U djelu “Afera Živago” ispričana je dramatična priča o nastanku i distribuciji “Doktora Živaga”, jedne “obične” književne knjige. Nakon spoznaje istinite činjenice da je iza njenog objavljivanja i distribucije stajala CIA zaintrigiralo me pitanje da li je riječ o jednom od izuzetaka (koji se uostalom i navode u knjizi) ili nečem znatno većem. Odgovor se krije u potonjem. Znatno, znatno većem, pokazat će se...  

Alfred A. Reisch objavio je 2013. godine istraživačku knjigu “Hot Books in the Cold War: The CIA-Funded Secret Western Book Distribution Program Behind the Iron Curtain” o fascinantnoj tajnoj operaciji CIA-e i State Departmenta koji su u razdoblju od 1956. do 1991. godine financirali, osmislili i logistički pomogli distribuciju tisuća naslova i milijuna primjeraka knjiga u zemlje “iza željezne zavjese”.

Teorijske postavke operacije bile su detaljno promišljene - ako političke elite, intelektualci, profesori, kustosi, novinari, izdavači, književnici, studenti (...) u komunističkim zemljama budu čitali knjige o osobnim slobodama, razvoju slobodnog društva, demokraciji, socijalističkim disidentima, povijesti i kulturnoj baštini Zapada, kritici totalitarističkog sovjetskog sustava, ali i suvremenoj znanosti i tehnologiji, u njima će se postupno razviti snažni osjećaji protiv komunizma te će zahvaljujući činjenici da pripadaju potencijalnim oblikovateljima društvenog mnijenja ili čak pripadnicima vlasti biti osnova prevrata i razvoja novog društva. Izrazito je važno bilo postići osjećaj da su i socijalističke zemlje dio iste europske kulturne tradicije koju sada pak ugrožava totalitarizam.  

Reisch kao države koje su bile dio redovnog programa tajnog izdavaštva i distribucije knjiga navodi i detaljno obrađuje Poljsku, Mađarsku, Čehoslovačku, Rumunjsku, Bugarsku te Litvu, Latviju i Estoniju kao dio SSSR-a dok su relativno marginalnije zahvaćene sama Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, DDR i Jugoslavija. Razloga je više, a jedan je specifičnost samog programa za te zemlje te drugi kanali kojima su se odvijale slične aktivnosti. Snaga cenzure i zatvorenosti DDR-a u tom je slučaju jedan od važnijih faktora… S druge pak strane zbog interesa Poljaka na tom terenu bilježeni su najbolji rezultati. 

Fascinantan je uvid u pedantnost, posvećenost i upornost kojom se je program provodio - vrlo precizno su birane adrese na koje će knjige biti slane, izmišljana imena pošiljatelja (pojedinaca i ustanova), pisana informativna i motivacijska pisma koja su trebala potaknuti primaoca na nastavak dopisivanja i traženje još knjiga… O svemu, a posebno o odgovorima primaoca, vođeni su posebni dosjei u kojima su se detaljno bilježili ukusi pojedinaca, želje, potrebe i analiziran potencijal za daljnju aktivnost. Napravljena je tako složena distribucijska mreža za koju ni tajne službe poput KGB-a nisu čvrsto vjerovale da postoji, a posebno nisu mislili da iza svega stoji samo jedno središte moći - CIA. Naravno, operativni nositelji svega bili su entuzijastični pojedinci poput Rumunja Georgea Mindena koji je desetljećima vodio grupu visokoobrazovanih pojedinaca koji su dane provodili u čitanju knjiga, njihovom pažljivom biranju, pregovorima s izdavačima i knjižarama o tiskanju i distribuciji te potom u analizi reakcija čitatelja u socijalističkim zemljama.

Osim vrijednosti koju je cijeli program imao za SAD i ostale demokratsko-kapitalističke zemlje pravi značaj se krije u onome što je on značio za pojedince u komunističkim zemljama - npr. zamislite se kustosom povijesnog muzeja u Budimpešti. Javne vlasti vam ne omogućavaju nabavku suvremenih znanstvenih istraživanja sa Zapada, a u poštu vam stiže 5 novih knjiga o povijesti umjetnosti. One zadovoljavaju vaše istraživačke interese i popunjavaju rupe. Ipak, uz njih se nalazi i “Nova klasa” Milovana Đilasa, vrlo popularna političko-sociološka analiza jugoslavenskog disidenta. Očekivanje CIA-e je da ćete njenim čitanjem i vi malo drugačije gledati na sustav te u trenutku prevrata biti spremni na reakciju. Bez aktivnosti CIA-e znanstvenici i intelektualci u socijalističkim zemljama ostali bi godinama uskraćeni za cijeli niz modernih znanstvenih dostignuća i svjetskih književnih dometa. Činjenica je to koja paralelno izaziva zadovoljstvo i jezu. 

Nakon Reischove knjige prepune detalja, primarnih izvora (u mjeri do koje je s nekih skinuta oznaka tajnosti), osobnih svjedočanstava (sam je bio aktivni suradnik programa) i analiza uspjeha, europsku intelektualnu povijest proteklih desetljeća gledat ćete nekim drugim očima.

I zato je ovo KKTP iliti knjiga koju treba prevesti.