U marketingom opterećenom svijetu svaka nova tehnologija pred nas donosi najbolje primjere korištenja ne bi li nas zadivila i trajno osvojila.

Jedan je od izraženijih, a relativno novijih primjera iPad po čijoj premijeri smo zadivljeno prvo gledali u trailere i recenzije aplikacija poput Alise u zemlji čudesa kao uzora nanovo osmišljene knjige, Marvela kao novog oblika stripa i Wireda kao nanovo izmišljenih magazina. Naposljetku smo i sami dobili uređaje u ruke, ostali zadivljeni razinom doživljaja i odmah sami poželjeli upustiti se u val novog stvaralaštva.

Divljenju unatoč u Hrvatskoj smo nove trendove samo okrznuli dok su primjerci e-knjiga i magazina češće nalikovali na običan PDF dokument nego na nešto uzbudljvo, vrijedno spomena i - što je još važnije – troška.

Ne bismo li dobili što kompletniji i ispravniji pogled na fenomen hrvatskog e-izdavaštva, okupili smo respektabilnu ekipu sastavljenu od programera, dizajnera, urednika, kulturologa, kojima smo postavili jednaka pitanja ne bismo li dobili pogled na isti fenomen iz potpuno različitih kutova.

Kakvo je stanje s e-knjigama, časopisima i općenito sadržajnijim digitalnim proizvodima u Hrvatskoj?

Koji je najveći izazov tog područja u domaćim vodama?

Kakvi su interes i očekivanja klijenata, a kakva je realnost?

Kakvi će biti razvojni trendovi u budućnosti?

Kakve će biti posljedice na čitalačke navike, tisak i mentalitet?

Kako vidite hrvatski izdavački svijet 2020. godine?

Boris Ružić

Odsjek za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci, suradnik na Trećem programu Hrvatskog radija i autor/kolumnist portala tportal.hr

Trenutak kada ekran čitača postane mjesto spajanja, a ne odvajanja korisnika od sadržaja, bit će trenutak u kojem ćemo zaboraviti tehnologiju.

Vjerujem da je praktički nemoguće govoriti općenito o posljedicama bez da se pokušaju detektirati uzroci. Jednako je tako nepošteno govoriti o čitaocima, tisku, navikama, mentalitetu ili psihologiji kao da su univerzalne kategorije, a moj opis nekog „stanja“ nešto više doli obična aproksimacija jednog mikrokozmosa kojeg zahvaćam. Ipak, govor o budućnosti indikativan je jer ocrtava način na kojim živimo sadašnjost i na koji promišljamo življenu kulturu. Pitanje elektroničkih knjiga zanimljivo je jer se one pojavljuju u razdoblju takozvane „digitalne kulture“.

Ta je kultura istovremeno rezultat tehnološkog napretka ekrana koji može kreirati sliku gotovo bez električne energije, dok s druge strane taj trend predstavlja nastavak blog-kulture, čija je prednost inherentna većini digitalnog sadržaja, a ogleda se u široj dostupnosti i lakšoj „proizvodnji“ teksta.  Primjerice, kada je Amanda Hocking 2010. počela tipkati na svom računalu, sigurno se nije nadala da će tek jednu godinu kasnije s romantično-vampirskom trilogijom „Moja krv odobrava“ zaraditi prvi milijun dolara.

Poletna bivša zaposlenica staračkog doma jedna je od začetnica ludila samostalnog objavljivanja u digitalnoj sferi. Njezin vrtoglavo brzi uspjeh bio je omogućen upravo načinom na koji tehnologija e-čitača i e-knjiga djeluje. Ne samo da nove tehnologije posredstvom interneta i (na trenutke) gotovo nediskriminatorne umreženosti proizvodnju teksta oblikuju kao kreativni i kao društveni čin, već one u jednoj mjeri dokidaju potrebu za posrednikom – izdavačem. No pitanje „perspektive“ paradigme e-sadržaja nije tek pitanje raširenosti proizvoda, tehnološke opremljenosti ili ekonomske sposobnosti, već je pitanje šire pedagogije i obrazovanja samog čitaoca.

Nije lako ukratko izreći sve prednosti i mane „novog“ oblika proizvodnje i čitanja teksta, ali mislim da je važno reći kako se taj novi oblik ne može razlikovati od starog samo na osnovi tehnologije koja ga omogućava. Drugim riječima, knjiga je oduvijek bila društvena, oduvijek se dijelila, komentirala, prepravljala i nadopunjavala. Danas nam forma (tehnologija) to omogućava lakše no prije, ali baš zbog toga pitanje sadržaja postaje veoma važno.

Upravo je to istovremeno i najveća prilika i najveća opasnost za kulturalnu svakodnevicu: na jednoj strani zaslijepljenost tehnologijom koju ćemo puniti neprilagođenim (onim koji se ne može dijeliti, komentirati ili modificirati) ili nepostojećim sadržajem, a na drugoj mogućnost lakšeg stvaranja i čitanja sadržaja na jednom uređaju. Što me zapravo dovodi do posljednja dva jednako važna pitanja. Hrvatskog čitaoca 2020. vidim skoro jednako kao i danas.

Vjerujem da je knjiga kao kulturni proizvod zapravo artefakt (poklon), fizička prisutnost, dugotrajna imovina, iako je i sadržaj. Njezino prisustvo ne bi se trebalo značajno smanjiti jer se knjiga kupuje kao „povijesni zalog“, a ne kao eksperiment za budućnost. Kad bi tržište bilo veće, a publika koja posvećeno i ciljano čita šira, mogli bismo govoriti o značajnom širenju e-knjiga i e-izdavaštva. Ono bi naime proširilo formalne karakteristike znanja (dijeljenje, komentiranje, dijalog uslijed digitalnog teksta), ali i sadržajne.  Zasad mislim da u Hrvatskoj nema dovoljne potražnje za elektroničkom dimenzijom stvaranja koja bi dominantnoj kapitalističkoj mašineriji zapala za oko ne bi li je monetizirala.  No kultura nije samo proizvod visoke umjetnosti ili elitnih klasa, već poprište borbe između dominantnih i alternativnih oblika življenja, kao i polje artikulacije tih oblika.

Umjesto da imamo „forsirano“ tržište elektroničkih uređaja koji se pune sadržajem ni po čemu različitim od njegova analognog pandana, vrijeme koje dolazi zasigurno će postavljati važna pitanja o kvaliteti, obrazovanju i navikavanju čitaoca i pisca na novi način proizvodnje i konzumacije teksta. Američki autor Steven Berlin Johnson opisao je stanje u kojem se danas nalazi industrija digitalnih knjiga sintagmom „staklena kutija“. Masovna digitalizacija ne dovodi samo do pristupačnosti web sadržaja diljem svijeta, već za Johnsona predstavlja povijesno ponavljanje remiks kulture koja već nekoliko stotina godina postoji i bez digitalnih alata.

Proučavanje i kombiniranje teksta, odnosno intertekstualnost u najširem smislu nije samo odlika produkcije nelinearnih tekstualnih praksi zadnjih dvadesetak godina, već je de facto temeljni postupak u povijesti književnosti. Čitanje i pisanje uvijek su bili nerazdvojne aktivnosti, pripadale su neprestanom naporu da se pronađe smisao. Danas nam utoliko preostaju dvije moguće budućnosti kada se radi o digitalnom tekstu.

Možemo pokušati staviti zaštitni sloj stakla (zaslon) na riječi, čineći ih nedodirljivima i nepromjenjivima ili osvijestiti činjenicu da je riječima inherentno međusobno premrežavanje. Ono što elektroničkim čitačima knjiga zasad ne uspijeva upravo je ta sinergija čitatelja i teksta, odnosno temeljne interakcije koja je oduvijek u srcu čitalačke prakse – ideje pregovaranja s tekstom, pregledavanja, traženja, komentiranja i pisanja.

E-čitači svakako predstavljaju izazovnu tehnologiju svakome tko cijeni pisanu riječ, a trenutak kada njihov ekran postane mjesto spajanja, a ne odvajanja korisnika od sadržaja, bit će trenutak u kojem ćemo zaboraviti tehnologiju, ogolivši interakciju na dva važna elementa – nas i tekst koji gledamo i koji gleda nas.

Davor Pasarić

Kreativni odjel 

Za 2020. godinu priželjkujem naš školski sustav bez ijednog tiskanog udžbenika! 

Stvari su u začetku uz par svijetlih izuzetaka poput magazina Šesta brzina. Interes je velik, tehnoloških je pionira mnogo, ali još uvijek je to period velike nesigurnosti i nedovoljne informiranosti o tehničkim aspektima e-izdavaštva. Mislim da se zapravo čeka kritična masa vlasnika tablet računala u Hrvatskoj, dosadašnji broj je nedovoljan da bi se bez većeg rizika moglo krenuti u takve poslovne ideje.

Ovo je malo tržište. Smiješno malo tržište. Dovoljno je pogledati broj prodanih knjiga (i to bestselera) u Hrvatskoj, a onda kada se ta brojka filtrira s brojem vlasnika tableta, dolazimo do brojki koje mogu biti stimulativne samo za velike entuzijaste.

Rješenja su dva: ili čekati da se brojka vlasnika tableta poveća ili izdavati za šire tržište. Tu je odličan primjer spomenuti magazin Šesta brzina koji se bez obzira što izlazi na hrvatskom jeziku čita na cijelom prostoru bivše države. No interes za izdavaštvo postoji i sve je veći. Ne prođu ni dva tjedna, a da se ne javi potencijalni klijent koji bi objavio svoju knjigu, udžbenik ili slikovnicu.

Očekivanja klijenata, tj. autora često su preambiciozna; s jedne strane to jako veseli jer znači da postoji želja da se radi na najbolji mogući način i na svjetskoj razini, ali s druge strane takvi ljudi onda budu razočarani jer ne mogu za šaku kuna dobiti e-knjigu vrhunske produkcije kakve obično donose kao reference, a čija je izrada plaćena desetke tisuća dolara. Na putu su i dovoljno jeftine solucije. Npr. Appleov besplatni iBooks Author fantastičan je i jednostavan alat uz pomoć kojeg informatički obrazovana osoba može potpuno samostalno objaviti knjigu u cijelom svijetu. Čarobno, zar ne? Nedostatak tog softvera ono je što trenutačno postoji isključivo za Mac platformu, ali zato postoje donekle slične online solucije za e-izdavaštvo poput Pubb Soft weba koji nudi dosta toga uz razumnu cijenu. 

U vlak e-izdavaštva treba uskočiti čim prije. Sparing meč između digitalnog i tiskanog izdavaštva odavno je odrađen, borba je započela! Ono što se dogodilo fotografskim radnjama, ono što je jedva preživjela glazbena industrija, sada slijedi tiskarama knjiga. Uopće nije upitno hoće li se to dogoditi, samo je pitanje kojom dinamikom, a ja bih rekao da će ova transformacija ići eksponencijalnom brzinom u odnosu na prethodne jer su danas i korisnička baza i potrebna tehnička infrastruktura uglavnom spremne. 

Za one koji žele biti pioniri e-izdavaštva u nas odabir je zapravo prilično jednostavan jer iPad još uvijek dominira kao tablet platforma i njegova je korisnička baza najmasovnija. Izdavanje za iPad najlakše je putem gore spomenutog besplatnog programa iBooks Author, a jedina je investicija sam tablet (dovoljan je i najjeftiniji iPad mini) i bilo koje Mac računalo. Sasvim dobro će poslužiti i kakav polovni model za manje novca, dovoljno je da je kompatibilan s tekućim izdanjem OS X operativnog sustava. Ipak, čak i meni koji sam tehnofil često je ugodnije čitati papirnatu knjigu i vjerojatno bih u mnogo slučajeva izabrao "materijalno štivo" kada bih mogao birati. No, tu je i kvaka!

Cijena tiskane knjige i e-knjige često nije usporediva. I kada razmislim hoće li mi za neku stručnu knjigu ostati 200 kn u džepu ako je kupim u elektronskom obliku - odluka je jasna. Postoji i druga velika prednost e-knjiga i magazina (ako zanemarimo ekologiju), a to je dostupnost! Mnogo knjiga uopće nije dostupno u našim knjižarama, a narudžbom putem Amazona knjiga se čeka tjedan ili više dana.

Na iPadu putem iBooks aplikacije tih problema nema, sve je u par sekundi na vašem tabletu! Statistike kažu da mi u Hrvatskoj baš i nismo poznati kao veliki kupci knjiga, a sadašnja ekonomska kriza je takvo neveselo stanje još produbila. S druge strane, manjina koja uživa u knjigama navikava se na prednosti tableta i otkriva svijet jeftinih i lako dostupnih knjiga.

Možda su upravo tableti i e-izdavaštvo ono što će pokrenuti novi val čitanja, a i novi val autora koji će iskoristiti sve prednosti te nove tehnologije koja knjige sada čini dostupnima kao nikada do sada u ljudskoj povijesti. Siguran sam da ćemo se i u Hrvatskoj prilagoditi tom trendu, a za 2020. godinu priželjkujem naš školski sustav bez ijednog tiskanog udžbenika. 

Danas se bavimo pitanjem velikih troškova "besplatnih udžbenika", imamo čudesa koja prolaze roditelji početkom godine, cijena svega toga danas je za mnoge siromašnije obitelji nemoguća, pa se udžbenici kupuju iz druge ruke - ako je to uopće moguće, jer se često mijenjaju iz godine u godinu, a profesori traže tekuće izdanje...

Ukratko, novac koji se troši na ovaj zastario sustav pada u vodu pred troškovima jednog tableta na kojem bi svi učenici mogli imati sve udžbenike besplatno! I to uvijek najnovije ažurirano izdanje, a vremenom bi vjerojatno i domaći udžbenici napredovali u interaktivnom smjeru i tako omogućili kvalitetnije učenje. 

Zamislite samo udžbenik matematike u kojem prstom mijenjate krivulju i pratite vrijednosti u formuli, zamislite primjere iz fizike koji bi bili interaktivni, zamislite vježbe koje bi omogućilo digitalno izdanje, a o zemljopisu, glazbenom i kemiji da ne pričamo... Da, naravno, inicijalni trošak konverzije bio bi značajan, ali ušteda nakon toga bila bi nevjerojatna! Hrvatske škole u kojima bi svaki učenik imao svoj tablet, to bi bilo pravo 21. stoljeće kakvim ga ja zamišljam.

Ivan Pletenac

Molekula kreativna agencija 

Ukupno je najviše na dobitku čitatelj koji postaje i gledatelj i slušatelj.

Uzbudljivo, mislim da je to najbolja riječ. Događaju se velike promjene za sve sudionike, autore, čitatelje, izdavače i nas dizajnere. Sada čitatelju možemo pružiti mnogo više sadržaja. Knjige i časopisi dobili su zvuk, videozapise, animacije i pokret. Slikovnice postavljaju pitanja i nagrađuju odgovore. Sve je nadohvat ruke. Nije 2020. godina, tako je već danas, ali negdje drugdje. Imam osjećaj da stojimo po strani i čudimo se brzini kojom tržište elektroničkih izdanja raste.

S jedne smo strane malo, jezično ograničeno tržište, često ekonomski nebitno za globalne distributere sadržaja. Dok s druge nisam siguran da smo uopće svjesni koliko su tableti rašireni: samo prošle godine prodano je više od 120 milijuna uređaja.

Kako predvidjeti što će biti 2020. godine kada ovo tržište prije samo pet godina nije ni postojalo? Bojim se da bi svaka moja procjena bila prekonzervativna. Autori i izdavači bore se za svoje pozicije u novom okruženju i sigurno gaje neke strahove, dok za dizajnere, ilustratore, fotografe, ljude iz audio i video proizvodnje ne vidim zapreke, samo prilike.

Drago mi je što su tehnologije s weba ušle u knjige. Od publikacija se sada očekuje više, a rad dizajnera dobio je još veću važnost i ulogu u njihovom uspjehu. Ukupno je najviše na dobitku čitatelj koji postaje i gledatelj i slušatelj.

Boris Ličina Borja

Jasno i glasno 

Ako ste ikada željeli imati svoj magazin, ovo je odlično vrijeme da ga pokrenete.

U nas se cijela ta e-scena magazina, knjiga i sličnih stvari razvija sporije nego u Sjedinjenim Američkim Državama, ali svejedno ide u tom smjeru. Već je tu dosta samostalnih iPad magazina ili elektroničkih izdanja onih tiskanih tako da nismo još skroz tamo, ali to je smjer u kojem svijet i mi s njim idemo. Zapravo nema tu nekih velikih izazova, sve se to razvija uglavnom prirodnim tokom.

U Hrvatskoj ima oko 200 000 tablet računala, a do kraja ove godine ta će brojka vjerojatno narasti za još nekoliko desetaka tisuća pa možemo reći da je najveći izazov doprijeti do korisnika i naći način da saznaju da postojite.

Interes klijenata najveći je za iPad magazine. Produkcija jednog takvog magazina košta koliko i dvije reklame u subotnjim dnevnim novinama pa je i cjenovno prihvatljivo, a izvrstan je način za komunikaciju klijenta s korisnicima na jedan drugačiji, neobavezniji način. Inače, content marketing je trenutno glavna tema u digitalnom marketinškom svijetu pa je tako i kod nas sve veći interes za takve stvari. Očekivanja su najčešće vezana uz čitanost, a realnost je da se ta očekivanja i ispunjavaju ako je magazin kvalitetan.

No osim na iPadu, magazini koje radimo dostupni su u web i Facebook izdanju, tako da je im čitanost odlična. Već sada postoje jeftinije opcije - uvijek postoje cjenovno niže, srednje i više opcije. A postoje i alati za izradu iPad magazina čija cijena u zadnje vrijeme pada. Dosta toga ovisi i o količini interakcija u magazinu, odnosno potrebnom programiranju, tako da se specifikacijom može doći do prihvatljive cijene.

Ali sigurno je i da će se pojaviti jeftini alati koji će omogućavati lakšu i jeftiniju izradu. Mi smo još mlada digitalna magazinska scena, ali sad je pravo vrijeme za pozicioniranje na tom tržištu. Ako ste ikada željeli imati svoj magazin, ovo je odlično vrijeme da ga pokrenete, barem što se platforme tiče. Ista je stvar i s knjigama - to je ogroman neistražen prostor i na našem i na svjetskom tržištu.

I veoma je uzbudljivo što možete svoju knjigu prodavati na Amazonu za Kindle - pred vama je publika od stotinjak milijuna ljudi! Nikad prije niste imali takvu šansu - da izađete za minimalnu cijenu na svjetsko tržište. To je prilika koja se ne propušta. Ljudi će u budućnosti biti sretniji. Barem je tako u mom slučaju.

Knjige za Kindle kupujem jedinim klikom i za nekoliko je sekundi na uređaju. Pretplaćen sam na Fast Company, Wired, Empire i još nekoliko drugih magazina, a sve to za prihvatljivu cijenu. Dovoljno je reći kako je cijena tiskanog Wireda u Hrvatskoj oko 70 kuna, a pojedinačnog iPad izdanja 2-3 dolara. Sigurno je da ćemo i tada još uvijek imati tiskane knjige, ali mislim da će e-knjige i tablet magazini držati jako velik dio tržišta.

Ne treba zaboraviti da je to vrijeme generacije koja je odrasla ne samo uz internet već i pametne telefone, tablet računala - navikli na digitalni svijet dobrog štiva. I da ne pričamo što će nam tehnologija nuditi - možda ćemo imati 3D printere kojima ćemo, ako baš želimo tiskani magazin, isprintati digitalni ili će nam digitalni omogućavati hologramske projekcije.

Jako uzbudljivo vrijeme za izdavačku industriju.

Goran Vuzem

Šesta brzina 

Publika će prepoznati kvalitetu i preuzimati/kupovati ono što joj odgovara.

Magazina ima nekoliko, no nitko osim nas ne radi magazin samo za tablete, već su to više-manje neke PDF replike. Najveći je izazov tromost izdavača koji ne shvaćaju da smo u tranzicijskom dobu te da počinje proces napuštanja papira, naročito što se tiče knjiga i magazina. Postoje klijenti koji bi željeli da im se izradi časopis i/ili knjiga, no jedan dio njih misli da je to vrlo jeftino i da se može jednostavno napraviti.

Iako troškovi jesu značajno manji u odnosu na tiskana izdanja, kvalitetan se sadržaj ne može objaviti za 500 kuna, što mnogi klijenti ne mogu/ne žele prihvatiti. Solucije za izradu već sad variraju od onih potpuno besplatnih do onih koje koštaju preko nekoliko tisuća eura, ovisno o preferencijama.

Sumnjam da će u skorije vrijeme postojati potpuno besplatno rješenje, a čak i da hoće, netko se mora njime naučiti koristiti, tako da kod proizvodnje uvijek postoje nekakvi troškovi. Nije moguće napraviti knjigu/magazin besplatno, osim ako sam autor ne radi sve procese tijekom proizvodnje, što je teško, ali ne i nemoguće.

Treba samo tražiti po internetu, svaki se dan pojavljuju nove vijesti i preokreti u svijetu digitalnog izdavaštva. Trendove se ne usuđujem predviđati, osim onoga o porastu broja uređaja i količine sadržaja. Naviknut ćemo se na bolje magazine i knjige - s više interaktivnog sadržaja. Vidim ga kao mjesto sa znatno više demokracije nego danas, gdje će mali izdavači putem tableta moći konkurirati velikima.

Publika će prepoznati kvalitetu i preuzimati/kupovati ono što joj odgovara. 

Zvonimir Bulaja

Bulaja naklada 

Nova se vlada od prvog dana kune u poticanje tehnologija, digitalne pismenosti i ostalih fraza koje se prepisuju iz raznoraznih "agenda" Europske Unije, a prvu su prigodu da nešto konkretno po tom pitanju doista i naprave - propustili.

Sve je u povojima. Dva vodeća telekom operatera u isto su otprilike vrijeme, želeći naravno preduhitriti jedan drugoga, lansirali svoje komercijalne servise još u prvoj polovini 2011. godine. S njihove se strane radilo o ne baš maloj investiciji u softver i licence, za koju se na žalost ne može reći da je opravdala očekivanja. Potražnja za e-knjigama na tržištu je mala, mizerna, skoro zanemariva. Izdavači mjesečno prodaju tek po nekoliko knjiga, što znam iz prve ruke, jer i moja naklada nudi negdje oko 150 digitalnih naslova. 

Zašto je tako? Imamo klasičnu situaciju "Kvaka 22", "zli krug". Interes publike, čitatelja za e-knjigom mali je zato što je ponuda knjiga na hrvatskom jeziku slaba. Dostupno je tek oko 700 naslova, često uz posve nerazumne, previsoke cijene, usporedive s onima za tiskana izdanja istih naslova. Ljudi zato jednostavno nisu spremni investirati ni tih nekoliko stotina kuna u čitače e-knjiga ili koju tisuću u tablet. A interes izdavača slab je - jer nema prodaje.

Nema koristi, nema vajde, pa nema ni motiva da se u ovoj teškoj situaciji i borbi za preživljavanje dodatni trud ulaže u nešto što ne donosi rezultat. Unatoč tome što je ulaganje minimalno, što se trošak konverzije u e-oblik pokrije već s nekoliko prodanih kopija, unatoč tome što e-knjiga, kada se napravi i objavi, ne pita "jesti", ne traži skladište, nema zapravo nikakvih drugih troškova za nakladnika te unatoč tome što u posljednje vrijeme svaki ugovor sa stranim agentima "po defaultu" uključuje i klauzulu o e-izdanju koja za izdavača ne predstavlja dodatni trošak, jer se prava plaćaju samo u postotku od prodaje. Ipak, nekoliko progresivnijih hrvatskih nakladnika odlučilo je uložiti nešto "sredstava" i truda te ponudilo svoja izdanja i na ovaj način, no to rade isključivo zbog prestiža, imidža kuće. No ukupna ponuda je, ponavljam, premršava.

Nedavno je država došla nakratko u žižu interesa upravo zbog nečega što se tiče ovog područja. Naime, kako se pokazalo, zakonodavac je naprosto "zaboravio" e-knjigu u poreznom statusu izjednačiti s tiskanom knjigom, pa se ona i dalje tretira kao "elektronička usluga", ne kao kulturni proizvod, te se na nju plaća PDV po višoj stopi, od 25 posto. Najavljeno je da će se taj propust prvom sljedećom zgodom ispraviti. Premda se radi o nečem zanemarivom, jer na interes za e-knjigu neće pretjerano utjecati tih 20% razlike, niti će izdavači koji ih nude to pretjerano osjetiti jer je prodaja mala i zanemariva, pa skupa s njom i porez, sve skupa ipak pokazuje nebrigu nadležnih državnih institucija za razvoj novih medija.

Nova se vlada od prvog dana kune u poticanje tehnologija, digitalne pismenosti i ostalih fraza koje se prepisuju iz raznoraznih "agenda" Europske Unije, a prvu su prigodu da nešto konkretno po tom pitanju doista i naprave - propustili.

Ovdje svakako treba napomenuti da situacija u većini europskih zemalja nije bitno drugačija ni bolja, čak ni u onim većim državama. I tamo je tržište nerazvijeno, a e-knjiga je u višoj poreznoj stopi, za sada uz svega nekoliko izuzetaka. Izlaz iz ove situacije? Određene konkretne i aktivne "mjere" na oba kraja lanca. Izdavače treba poticajnim mjerama pridobiti da ulože u digitalna izdanja svojih naslova, najbolje u okviru već postojećih programa za poticanje objavljivanja knjiga, otkupa knjiga... Trebalo bi dati koju kunu više za one naslove za koje se nakladnik obaveže da će ih objaviti i digitalno.

Telekomi bi svoju investiciju u e-knjižare mogli početi brže vraćati ako krenu s marketinškim akcijama u kojima će umjesto "fancy" pametnih mobitela svojim vjernim pretplatnicima za jednu kunu davati čitače e-knjiga, "uz produženje ugovora". I tomu slično. Stanoviti napori u tom smjeru već postoje, ali su oni nedovoljni. Hrvatska ima dobru priliku i iz EU fondova povući koji euro za razvoj digitalne infrastrukture, a e-knjiga je, na ovako malom i nerazvijenom tržištu, nešto što takvu potporu treba i zaslužuje. I u tom se smjeru određeni napori već ulažu, združenim snagama nakladnika i nadležnog ministarstva. 

Sviđalo nam se to ili ne, digitalna revolucija u izdavaštvu nešto je što će se - brže ili sporije - dogoditi ili se već događa. Jedan je kolega nedavno primijetio jednu činjenicu: svi oni koji počnu knjige konzumirati digitalno, svi knjigoljupci i ovisnici o čitanju koji nabave Kindle ili kakav drugi adekvatan uređaj tek nakon toga shvate sve njegove prednosti. I na staro se više ne vraćaju.

A prednosti su prije svega one praktične, uz financijske. Poznato je što se na tom polju već prije nekoliko godina dogodilo u SAD-u: Amazonova vijest da je u određenom kvartalu "davne" 2011. godine prodao više e-knjiga nego onih klasičnih sve je iznenadila. Globalni trendovi i krize klasično će izdavaštvo učiniti još težim, skupljim i sve manje isplativim biznisom.

Zato valja očekivati da će se dogoditi ono što se već ima dogoditi, a u dugoročne prognoze nezahvalno je upuštati se jer se tehnologija prebrzo razvija i mijenja, baš kao i "tehnološka moda". Naravno, preživi li uopće knjiga kao "koncept", sadržaj koji je čvrsto i manje-više linearno strukturiran unutar korica, pa bile one i "nepostojeće", digitalne izazove novih formi stvaranja, kreativnog izražavanja i novih medija. A vjerojatno hoće.