Uz zbirke pjesama za odrasle poput Broda u boci, Hotela Balkan, Padove, Čaglja i Narodnih pjesama, sve redom kvalitetnih zbirki poezije, Dedić je autor i krasne zbirke dječjih pjesama pod nazivom Dječje oči. Knjižica koju je majstorski ilustrirao Svjetlan Junaković i gustim potezima kista uspio prenijeti cijeli jedan slojeviti dječji svemir na nešto plošno i golo poput papira, knjižica je koja na policama naše knjižnice već dugo čeka na male velike čitače skoro pa zaboravljena... Naime, Ona nije razvikana, nije više ni toliko nova, samo je jedna među mnoštvom drugih i šarenijih, teško zamjetna, možda nas od nje vuče predrasuda prema autoru i glazbeniku, možda je pretanka i mimoilazi pogled, a možda je samo još uvijek nismo stigli otkriti... a ono što je Dedić u njoj zaigranom naivnošću otkrio nama je Kako se pravi dječja pjesma:

dječja pjesma se pravi ovako:

uzme se sunca, uzme se kiše

dječja pjesma se ne pravi lako

jer ne smije ničeg biti suviše

 

dječja pjesma se pravi ovako:

uzme se sreće, uzme se neba

dječja pjesma se sprema polako

i mnogo toga dodati treba

 

šuma, rijeka, dobra volja

bit će bolja, bit će bolja

toplo ljeto, more, lađa

bit će slađa, bit će slađa

cvijet u travi, miris polja

bit će bolja, bit će bolja

...

dječja pjesma se ne pravi lako

mijesiti treba, treba peći

u toj su stvari, to znade svatko,

najmanje važne note i riječi

Pjesmice i pitalice koje je Dedić ukoričio i objavio, uz popratni CD, mudro su i zaigrano, naivno i dječje, spontano štivo. Mogu s lakoćom zamisliti mame i tate kako ih prije spavanja čitaju svojoj djeci, koja u njihovoj duhovitosti uživaju jednako kao i roditelji. Pjevne su to pjesmice, vrijedne čitanja, o dječjim brigama, o životinjama, o svijetu, o svemu onome Što sadrži jedno malo dijete...:

Odrasli su puni briga,

nevolje i sjete.

Pogledajmo što sadrži

jedno malo dijete.

 

Odrasli su puni zala,

mržnje i osvete.

Pogledajmo što sadrži

jedno malo dijete:

 

dva osmijeha, dvije pjesme

vesele i sretne,

dvije ptice koje vječno

pjevaju i lete,

 

dva poljupca, dvije vatre.

Pitaš – zašto dvije?

 

Jednu za se, jednu za te,

da i tebe zagrije.