Podosta je vremena prošlo od kada se u rukama hrvatskih čitatelja pojavila knjigaKako su prodavači magle zavladali svijetom” Francisa Wheen. Pitka, zabavna, a opet informativna i analitična odlično je prepoznala i ispričala proces kojeg čine: radikalni postmodernisti, kreacionisti, srditi teoretičari raznih urota, vojno-industrijska sprega, Derrida, princeza Diana, Deepak Chopra i Chomsky, oni koji vjeruju u NLO, oni koji vjeruju u New Age bombaši samoubojice i politika Trećeg Puta… ukratko muljatori svih vrsta i prodavači magle svih boja.” Ovaj stari opis knjige rekao je sve što treba reći, samo što ima jedan mali problem - prodavanje magle je eksplodiralo.

Hrvatski prijevod se pojavio daleke 2005. godine što zvuči nevjerojatno daleko. Wheenovo očekivanje je bilo da će se procesi ublažiti, a radovi poput njegovog pomoći da živimo više kao racionalniji skeptici koji pametno plivaju kroz more informacija i ponude sadržaja. Krivo. Od tada je sve o čemu on govori doživjelo je eksponencijalno povećanje snage, utjecalo i na ozbiljne političko-društvene procese, a dojam je da kroz svijet društvenih mreža, portala, YouTube videa pred nas samo klize gigabajti i gigabajti prodaje magle, neistina, manipulacija, teorija onkraj pameti upakiranih u ozbiljno i prijemčljivo ruho.

Basnu o lisici i požaru vjerujem svi znamo te ne bi bilo zgodno da je upravo to glavna emocija koju smo izvukli kao osjećaj prema političkom upravljanju, medijima, institucijama…

Paralelno, pametni benevolentni ljudi lako i odustaju od borbe, educiranja, mijenjanja stvarnosti, a prostor se vrlo lako prepušta negdašnjim rubovima. Da mi je netko rekao da će potencijalno kobna pandemija o kojima su snimani toliki SF filmovi i pisane knjige početi rastakati u gigabajtima suprotstavljenih gledišta, navučenih interpretacija, neskrivenog “cherry pickinga” samo onog što nam vrijednosno odgovara potrebama poruke, ne bi mu vjerovao.

Jedna od glavnih premisa razvoja suvremenih europskih zemalja apsolutna je sloboda medija (kaže se obično “dok ne ugrožava druge”), a s društvenim mrežama klauzula o slobodnom izražavanju postala je još malo slobodnija. Dok teoretičari zavjera prema “mainstream” medijima uglavnom ispaljuju hice da kriju istinu u nekoj velikoj uroti kroz koju se okreću milijarde na kraju iza svakog od tih portala najčešće samo sjedi obično mlađa skupina ljudi koja kreira sadrže, smišlja navlakuša opreme bez previše razmišljanja o realnim posljedicama, prati Google Ads statistiku. To sve je ove mjesece sve posebno došlo do izražaja jer objavljuje se praktički sve što će zadovoljiti posebnih tabora koji su se oblikovali oko rasprave o pandemiji iako je većina toga potpuna magla. Nema tu neke velike urote, nema tu neke velike misije, nema tu velikih milijardi, samo nešto malo želje za zadovoljenjem poslodavca s odgovarajućom realizacijom jer sada je taj “klik” postao prodaja. Nema veze što je kupac poslije ulaza možda prevaren.

Basnu o lisici i požaru vjerujem svi znamo te ne bi bilo zgodno da je upravo to glavna emocija koju smo izvukli kao osjećaj prema političkom upravljanju, medijima, institucijama… Uglavnom ovo je bila zapravo preporuka knjige “Kako su prodavači magle zavladali svijetom” Francisa Wheen. Relativno je stara, fenomeni o kojima priča su i nestali, ali javio se je niz novih razumijevanju kojih ona može jako dobro pomoći. Ako ništa drugo, bar zbog super naslova.