Skupila se ekipica "Središnjeg"- Ljubica, Donatella, Sara, Snježana, Lidija i ja.

Donatella drži u ruci roman Zvjezdani trenutak (Lispector Clarence). Upoznaje nas s autoricom te saznajemo da je židovskog porijekla, prebjegla iz Ukrajine u Brazil.

Djevojka Macabea, koju odgoj, predrasude i tabui prate cijeli život, dolazi u Rio de Janeiro. Njezina skromnost i svjetonazor, prostodušnost i plahost očituju se takvima i u novoj sredini. Zaljubljuje se u egoističnog mladića Olimpica, trpi poniženja i uvrede sa svih strana, ali ona i dalje ne stremi boljemu. Samo sanja i mašta o svom zvjezdanom trenutku. Nažalost, taj će se trenutak i dogoditi, i to upravo onako kako joj je predskazala vračara. Macabea će postati zvijezda u času kada na nju naleti automobil, a brojni prolaznici bit će promatrači njezine tragedije...

Donatella zaključuje da roman daje kritiku materijalističkog svijeta, a ja hvatam poglede kolegica. Užas!!

Sara nas ponovo uvodi u SF priču. Ovoga puta to je roman Smjena, nastavak poznatog Silosa Hugha Howeyja. Jedan novi apokaliptični svijet zapravo je građevina od 150 katova i nalazi se pod zemljom. Cijeli je taj svijet eksperiment koji ima svoj razvoj, svoj vrhunac i svoju propast. Duboko ispod zemlje žive ljudi koji misle da su sami na svijetu, ljudi izbrisanih pamćenja, ljudi s tajnama i strahovima, ljudi koji vode ratove i pobune, a sve to može nestati ako se u silos pusti plin... Radnja se odvija 2345. godine.

Roman Smjena zapravo je uvod u radnju koja se odvija u prvom dijelu pod nazivom Silos, a Sara zaključuje da je prvi roman daleko bolji od nastavka.

Jutros sam odlučila podijeliti priču Notni zapis ljubavi Daphne Kalotay.

Ovo je priča o ljubavnom trokutu između violinistice Remy, skladatelja Nicholasa i njegove krhke supruge Hazel. Snažni, a ujedno i nježni tonovi klasične glazbe, alkemija Nicholasove simfonije koju sklada čitav život, zapravo pričaju o banalnosti preljuba i varanja te o žrtvama kojih se ovaj preljub tiče.

I kako stoji na početku knjige... Jer harmonija je simfonija, a simfonija je suglasnost... (Platon)

Ipak... jedan trivijalni okus ostaje u meni nakon čitanja, a ljubav ne bih tako zvala.

I Ljubica, i Snježana, i Sara uglas su se osvrnule na pročitanu knjigu Codyja McClaina Browna - Propuh, papuče & punica.

Amerikanac, "splitski zet", Zagrepčanin i bloger, naprosto nas je jutros oduševio. A tek grozni, prepredeni, ubojiti i mitski propuh? A uporne papuče koje se obavezno nose po kući? A darovi bez kojih ne idemo nikome? A prepuni kafići i namrgođeni konobari? A ručak kao centralni dnevni događaj? Autor je slikovito iskazao svoj kulturološki šok i pokazao nam kako nas vide stranci.

Unatoč i uprkos svemu – prekrasna Hrvatska i legendarna punica su mu prirasle srcu!

A kako i ne bi kad... i tako su mi poslužili tu majušnu, liliputansku kavicu koju sam ispio u dvije minute... dok su šalice svima ostale pune ... jao ovo će potrajati... i potrajalo je.

Kava u Hrvatskoj ima manje veze s dotičnom kavom, a više s druženjem...

Ma nemoguće, već je osam sati! Pa ni kavu nismo popile! :)