Prevoditelji se rijetko spominju tijekom analiziranja djela, a upravo oni djelu daju dašak poletnosti svojim autorskim intervencijama i rješenjima. Prijevodi mogu biti nezgrapni, vrckasti, uštogljeni ili svjesno prilagođeni za određeni tip publike, u stanju su cijelo djelo unakaziti ili obogatiti, a i sam prevoditelj s vremenom stekne renome.

Za uspjeh grafičke novele Abelard (Fibra, 2017.) djelomično je zaslužan prijevod Željke Somun; živahni dijalozi krase to antropomorfno ostvarenje što se temelji na sukobu grada i prirode te sukobu suprotnih mentaliteta, stajališta, emocija...

Spokoj u močvari

U središtu priče je vrapčić Abelard koji živi spokojno u močvari što je, po riječima starog i iskusnog Mikhaila, muški ambijent. Sve je idilično i svakodnevica se odvija u znaku kartanja, pecanja i ćaskanja, sve dok se ne pojave gradski turisti, a među njima je i lijepa Epilie, u koju se sićušni Abelard odmah zaljubi. Kada su žene u pitanju, Mikhail smatra da močvara nije primamljiva lokacija za življenje, a nema ni visoko mišljenje o ženama: „Žene su poput cvijeća. Lijepo je, fino miriši, ali tjera na kihanje. Osim toga, djeluje krhko, ali na to ne treba nasjesti. Neko je s trnjem, neko poput nametnika. Ima čak i… mesožderki. Hik! Vjeruj mi, lakše je s muškima. Žene samo stvaraju probleme… i nikad nisu zadovoljne onim što imaju.“ (18.)

Gradski lisac kaže Abelardu da će osvojiti Epilie ako joj pokloni mjesec ili buket zvijezda i mali, naivni Abelard krene na put jer, čuo je da će se, zahvaljujući novoj tehnologiji, uskoro moći doći do mjeseca. U novinama se predviđa sukob između starog i novog svijeta, ističe se upečatljiv kontrast koji će Abelard kasnije osobno osjetiti. Uvjeren da će nekako uspjeti doći do zvijezda i tako steći naklonost svoje simpatije, Abelard napusti stanište i prijatelje koji su jednostavniji, ležernije odjeveni. Za razliku od stanovnika engleskog gradića Hartlepoola[1] Vidi grafičku novelu Majmun iz Hartlepoola (Fibra, 2017.). , močvarcima izolacija od svijeta ne škodi, nisu zatucani, već skromni i bez velikih želja.

Na putu Abelard uviđa da je svijet veoma velik, da ima grubo lice i da nije uvijek odveć dražestan. Susreće se s netolerancijom i netrpeljivošću prema Romima i drugačijima. Abelard je sitan, slabašan, naivan, dobroćudan, prostodušan, pun ideala, neiskvaren, nije svjestan opasnosti i nije hrabar kao, recimo, Pierre Abélard (1079-1142.) [2]Francuski filozof i teolog, kritički nastrojen prema tradiciji, redovno je ulazio u sukob. Nastojao je pomiriti vjeru i um, no to nije ostvareno, razdor između različitih svjetonazora ostao je veoma postojan.. Krasi ga šeširić iz kojeg izvlači papiriće s porukom na kojima su zabilježene inspirativne misli. Abelardovi suputnici različito reagiraju na sadržaj šeširića, suprotna poimanja stvarnosti konstantno se pojavljuju tijekom njegovog puta.

Fina osjećajnost

Najveća suprotnost plahog vrapčića, koji je sklon razmišljanju i snatrenju poput pjesnika, jest ogromni medvjed Gaston koji postaje Abelardov suputnik. Gaston je korpulentan, žestoko ogorčen i emocionalno oštećen, djelomično aktivno živi u prošlosti, nepovjerljiv je i ne vjeruje drugima zbog ljubavne traume. Za razliku od Abelarda, Gaston ne gaji velike nade u skoru budućnost, nije naivan i ostavlja dojam nepopravljivog mrguda. Baš kao u Balaševićevoj pjesmi Prva ljubav, Gastonova se nekadašnja ljubav promijenila i ostavila mu samo neugodna sjećanja, zato je Gaston rezerviran i oprezan prema drugima. Nije otvoren poput Abelarda, u njemu dominira strah od boli što se manifestira izbjegavanjem bliskosti i kroničnim povlačenjem u sebe. „Ja svoju životnu filozofiju ne izvlačim iz klaunova šešira. Crpim ju iz iskustva. A iskustvo mi govori da su prijatelji k'o štetočine, tu su kad je sve dobro, a čim malo zagusti, nestanu. Iskustvo mi govori, kad se sve sruši, jedina osoba na koju možeš računati… to si upravo ti.“ (73.)

Premda su naizgled u svemu različiti, Abelard i Gaston ipak pronalaze zajednički jezik. Kreću prema novom svijetu, zemlji velikih obećanja, svaki sa svojim namjerama. Gaston se nada dobrom poslu, a Abelard održava svoj ljubavni zanos na životu. Gaston će postupno prestati vagati svaku svoju riječ, vezat će se za dobroćudnog Abelarda i postati mu zaštitnik na putu koji će biti krcat preprekama. Čim bi do izražaja došla Abelardova iznemoglost, nastupila bi Gastonova snaga i odlučnost.

Abelard je izašao 2011. godine u dva toma (integralno izdanje u Francuskoj izašlo 2013. godine); za crtež je zaslužan Renaud Dillies (1972.), a scenarij potpisuje Régis Hautière (1969.). Brojni se univerzalni problemi pojavljuju na putu malog vrapčića, no u cijeloj priči, u kojoj su likovi efektno prikazani u obliku životinja[3] Istim se postupkom uspješno poslužio Art Spigelman u grafičkom romanu Maus (Fibra, 2009.). Antropomorfni stripovi (Krcko, Miki Maus, Vučine, Zekan, Usagi, Blacksad, Tvrđa, Garfield…) nisu rijetkost i nailaze na dobar odjek kod svih dobnih skupina. , karakterizira fina osjećajnost, nema šokantnih dijelova i jeftinih dodvoravanja.

Metaforičnom pričom o naivnom vrapčiću i ogorčenom medvjedu izražava se oda prijateljstvu i suživotu različitosti, nesvakidašnje topla, inteligentna, pozitivna i veoma dirljiva priča čiji se neočekivani kraj, ali i sve ono što prethodi kraju, ne zaboravlja.