Trg Riječke rezolucije pomalo je neobična pojava u riječkom urbanom ambijentu - nevjerojatno bogatih slojeva značenja (crkva Sv. Jeronima, zgrada Narodne čitaonice, Palača Municipija, stup gradske zastave...) s nizom funkcija koje su se mijenjale kroz povijest - tu je danas svojevrsno multimedijsko središte s redakcijama HRT-a i Kanala Ri, obrazovne ustanove (PAR). Ipak, paralelno, odmaknut je od vreve i pažnje Korza, često pust i čak nesadržajan, posebno zbog dugotrajnog postojanja u funkciji parkirališta. Dugačka je lista programski usmjerenih projekata koji su Trg Riječke rezolucije koristili za predstave, koncerte, sajmove, a da opet nakon njihovog završetka utone u svojevrsnu anonimnost. On je obično scena, ne i pokretač….

Upravo taj trg svojevrsna je središnja, iako ne i jedina, scena “radnje” knjige “Filius conventus Fluminensis = Augustinci pustinjaci sv. Jeronima u Rijeci” Marka Medveda, objavljene u suizdavaštvu Srednje Europe i Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u rujnu 2020. godine. Marko Medved je riječki povjesničar srednje generacije, profesionalno usmjeren ka specifičnim fenomenima riječke crkvene povijesti. U tom kontekstu napisao je ranije jedno od najznačajnijih djela novije riječke historiografije pod imenom “Riječka Crkva u razdoblju fašizma: nastanak biskupije i prvi talijanski upravitelji” (riječ je o doista kvalitetnom uratku o kojem smo davno pisali ovdje), a sada nastavlja rad na temama lokalne crkvene povijesti koje nisu toliko osvijetljene, kvalitetno analizirane ni interpretirane, posebno ne kroz suvremenije povjesničarske oči. Sada je red došao na augustince, još jedan važan fragment kompleksne riječke povijesti.

Do sada napisani radovi o njima nisu uzimali u obzir vrela augustinskog generalnog prirora u Rimu kao ni arhive provincija kojima su riječki redovnici pripadali. U tom smislu Medved radi originalan povjesničarski doprinos koji se sastoji od rada na do sada nekorištenoj građi.

Znakovita rečenica zapisana je u samom uvodu: “Iako se radi o prvoj redovničkoj zajednici u gradu Rijeci, njezina je prošlost ostala u dobroj mjeri nepoznata.” Više je razloga za to, a jedan od ključnih je svakako da je red ukinut 1788. godine u sklopu reformi Josipa II i ograničavanja rada niza crkvenih entiteta. Tako ukinut red osuđen je na raspršenost građe i materijala, a već ni do tada stanje nije bilo sjajno s obzirom da je ranije dio arhiva već bio uništen od Mlečana 1509. godine u poznatom paljenju grada kada su augustinci bili već zreli i etablirani red u Rijeci. Do sada napisani radovi o njima nisu uzimali u obzir vrela augustinskog generalnog prirora u Rimu kao ni arhive provincija kojima su riječki redovnici pripadali. U tom smislu Medved radi originalan povjesničarski doprinos koji se sastoji od rada na do sada nekorištenoj građi.

Augustinci, red inspiriran likom i radom Aurelija Augustina, jedne od najvažnije ličnosti razvoja crkvene organizacije i filozofije krajem 4. i početkom 5. stoljeća, nastaju u kontekstu pojave prosjačkih redova 13. stoljeća., ali kao “pokušaj novog načina ostvarenja monaškog života u urbanoj sredini, u kojoj svojim apostolskim djelovanjem izlaze ususret duhovnim potrebama lokalnog stanovništva.” S tim načelima augustinci stižu i organiziraju se u Rijeci u 14. stoljeću kao prva i dosta dugo jedina prava redovnička zajednica u Rijeci - prvi novi bit će tek kapucini 1610. godine, a potom isusovci 1627. godine.

Medved detaljno i koncizno predočava cijelo razdoblje njihovog rada pa poglavlja čine naslovi: Nepoznata povijest augustinaca pustinjaka u riječkom sv. Jeronimu, Utemeljenje augustinskog samostana i crkve sv. Jeronima u Rijeci, Riječki augustinski samostan u 15. stoljeću, Augustinski samostan sv. Jeronima u vrtlogu 16. stoljeća: razdoblje najtežih izazova za riječke augustince, Riječki augustinci i opatija sv. Jakova, Riječki sv. Jeronim u Štajersko-Koruškoj augustinskoj provinciji, Bratovštine u augustinskoj crkvi i samostanu sv. Jeronima, Riječki Augustinci i liturgija, Riječki augustinci i feudalno društvo. Riječki augustinci u samostalnim školama, visokom školstvu i teologiji, Riječki samostan u austrijskoj augustinskoj provinciji, Zatvaranje riječkog augustinskog samostana.

Crkva Sv. Jeronima kao i uvodno spomenuti Trg Riječke rezolucije središnja su lokacija većine opisanih procesa i događanja, ali riječ je o radu koji se bavi širim augustinskim životom na riječkom području među čime su posebno zanimljivi redci o nestaloj crkvi sv. Cecilije na današnjoj Mlaci kao i vezanom gospodarstvu koje je zauzimalo dobar dio terena sve do Škurinja. Rijeka je tada bila malen, površinski uzak grad, čiju su danas urbaniziranu periferiju tada činili vinogradi i vrtovi s kojima su radili i augustinci. Medved se usmjerava i na pojedina značajna imena iz augustinskog reda poput priora Ivana Primožića i kartografa Ivana Klobučarić, autora opipljive i vrijedne kartografske baštine i prikaza tadašnje Rijeke.

Filius conventus Fluminensis = Augustinci pustinjaci sv. Jeronima u Rijeci” je ozbiljno povjesničarsko djelo, nije lagana razonoda, ali je izrazito informativno, originalno i kao i u uvijek u ovakvim slučajevima dobar put prema dalje. Slika o Rijeci nakon čitanja učinit će vam se još malo potpunijom i raznolikijom.