Kraj kriminalističkih priča u pravilu ne može se naslutiti, stoga nas neizvjesnost tjera da priču o zločinu privedemo kraju. Pretpostavimo tko bi mogao biti krivac, a onda se grdno iznenadimo. I kada znamo tko je krivac, kao što je slučaj u trileru Noć lovca (The Night of the Hunter, Charles Laughton, 1955.), pažljivo pratimo radnju jer ne znamo kako će glavni negativac, serijski ubojica Harry Powell (Robert Mitchum), završiti. Hoće li se Harry spasiti ili će opravdano skončati, odgovarati za počinjena nedjela.

Tko je krivac, a tko žrtva u priči? Točan odgovor na ovo pitanje kriminalističke priče rijetko ponude na pladnju, publiku je stoga primorana na aktivno praćenje svih detalja, ali kraj, unatoč visokoj dozi koncentracije, ipak bude iznenađujući. Krive su predodžbe česte pa tako naivne protagoniste, prema kojima smo kroz priču solidarni jer ih svi šikaniraju ili imaju za idiote, mislimo da ne bi mrava zgazili. A onda ispadne da slatka i naivna stvorenja tupasta pogleda ili blažena rječnika stoje iza monstruoznih djela.

Tko je žrtva, a tko krvnik?

U priči Ubojita uspavanka (Fibra, 2019.), koja se sastoji od tri dijela (Telenkovo srce; Marthine noge; Dillonova sjećanja), ne možemo nazrijeti tko je žrtva, a tko bezobzirni krvnik. U prvoj priči glavnu ulogu ima Joe Telenko, taksistom koji ima problema sa srcem i upravo je bio na pregledu kod Arthura, doktora koji je nedavno postao udovac.

Joe je oženjen, žena mu je u invalidskim kolicima. Ne saznajemo odmah razlog zašto je Martha nepokretna, ali može se naslutiti da je Joe krivac za njezino zdravstveno stanje. Joe i Martha nemaju skladan brak na kojemu bi im netko mogao zavidjeti; Martha je očajna i mrzi svojega supruga koji, kako ona smatra, brine za nju reda radi. Njezin pogled obiluje gnjevom, intenzivna mržnja ne može se prikriti niti se ona trudi kontrolirati misli.

Jedne večeri prišulja se svojoj kući kroz stražnje dvorište i vidi kroz prozor Marthu koja, vidi čuda, može hodati. Joe tada shvati koliko ga Martha mrzi, ali ju ne upuca.

Ne želi se razvesti od njega, zagorčava mu egzistenciju. Tijekom jedne večeri Joe svjedoči sukobu između policije i kriminalca. Primijeti pištolj koji je upao u kanalizaciju i kasnije ga pokupi, potreban mu je, stvara u glavi plan, nazire rješenje za svoje probleme. Mogao bi upucati Marthu i riješiti se brige, konačno se otarasiti žene koja ga mrzi. Jedne večeri prišulja se svojoj kući kroz stražnje dvorište i vidi kroz prozor Marthu koja, vidi čuda, može hodati. Joe tada shvati koliko ga Martha mrzi, ali ju ne upuca, bilo bi to odveć jednostavno. Mora skovati što bolji plan, stvoriti čvrst alibi koji bi ga spasio od organa reda. Što smjera Joe?

UbojitaUspavankaPreview (1)_pages-to-jpg-0042

Kasnije saznajemo kako je Martha stradala, kakve joj se misli vrzmaju u glavi i je li Telenko zaista nesretni papučar kojemu ne ide u životu. Kako će se priča razvijati, tako ćemo dobivaju širu i dublju sliku, mijenjat će se perspektiva – vidjet će se da Joe nije smetena, bespomoćna osoba i da je u stanju zauzeti stav, da nije šlampav kao što se čini te da je njegova upornost visoko motivirana. Likovi koje smo u prvoj ili drugoj priči mjestimice žalili, na kraju ćemo prezirati. Kroz tri priče provlači se motiv osvete, a izvori mržnje što razjedaju i kojom se mnogi hrane, razotkrivaju se postupno.

Što pokreće Marthu, je li njezin očaj pomiješan mržnjom posve opravdan i koliko je ona sama kriva za svoje stanje? Hoće li se Joe naposljetku osokoliti i ostvariti svoje ubojite namjere ili će mu u tome morati netko pomoći? Situacija će se u više navrata zapjeniti i naglo obustaviti, neće sve proteći glatko…

Primjese nadnaravnog

Philippe Tome (1957-2019.) je napisao, a Ralph Meyer (1971.) nacrtao težak triler koji se dobrim dijelom odvija u New Yorku. Mada je crtač Francuz, vjerno je predočio američki velegrad čiji noćni izgled podsjeća na kriminalističke filmove iz 1970-ih i 1980-ih godina. Triptih Ubojita uspavanka pokazuje snagu osvete i mržnje koja ljude isušuje i čini ih ludima, prevladavaju očajni i podmukli pojedinci koji se kukavički predomisle ili nečega domisle u zadnji tren. Na prvu, prvi dojmovi u ovoj priči opasno zavaravaju, nešto kasnije ispada da žrtve nisu skroz nevine i nemoćne, mijenja se cjelokupno gledište iz priče u priču.

Neriješeni računi kad-tad dolaze na naplatu, mrlje na savjesti ne nestaju preko noći. Pravih junaka i pravednika nema. 

Ne manjka rastrojenosti i kobnih odluka što rezultiraju krvavim nasiljem. Nesreće dolaze u paketu, jedna za drugom. Neriješeni računi kad-tad dolaze na naplatu, mrlje na savjesti ne nestaju preko noći. Pravih junaka i pravednika nema – svatko je na svoj način zaokupljen traumama iz prošlosti, zapeo na mjestu jer je zadojen mržnjom. U Tomeovoj priči nema plemenitih heroja i neiskvarenih ideala, a i sve idiličnosti kratkoga su vijeka. Razni psihološki profili čine ovu trodijelnu priču što je krcata ljudskim splačinama.

Ubojita uspavanka triler je u pravom smislu riječi, zajamčeno brutalna napetica u kojoj dolazi do izražaja ljudska zloba. Tko je u cijeloj priči negativac, čiji je mentalni sklop nagriženiji zlom – Joeov, Marthin ili neki treći? Čiji je etički ustroj zakazao? Koga bismo trebali više žaliti ili prezirati?

UbojitaUspavankaPreview (1)_pages-to-jpg-0041

U trileru Ubojita uspavanka slučajnosti i nisu baš toliko slučajne, ispada kako je sve povezano krhkim, nama često nerazumljivim i složenim vezama. Treći dio priče, koji sadrži primjese nadnaravnih elemenata, naveo bih kao najbolju epizodu, u njoj sve konačno dolazi na svoje mjesto. Treća osoba, o kojoj namjerno ne želim pisati, popunit će trodijelnu psihološku dramu u kojoj ne nedostaje nećkanja i riskantnih zločinačkih namjera.

*Sadržaj nije dopušteno preuzimati bez pisanog dopuštenja autora.