Dok Zoran Pongrašić romanom za mlade Gumi-gumi (Znanje, 2001.) zorno pripovijeda o bolesti i njezinim brojnim posljedicama iz perspektive bolesnika i bolesnikove obitelji, japanski autor animiranih filmova i stripova Osamu Tezuka (1928-1989.)[1]Tezuka je zaslužan za „velike oči“ po kojima je u svijetu prepoznatljiva japanska animacija.  u dvotomnom djelu Oda Kirihitu (Fibra, 2016.) o bolesti je progovorio pretežno kroz vizuru liječnika.

U središtu priče je mladi doktor Kirihito Osanai, plemeniti pojedinac koji želi saznati što uzrokuje Monmowovu bolest. Je li riječ o endemskoj ili zaraznoj pojavi, zašto i kako ljudsko tijelo poprimi oblik nalik psu ili jazavcu, pitanja su na koja Kirihito želi pronaći odgovor iz plemenitih razloga, a ne da bi izgradio karijeru ili stekao poštovanje kolega – niti je beskrupulozan kao njegov kolega dr. Urabe, niti je karijerist kao dr. Tatsugaura. Da bi saznao odgovore na pitanja, mladi Kirihito odlazi u zabačeno u selo odakle je došla oboljela osoba i prvotno namjerava ostati svega mjesec dana, no događaji koji će uskoro uslijediti odvest će ga na znatno duži i opasniji put ispunjen smrtonosnim intrigama.

Tezuka doktorski milje prikazuje ozbiljno i promišljeno, pokazujući pritom angažiranost i kritičku nastrojenost. Ne prikazuje liječnike kao mile i plemenite pojedince, već pokazuje da i među njima postoji nepisana, ali ustaljena hijerarhija do koje mnogi drže ako se ne žele naći u sukobu s pretpostavljenima. U Tezukinoj se priči i doktori međusobno dijele prema statusu ili godinama staža na niže i više osoblje, čak i među njima vlada poprilična nekolegijalnost: „Kad ravnatelj ide u obilazak, kolona medicinskog osoblja i stažista vuče se za njim kao toaletni papir zalijepljen za cipelu s visokom petom. Poznati pisac jednom je to opisao kao Daimyovu procesiju. Naravno, čitava pratnja ne može stati u bolesničku sobu, tako da kraj uvijek ostane u hodniku. Stažisti i mladi liječnici koji su ostali vani nemaju drugog izbora nego se pouzdati u informacije od usta od usta.“ (8.)

Osim što je određene tipove liječnika prikazao u manje ugodnom svjetlu kao ljubomorne pojedince koji bi sve dali za komad zemaljske slave, Tezuka je stvorio i lik plemenitoga pojedinca koji će na vlastitoj koži morati osjetiti posljedice mnogobrojnih spletki što će mu stubokom promijeniti dotadašnji život. Tezuka je stvorio čistokrvni pripovjedni triler ispunjen bogatim psihološkim studijama i neočekivanim obratima što čitatelja do kraja drže u neizvjesnosti. Tezukin svijet doktora obilježen je gramzivošću i karijerizmom nepojmljivih razmjera, u njegovoj priči gotovo da i nema požrtvovnosti i Hipokratovih misli, Kirihito je jedan od rijetkih pozitivaca koji je zbog snage i širine duha uistinu zaslužio odu. Umjesto suvremenih Hipokrata kojima je čovjekovo zdravlje na prvom mjestu, Tezuka prikazuje hrpu glasnih, svevremenih hipokrata koji bez problema stvaraju licemjerne izjave te prema potrebi prave fine predstave za naivnu, zainteresiranu javnost. Čitajući naslov Oda Kirihitu, neki će se čitatelji možda prisjetiti vlastitih i tuđih neugodnih iskustava glede liječnika. Možda će se prisjetiti nekih liječnika koji su rijetko na radnom mjestu, ali su zato aktivni na drugim funkcijama aktivni kao članovi kojekakvih odbora? Možda će se prisjetiti svojeg plemenitog liječnika, domaćeg Kirihita koji im je nesebično nastojao produžiti ili popraviti život, ne tražeći zauzvrat ni riječ hvale jer, eto, to mu je posao. Liječnika ima raznih - dok jedni ne žele primiti ni bombonijeru za svoj rad, drugi se ne ustručavaju otvoreno zatražiti novac za svoje usluge.

Tezuki nije bio pretjeran problem uživjeti se u bolničku tematiku jer je i sâm studirao te završio medicinu, no nikada se nije okušao u ulozi liječnika jer se odlučio profesionalno baviti stripom[2]Oda Kirihitu nije jedini naslov u kojem se Tezuka bavi medicinom – u središtu naslova Black Jack je kirurg koji se nadnaravnim metodama bori protiv rijetkih bolesti.. Majka, čije su priče utjecale na njegovu kreativnost tijekom djetinjstva, podržala ga je u njegovom životnom odabiru premda tada crtanje mangi u Japanu nije bilo percipirano kao poželjno zanimanje što donosi financijsku sigurnost. Stripove je počeo crtati u drugom razredu osnovne škole, a profesionalne mange nacrtao upravo tijekom studija medicine. Kako je s vremenom razvijao talent, tako je uskoro s razlogom stekao laskave titule „bog mange“ i „otac mange“, a mnogi su se autori s razlogom počeli ugledati na njega. Napravio je više od 700 mangi, odnosno preko 150 tisuća tabli.[3]Od njegovih brojnih radova, trenutno je dostupan i trotomni naslov Adolf, a u skoroj budućnosti ćemo moći uživati u serijalu Buddha.

U naslovu Oda Kirihitu Tezuka se smjelo poigrava s montiranjem priče, a vidljiv je znatan utjecaj karikature i Walta Disneyja u crtežu – njih su se dvoje upoznali 1964. godine u New Yorku. Godine 1965. Stanley Kubrick zvao je Tezuku u Englesku nakon što je gledao animirani serijal Astro Boy rađen po istoimenom Tezukinom stripu, nudeći mu mjesto umjetničkog direktora u filmu 2001: A Space Odyssey (1968.). Tezuka je Kubrickovu ponudu morao odbiti jer nije mogao napustiti svoj studio na godinu dana.

Mogao je, znači, mladi Tezuka postati za života daleko poznatiji na planetarnoj razini kao autor u svijetu umjetnosti, no imao je dovoljno hrabrosti da odbije zamamne ponude koje inače malo tko ne bi objeručke prihvatio. Ispada da je Tezuka po načinu funkcioniranja bio odlučan poput svojeg junaka Kirihita, dosljedan sebi i unutarnjim principima. Budući da je Tezuka bio izuzetno vjeran svojim zacrtanim idejama kao autor stripova, možemo pretpostaviti da bi bio jednako odličan liječnik, baš kao i njegov junak Kirihito.