Kristian: Tko ste vi dragi ljudi?

Ivan: Captain’s log 08092015: Ivan Miočić, iz Zadra, živi u Rijeci.

Kristian: Samo to ćeš reći? Ni što radiš, ni što si strukom…? Želimo te osjetiti kao čovjeka i građanina. :)

Ivan: Ajoj, da, sorry, nisam baš od samopredstavljanja. Magistar knjižničarstva/informacijskih znanosti koji što više vremena troši na pisanje, sviranje, gledanje, slušanje, čitanje. Suradnik jednog glazbenog portala. Tražim glazbenike suradnike, za suradnju. (sorry ako Docs koristim kao oglasni prostor :D)

Tea: Tea Rukavina, pjesnikinja i građevinarka iz Rijeke.

Kristian: Građevinarka znači da hodaš sa zaštitnom kacigom po gradilištu i čitaš poeziju? Šalu na stranu, kakvu poeziju voliš? Koji su ti najdraži autori? Kažu da svi koji nešto žele pisati počnu zapravo od poezije jer se čini jednostavnom, a onda se stiže u slijepu ulicu.

Tea: Haha, pa skoro. ;) Zapravo radim na Građevinskom fakultetu kao doktorandica, bavim se istraživanjem u području modeliranja i mehanike konstrukcija. Zna se dogoditi da se među papirima s jednadžbama nađe i pokoji stih (inspiracija ne bira vrijeme kada će nas napasti)! Volim jednostavnu i kratku poeziju, jako teško čitam pjesme koje su duže od jedne stranice. Iako, moram priznati da nikada nisam imala najdraže autore što se poezije tiče, nekoga tko bi mi bio uzor. Mislim da je poezija nešto iskonsko, što izvire iz samog bića pa nije čudno što se s njome često počinje ulaziti u svijet pisanja. No, za mene ona nije ostala na razini mladenačke faze, nego se uklopila u način na koji funkcioniram i razmišljam o životu. Riječi same dolaze i ja ih zapisujem, ponekad osjećam da sam samo medij kroz koje one prolaze :D Hm, dobro kažeš, poezija se čini jednostavnom, ali nije. Najteže je napisati najjednostavniju pjesmu, s malo riječi reći sve!

Kristian: Kada ste vidjeli oglas za CeKaPe radionice zašto ste pomislili “hej ovo bi mi moglo biti korisno!”? 

Ivan: Pomislio sam da bi mi CeKaPe-ova radionica mogla biti korisna iz jednostavnog razloga što bi mogla biti korisna pa se takvom i pokazala.

Kristian: Na koje načine se pokazala korisnom? U kojem području si jači nego prije?

Ivan: Pokazale se korisnom u tom smislu da me je jednostavno ohrabrila da se u to upustim. Sve je to, naravno, zahvaljujući Alenu jer je on prvi potaknuo. Zbog struke mi ništa po pitanju e-knjiga i e-izdavaštva nije bilo naročito novo, ali bez obzira na sva prethodna znanja, da nije bilo te radionice vjerojatno se sam od sebe ne bih zainteresirao za takvo nešto. Alen je dakle kao monolit iz 2001. Odiseje u svemiru koji je potaknuo sve one puste majmune na razvoj. :) Šalu na stranu, mislim da sam stvarno puno više počeo pisati nakon radionice. Bilo je zbilja poticajno.

Tea: Haha, znači mi smo majmuni, a Alen je monolit? Jako lijepo rečeno :D :D

Prijavila sam se na radionicu jer mislim da je budućnost u e-knjigama. Iako sam veliki fan papirnatih izdanja (nema do mirisa i teksture tek kupljene knjige!), u zadnjih nekoliko godina “navukla” sam se na Kindle pa kombiniram te dvije vrste čitanja. I svaka ima svoje prednosti i nedostatke. Uglavnom, pomislila sam kako bi bilo dobro objaviti svoje pjesme u elektroničkom formatu, pogotovo zato što me nekoliko ljudi ranije pitalo kako bi mogli nabaviti moju prvu knjigu. Ovo je puno lakše nego slanje tiskanog izdanja poštom, a opet elegantnije od slanja pdf ili word dokumenta na mail. Ozbiljnije izgleda :D

Kristian: Prvu knjigu? A to je...=? :)

Tea: Ornament. Zbirka poezije. Objavljena je 2012. godine. Ove godine mi je objavljena i druga zbirka, Plagijat (ipak radim na Fakultetu, naslov je prigodan?!) :P

Kristian: Meni je to e-izdavaštvo sumnjivo. Svi objavljuju, malo tko čita, još manje kupuje… Evo ja čak kupim knjige preko Kindlea pa mnoge ne pročitam…

Ivan: Nije e-izdavaštvo toliko sumnjivo. To je zapravo već i star(ij)a priča samo što te stvari kod nas iz nekog razloga kasno pale. E-knjige u knjižnicama u SAD-u su postale čak i banalna stvar dok se kod nas još lome koplja treba li nama to zlo ili ne treba. Ne objavljuju sad baš SVI. U svakom slučaju što je forma duža to je uži krug književnih radnika :) Istina, nitko živ ne kupuje (osim mene :P), tako da je najbolje da se pomirimo da od književnog rada nikad nećemo platiti ni struju, a kamoli krov nad glavom. Pa zašto ih Kristiane kupuješ ako ih ne čitaš, ccccc?

Kristian: Pa nije to sada nešto posebno čudno - sam književni rad se gotovo nikada u povijesti nije pokazivao isplativim, a i danas je tako osim za par velikih frajera… Uvijek je nešto drugo izvor prihoda, ali ipak su to talenti koje imaju ljudi koji su samo književno nadareni. Ja ih kupujem zbog tog nekog interesa za stvari - svašta me zanima, ali vremena za čitanje nemam…i postoji fenomen impulzivne kupovine koji je osnova digitalne ekonomije.  

Ivan: Da, tako je. Književnost sama po sebi nije komercijalna stvar, ali mislim da kao umjetnost treba imati veću potporu nego što ima sada. Umjetnici su poprilično prepušteni sami sebi, barem kod nas. Nisam baš sto posto siguran kako je drugdje ali kod nas nema hype-a kad se nešto dobro objavi, bilo da je knjiga, album, film, štogod. Ali kad treba valjati balun po terenu, e onda su svi na nogama. Ne znam gdje tražiti porijeklo te kulture banalnosti.

Tea: Uh, tu se dotičemo zanimljivih tema! Mislim da je umjetnost van okvira isplativosti, ljudi stvaraju jer moraju, jače je od njih!

Budimo realni, u Hrvatskoj se ne čita puno. Pogotovo ne poezija. Ali opet, ovo je način kako da širimo krug čitatelja i ljudi do kojih će doprijeti naše riječi.

Ivan: Da, tako je :) Iako se i taj koncept stvaranja zbog očajničkih pokušaja zarade lagano raspada. Pisci se krenu snalaziti pa se marketinški ciljano upuštaju u žanr pišući napeta, 'jednodahna' štiva ili se radi o čitavom uigranom timu 'proizvođača' takve beletristike. Jedan radi na likovima, drugi radi na uvodu, treći na zapletu, četvrti na raspletu i tako dalje. To se izgleda prodaje, pa se u to i ulaže. Ima ona pjesma od Metallice - Sad but true :) U svakom slučaju poezija je izgleda još uvijek najčišći oblik pisane riječi. Nema naime blockbuster poezije, jel da?

Tea: Hehe, da, poeziju je ipak malo teže stvarati “na zapovijed”, a kamoli tek u timu ;)  

Kristiane a što je s knjigama u tiskanom obliku? I njih kupuješ pa ne čitaš, ili prema njima imaš veću moralnu obavezu kad su već “materijalizirane” pa se potrudiš pročitati ih? ;)

Kristian: Haha, dobro pitanje. Kao student sam imao sreću da imam stipendiju, da radim pa sam bio ono iznimno "bogat" student. I onda sam sve to potrošio na knjige kojih sam kupio par stotina. I moram ti reći da ih jedno pola nisam pročitao… Možda je to neki defekt. :) No u svakom slučaju veći je broj pročitanih tiskanih od e-knjiga - na njih doista zaboravim. To mi je nekako kao s fotkama - s analognom smo sve stavljali u albume, a tko se danas više sjeća svih fotki pohranjenih na starim mobitelima…

Tea: Je, da, to sam i ja zamijetila. Pitam se jesu li tužne knjige koje ne čitamo?

Kristian: Da li ste zadovoljni dobivenim na radionicama?

Ivan: S radionicom sam općenito više nego zadovoljan, no zbog prošlih iskustava nije mi to bilo ništa ni novo ni neobično.

Tea: Radionica je bila korisna. Ne vjerujem da bih se usudila objaviti e-knjigu da nam Alen nije dao smjernice i stvorio “sigurnu okolinu” u kojoj ćemo znati što radimo, jednostavno i efikasno. Jer na internetu ima toliko informacija o tome, da čovjek ne zna otkud krenuti. I mogu reći, ako ste prosječan korisnik Worda, uspjet ćete objaviti knjigu za jedan dan.

Kristian: Što ste na kraju objavljivali?  Dajte mi da pročitam bar letimično pa slijede još teža pitanja…

Ivan: Na kraju sam, zahvaljujući Tei što je objavila prva, objavio zbirku kratke proze koju do daljnjeg namjeravam popunjavati kraćim proznim komadima. Ovdje ti je link. 

Tea: Evo moje knjige. 

Zadovoljna sam, za sada ima 30-ak skidanja :D

Kristian:  Nameće se i neko pitanje marketinga. Jer velika je gužva da bi se baš vi našli otkrivenima. Alene, vrijeme je da se uključiš - je li se radionica i time bavila?

Alen: Nismo se bavili marketingom na radionicama iz jednostavnog razloga što o marketingu nemam pojma. :-) No, napravili smo iscrpan pregled društvenih mreža i koja za što služi. To bi moglo ići u ladicu “marketing”. Što se mog iskustva marketiranja vlastitih e-knjiga tiče, sve se svodi na povremeno linkanje na pojedine e-knjige s nekom popratnom informacijom o trenutnom broju skidanja tog naslova i vrlo rijetko na podsjećanje da je taj naslov objavljen. Kratko rečeno, marketingom se gotovo uopće ne bavim. Razlog je tome što trenutno nemam vremena uroniti u to područje koje iziskuje zaista puno rada, komuniciranja, istraživanja i pisanja sa strane :-). Usput, zahvaljujem na pitanju jer tek odgovarajući na njega sam shvatio kako gotov ništa ne radim po pitanju marketiranja vlastitih naslova. :-)))

Kristian: Pišete pretpostavljam i nove stvari. Što se valja iza brda?

Ivan: Pišemo, pišemo, uigrani smo kao repka Nike Kovača :)

Da, nedavno sam dovršio jedan rukopis koji sad stoji dok ne odstoji. Vratit ću mu se za nekih mjeseca dana da vidim jel' vrijedi to što uopće. Radi se o romanu. Također za potrebe e-zbirke kratke proze nametnuo sam sebi da svaki tjedan napišem nešto novo što bi na kraju završilo uploadano u tu zbirku. Nemam pojma do koje granice mislim graditi tu zbirku. Znam jedino da će sve kraće što ikad napišem prije ili kasnije biti tamo prikačeno.

Tea: Uvijek ima novih ideja. Sada kada sam ušla u svijet e-knjiga, prirodno slijedi da svaki idući projekt vezan za književnost u koji budem uključena dobije i svoju e-verziju.

Kristian: Profesore Kapidžić jeste li zadovoljni svojim učenicima?  

Alen: Profesor Kapidžić je iznimno zadovoljan svojim učenicima. Nisu radili buku na satu, slušali su i, što je najvažnije od svega, stečeno znanje su uspješno primijenili u praksi objavljujući svoja književna djela u e-formatu doprinoseći time popularizaciji e-knjiga u Rijeci i regiji. Također smo otvorili i Facebook grupu naziva E-samizdat koja nam služi za razmjenu informacija, rješavanje problema pri objavljivanju e-knjiga te potpori i distribuciji objavljenih naslova na društvenim mrežama. Pošto nam je namjera nastaviti s održavanjem radionica iz e-samizdata, vjerujem da će s vremenom naša mala zajednica rasti na radost i korist svih sadašnjih i budućih pisaca i spisateljica koje odluče svoje pisanje dati čitateljicama i čitateljima na uživanje u e-formatu.

Kristian: Dobro je razrede. Onda voljno. :))