i kao prvi pokretač kazališta u trgovačkom centru, što je ranih šezdesetih čak u SAD-u bila egzotična pojava, ali i jasan signal u kojem će smjeru otići njegov razvoj. Ludlum je knjige pisao poput tekstova kakve napete drame, s jasnim osjećajem za predočavanje riječima događanja na pozornici, što je naposljetku vrlo važno pri čitanju kakvog dobrog trilera. To je svakako olakšalo transformaciju romana poput Bourneova identiteta u televizijske i kinohitove. Na žalost, većinu pravih uspješnica nije dočekao zbog smrti 2001. godine…

Ludlumovi radovi često se uvrštavaju u tzv. aerodromsku prozu, što je pojam mahom karakterističan za SAD. Naime, ranih šezdesetih godina s dramatičnim porastom avionskog prometa putnika, izdavači i autori primijetili su da je za čekanje na aerodromu i trajanje leta pravi prijatelj knjiga, pa su počeli stvarati radove čiji je tisak i nastanak bio relativno jeftin, a komercijalni uspjeh značajan. Bili su to romani koji su vrlo brzo uvlačili u radnju i odvlačili misli od nervoze čekanja ili straha od rušenja aviona. Domaća roto-literatura nešto je najbliže američkoj aerodromskoj prozi.   

Ludluma se poslije smrti u Guardianu nazvalo “književnom rukom globalizacije američke kulture”. Doista, on je na scenu stupio nakon prolaska popularnosti vesterna, gangstera i ostalih likova koji su vladali do šezdesetih godina, a uklopio je u zreli hladnoratovski i posthladnoratovski špijunski svijet u kojem je i snaga pisane riječi imala vrlo veliku ulogu. Sjetimo se samo priče o objavi i životu ruskog romana Doktor Živago… Politika, posebno njena pozadina, ostale su Ludlumova trajna inspiracija - vlast koja nešto skriva, tajne službe, teroristi, tehnologija, članovi tajnih i paramilitarnih organizacija, nacisti koji i dalje djeluju pod drugim ruhom (...), to je svijet koji je tako dobro stvarao.

Njegov najveći talent upravo je i bila umješnost pričanja priče, a nikada želja da postane “velikim književnikom”. Knjiga ne mora svaki put biti mučenje egzistencijom i promišljanje svemira već “samo” priča. Čovjek si mora moći dopustiti da čita zbog zabave, a ne zbog otkrivanja tko smo i kamo idemo…  Ludlum nije imao kompleksa ni s novcem jer znao je zašto piše - od zarade je kupovao kuće, imanja, privatne avione, ispijao skupi viski. Na fotografijama iz vremena slave izgleda poput C. C.-ja iz sapunice Santa Barbara. Radio je tada i reklamne kampanje za votku Smirnoff, pivo Guinness…

Zabava, zabava, zabava...

Zanimljiva je i metodologija rada Roberta Ludluma - bio je vrlo precizan i detaljan istraživač, pa je tako bar tri mjeseca detaljno istraživao temu o kojoj misli pisati, a potom je 15 mjeseci stvarao samu knjigu. To je radovima pružalo dozu uvjerljivosti i osjećaj istinitosti kakav posebno vole muški čitatelji, što također treba reći - Ludlum je nešto kao avanturistički roman za odrasle dječake i muškarce. Ipak, ni broj optužbi za lažne podatke nije malen, ali ne smijemo zanemariti da čitamo književno djelo nastalo u svrhu zabave, a ne znanstvenu knjigu.

Ludluma je fora čitati baš u ovom trenutku jer očito značajan broj građana ima osjećaj da “iza zavjese” postoji nešto sumnjivo na što nitko od nas ne može utjecati, a tako snažno upravlja našim životima. Mnogi i pobjedu Trumpa, Brexit, rast pokreta poput Živog zida, tumače na prepoznavanju tog osjećaja od strane zainteresiranih političara. Ima li sve to doista smisla i iskrenosti, drugo je pitanje na koje trenutno ne znam točan odgovor. Ludlum je u svakom slučaju pojedinca suočio i sukobio s takvim svijetom i sistemom.

Čitajte Ludluma i ako ne letite avionom te olakšajte police svoje knjižnice.

Pronađite na policama:

Zavjera Akvitanije

Ponukan nasilnom smrću prijatelja iz djetinjstva, odvjetnik Joel Converse započinje istragu o djelovanju tajne organizacije. Nailazi na podatke o ogromnim količinama oružja koje nestaju, a što očigledno... (više u katalog.gkr.hr)

Varka Škorpiona

Još jedan politički triler pisan po prokušanom ludlumovskom obrascu i prepoznatljivim stilom s brzom radnjom, mnogo likova, puno nasilja i podosta pretjerivanja. Međunarodni kapitalisti terorizma, uključeni u svjetski biznis i centre moći, žele... (više u katalog.gkr.hr)

Paklena razmjena

U jeku Drugog svjetskog rata, zimi 1943. godine, u Buenos Airesu trebaju se održati tajni američko-njemački pregovori na visokoj razini. Međutim, korumpirani industrijalci obiju strana... (više u katalog.gkr.hr)

Parsifalova slagalica

Mihail Havliček kao dijete je preživio divljanje SS-trupa u Lidicama. Amerika mu daje šansu za nov život i on postaje Michael Havelock i jedan od njezinih najboljih tajnih agenata. Sjajnu karijeru prekida nasilna smrt... (više u katalog.gkr.hr)

Prometejeva prijevara

Kakve veze ima mitološki junak Prometej s terorističkim napadima na velike gradove u Europi i Americi? Čiji su supertajni sateliti? Tko ima takvu moć da upravlja golemim... (više u katalog.gkr.hr)

Protokol Sigma

Nakon tragične i pomalo misteriozne smrti brata blizanca Ben Hartman zauzima vodeće mjesto u porodičnom biznisu koji je osnovao njihov otac, jedan od preživjelih iz Dachaua. Ben odluči provesti odmor na skijanju... (više u katalog.gkr.hr)

Holcraftova pogodba

Iz povjerljivih izvora Noel Holcroft saznaje da je sin Hitlerova financijskog genija koji je s još dvojicom nacista, zbog grižnje savjesti, deponirao 780 milijuna dolara u Švicarskoj banci namijenivši... (više u katalog.gkr.hr)