U javnom prijevozu rijetki su učenici koji ponavljaju gradivo prije ili nakon škole, a još je manje onih koji čitaju knjigu iz čiste razonode, bez prisile. Radije pregledavaju društvene mreže, u potrazi za umjetnim društvom, željni novosti. Neki su u svojim mislima, sneno gledaju kroz prozor. Ima i onih koji ujutro iskoriste vrijeme putovanja na drijemanje.

O javnom prijevozu i njegovim korisnicima mogla bi se napisati podeblja knjiga, naročito o rječniku i specifičnim manirama putnika. Onima koji imaju naviku glasno govoriti u tramvaju ili autobusu bolje bi bilo da šute. Preglasni su, naprasiti, egotrip im bude na maksimumu i skloni su natjecati se u bogohuljenju, zakačiti se s nekim iz dosade te tražiti zamjerku drugima. Naročito su jaki ako su okruženi grupom istomišljenika pa se odmah osjećaju jače i sigurnije. Oni koji imaju nešto pametno za reći radije šute i ne ističu se.

Razgovori

Nestaju slatkorječivi zavodnici koji šarmiraju svoje suputnice, mnogi putnici nezainteresirano zure kroz prozor ili u mobitel. Nabiju u uši slušalice i slušaju omiljenu glazbu, a prije su brojni mangupi sočnom pričom zabavljali ostale putnike. Rjeđi su srdačni razgovori između putnika, nestaju čavrljanja što učine čin putovanja ugodnijim i kraćim. Poznanstva što se mogu pretvoriti u čvrsta prijateljstva ili vječne i vjerne ljubavi također se u manjoj mjeri sklapaju tijekom putovanja.

Kvalitetnih razgovora, koji se ne tiču banalnosti kao što su televizijske emisije upitne kakvoće ili komentari o nečijim privatnim fotografijama, sve je manje u javnom prijevozu, ali i izvan njega. Ako je razgovor između dvaju putnika ozbiljnijega tona i privatan, tada se izvodi tiše, kako znatiželjniji putnici ne bi poput spužve upijali tuđe brige, uživali u intimnim dvojbama i kasnije ih zdušno prepričavali sasvim desetim osobama, dodajući pokoji izmišljaj.

Mlađe osobe manje su sklone ulaziti u razgovor s nepoznatim osobama zbog oholosti, srama ili neraspoloženja. Stariji putnici, naročito oni koji nisu vični koristiti digitalne alate, znatno lakše zapodjenu razgovor, imaju veću potrebu za direktnom komunikacijom i manje ih muči nepovjerenje prema strancima. Osamnaest kvalitetnih i dubokoumnih razgovora čini roman Riječi iznad oblaka (Ibis grafika, 2020.) slovenskog književnika Evalda Flisara (1945.) čija su djela prevedena na mnoge jezike (ali u Hrvatskoj nikako nije dovoljno zastupljen što će se, toplo se nadam, uskoro promijeniti nabolje1). [1]Osim romana Riječi iznad oblaka, preveden je i naslov Čarobnjakov šegrt (V.B.Z., 2001.).

Razgovori u Flisarevoj knjizi mogu se tumačiti kao samostalna poglavlja, u svakom razgovoru upoznajemo najmanje dvije osobe koje pričaju tijekom leta avionom, od Londona prema Singapuru. U prvom dijelu/poglavlju (Na putu prema mami) razgovor vode otac i njegov sinčić. Sinčić ima brojna pitanja za oca, a nije da su sva lagana i jednostavna. Otac samostalno odgaja sina, a dječaka zanimaju razlozi zašto tako dugo nije vidio svoju majku. Razlozi nisu ugodni, ali otac mu nastoji primjereno predočiti što se dogodilo između njega i majke. Taj me razgovor odmah podsjetio na knjigu za djecu Tata i Tina (Knjiga u centru, 2013.) koju čini dugometražni razgovor između oca i kćeri, poznata situacija iz života u kojoj se prepoznajemo kao roditelj ili dijete2…[2]Prije svega, terminu knjiga za djecu moramo pristupiti s velikom rezervom. Tata i Tina prvenstveno jest namijenjen djeci, ali na tu knjigu odlično reagira i odrasla populacija. Tina nikako da zaspi jer, stalno ima pitanja i potpitanja i tome nikada kraja. Taman pomisliš da će zaspati, kadli… novo pitanje. Pa tko nije barem jednom prije spavanja bio znatiželjan poput Tine? Jednako je znatiželjan i dječak u Flisarevoj knjizi.

Neki se putnici znaju godinama (i desetljećima!) pa tako u drugom poglavlju (Na posljednjem putovanju) upoznajemo dugovječni bračni par koji putuje prema kćeri. Kćer bi se trebala brinuti za njih, a oni se pitaju kako će im biti tamo. Jesu li oni odgovorni za grešku koju je kćer nekoć počinila? Koliko su uopće povezani s vlastitom djecom i njihovim obiteljima? Imaju pregršt vremena za raspravljanje o tim i drugim pitanjima pa tako promišljaju o svom braku koji traje sedamdeset godina te smrti koji im se bliži jer odavno nisu u cvijetu mladosti…

Karakteri

Ima i onih koji se tek upoznaju u avionu. Jednima godi novo poznanstvo koje bi se moglo oblikovati u ugodno i trajno prijateljstvo, drugima nije baš milo što razgovaranjem moraju kratiti vrijeme putovanja. Nije da su putnici u svom svijetu, isključeni uz pomoć tehnoloških naprava. Bilo da se znaju otprije ili ne, putnici kroz razgovor prevrću sjećanja, posvađaju se i pomire, a stariji poznanici otvaraju stare rane i koriste prigodu za iskren razgovor. Vremena imaju napretek.

Različite osobe i karaktere Flisar predočava. U poglavlju Seks na Baliju upoznajemo starijeg pjesnika i studenticu koja je zaljubljena u njega. Upoznali su se na književnom susretu, očarala ju je njegova poezija. U poglavlju Prodavač brava razgovor vode dva pisca. Osim što pričaju o procesima pisanja i književnosti, dotiču se i drugih tema:

„Toliko smo navikli na definiciju da vjerujemo smo još onome na što je nalijepljena provjerena etiketa, kojom nam stručnjaci poručuju što možemo očekivati od sadržaja.“

„Stručnjaci, ljudi od kojih očekujemo da misle na nas.“

„Većinu savjeta i definicija ugradili smo u svoju psihodinamiku i taj automatski odziv na ono što čitamo volimo zvati estetskim osjećajem.“

„Naravno, čak smo uvjereni da znamo što je ljepota, što osobitost, što smisao, što uloga književnog djela. Na određenom stupnju mentalnog razvoja ne usuđujemo si priznati da su te stvari subjektivne i relativne.“

„Rijeku pokušavamo uhvatiti u jezero, književnost u znanost.“

„Zato se obično prepiremo s knjigom koju uzmemo u ruke od prve stranice nadalje.“ (150.)

Romanom Riječi iznad oblaka predočavaju se različiti karakteri, intelektualni kapaciteti te osobnosti, ali i razne kompleksne teme pa tako njegovi likovi, koji su veoma realno predočeni, međusobno raspravljaju o strahovima i kako ih se riješiti, nastoje odgovoriti na vjerska pitanja i pronaći rješenja za nedokučive probleme, razriješiti ljubavne nedoumice i razočaranja, popraviti zametnute razmirice, nadvladati osobne zablude ili tuđu zbrčkanost.

I dok jedni kroz razgovor od sugovornika dobiju podršku pa dođu do unutarnjega smiraja i olakšanja, ima i onih koji tijekom razgovora budu sve više pokunjeni, zarade dodatnu porciju boli i očaja. Nisu baš svi putnici raspoloženi za pričanje, a mogućnost bijega od sugovornika je sužena. Doduše, neki putnici zatraže promjenu sjedišta, ali ni to im ne pomogne uvijek, ima slučajeva kada nakon promjene mjesta zaglibe u novom neželjenom razgovoru.

Bez baljezganja

Evald Flisar uspješno se uživio u brojne uloge – nije mačji kašalj pisati dijalog iz perspektive maloga djeteta, staraca koji iza sebe imaju sedamdesetogodišnji brak, bolesne osobe, bogatog putnika koji je ovisan o kretanju, lječitelja fobija, biznismena… U romanu Riječi iznad oblaka postupci pripovijedanja i opisa svedeni su na minimum, dominira metoda razgovora, što čitav roman čini dinamičnim i intrigantnim štivom koje obiluje obratima, a u poprištu radnje je ljudska psiha. Flisarovi likovi kroz razgovor pokazuju pravo lice, svako malo padnu maske pa dođe do razotkrivanja.

Progovaraju o egzistencijalnim pitanjima kao što su smisao života, primjereni oblici odgoja, Bog i filozofija. Određene putnike muče dvojbe koje razjedaju dobar dio čovječanstva, ali se dotiču i suvremenijih oblika gorućih problema (novi oblici terorizma). Rijetki su romani u kojima se radnju odvija kroz dijalog, baš kao što su rijetki autori kojima pođe za rukom pisanje takvoga romana. Flisarovi likovi ne baljezgaju, već iznose smislene i svrhovite izjave.

Čitatelj romana Riječi iznad oblaka ima status papirnatoga voajera – čitanjem životnih razgovora između putnika u avionu je oblik špijuniranja, podsjeća na uobičajene situacije u kojima slušamo tuđe privatne razgovore od kojih glava ne boli jer se ne sastoje od uobičajenih površnosti i trivijalnosti. Kad ih već ima sve manje u javnom prijevozu, kvalitetni razgovori mogu se pronaći barem u knjigama, a roman Riječi iznad oblaka prigodan je primjer pametne literature.