Simetričnoj ravnoteži jednostavnog stila i složenosti ideje ne nedostaje element napetosti, dapače ona ga amplificira. Jedna od glavnih okosnica ovog melankoličnog romana besprijekornog tempa je i vječna tema ljubavi i njezine relativnosti koju autor izjednačuje s prolaznošću vremena. 

Vrijeme u ovom dijelu predstavlja fluidnu i cikličnu antiodrednicu kojoj je svrha propitivanje individualnosti trenutka i pojedinca naspram univerzalnog iskustva dijeljenja „nježne ravnodušnosti svijeta“...

 

Nježna ravnodušnost svijeta na našim policama.