Došao je još jedan ponedjeljak, brz, opor, vedar i vjetrovit.

Našle smo se na našemu "brodu", u Središnjem odjelu, već uobičajenom mjestu za raspravu o knjigama. I za kavu. Zaplovile smo nas pet: Seka, Sandra, Hana. Mirjana i ja.

Snene i naoko neraspoložene za raspravu, krenule smo u još jedno putovanje vremenima, mjestima, žanrovima ...

Seka nam je pričala o knjizi koja je izašla u vrijeme kad su se neke od nas možda tek rodile, druge otvarale prve školske početnice, a treće se već nalazile tu gdje se sada sastajemo. Radi se o knjizi Dok zora ne svane (autorica: Han, Suyin). Izdana 1986. godine, bila je pravo osvježenje i jedna lijepa ljubavna priča. Ljubav Amerikanke i kineskog liječnika u vrijeme revolucionarne Kine žarila je i palila u našoj knjižnici prije nekoliko desetljeća. Ne isključivo zbog ljubavne priče nego i zbog sudara svjetonazora, kultura i (ne)mogućnosti opstanka ljubavi u takvim uvjetima. Vrlo zanimljiva tema i danas, svi smo se složili. A priče s Istoka atraktivnije su no ikada upravo danas.

Sandra se željela osvrnuti na posljednji roman inače svoje omiljene autorice: Dvorci (Garwood, Julie). Inače vrlo rječita autorica, po Sandrinu mišljenju, ovoga je puta zakazala. Ono što inače krasi njezine romane i privlači mnoge - duhovite dosjetke, ljubavna previranja, lijepi opisi eksterijera – ovoga je puta izostalo. Radnja je razvučena, natrpana, isforsirana. Sandra je iščitala puno boljih "garvudica".

Hana nam je ispričala jednu "kao ljubavnu" priču: Zapitaj prah (Fante, John). Mladi čovjek velikih ambicija (on želi postati pisac u Hollywoodu) upoznaje gotovo jednako ambicioznu mladu konobaricu. Njihov odnos je nabijen strašću, ali želja za moći ih sputava: nisu se ostvarili pa iskazuju svoje frustracije jedno na drugome. Priča o željama i mogućnostima, volji i (ne)ostvarenju ambicija te samoostvarenju.

Mirjana je s nama ispila kavu jer ovoga tjedna gostuje u našem odjelu. Obećali smo joj kavu pa ju je i dobila! Iako nespremna na razgovor o knjizi baš toga jutra, podijelila je s nama vrijednost životnih pouka koje joj je prenijela zbirka budističkih priča Krava koja je plakala.

Ja sam govorila o knjizi Dolores Claiborne (King, Stephen). Priča o neukoj, inteligentnoj ženi, iznimno jakoga karaktera; o njezinoj neizmjernoj ljubavi prema djeci; o odnosu s mužem zlostavljačem, a povrh svega, o prijateljstvu dviju žena iznimno jakih karaktera. Izvrsna profiliranost likova, realizam, psihološki momenti, potpun izostanak fantastike, moj prvi susret s Kingom. Momentalno mi je postalo jasno zašto je King king.

Otvorismo tako još jedan radni tjedan razgovorima ugodnim. Veselimo se sljedećima.