Anđa Marić pisala je o djevojčici po imenu Afra, dok je Jelena Radan pisala o Rejni Zum i zemlji djece Zedi. Prva je knjiga narančasta i čupava poput čuvene frizure njezine autorice, dok je druga pustolovna poput naše pjevačice fada.

Afra je priča o razmaženoj djevojčici Đurđici koja neugodnim plačljivim ucjenama od mame dobiva sve što poželi. No, jednog se dana njezina savjest materijalizira u liku Afre, čupave i neobične sićušne vile koja se prema Đu ponaša onako kao što se ona ponaša prema majci kako bi joj ukazala na posljedice njezinih ucjena, otvorila joj oči i naučila je empatiji. Tako naoko ćudljiva Afra odluči zamijeniti svoj lik s Đurđicom i umjesto nje kreće u školu, razgovara s mamom i prijateljima i tako djevojčicu navodi da vidi sebe onako kako je vide drugi. Na taj se način zbližava s curicom iz razreda za koju je mislila da ne pokazuje zanimanje za nju i da joj nije dorasla, usto, samopouzdanim držanjem koje potakne Afra, Đu i njezin najbolji prijatelj Dinko izbjegnu neugodan susret s nasilnicima i na kraju se i s njima sprijatelje osnivajući jednu novu osobenjačku družinu.

Sve u svemu, prilično jednostavna knjiga jednostavne tematike, možda je na nekim mjestima zbrkana u pokušaju da postigne što više i dotakne što više tema, no vrijednosti koje promiče pozitivne su i djeci bliske. U suštini je to knjiga za djecu o samopouzdanju, pa tako i prihvaćanju sebe i drugih, ma koliko drukčijih.

Zeda Jelene Radan isto je tako knjiga koja ne nosi naslov po glavnoj junakinji, ona se naime zove Rejna Zum, dok je Zeda zemlja djece. No za razliku od Afre koja se bavi svakodnevnim dječjim zavrzlamama, ova je knjiga nešto nesvakidašnjija... prava pustolovina, a usto i vrlo lijepim i istančanim stilom pisana unatoč svim predrasudama prema autorici koja ne dolazi izravno iz književnih krugova.

Glavna junakinja Rejna bistra je djevojčica nemirnog duha koja pohađa peti razred osnovne škole, živi u malom mjestu poznatom po proizvodnji pekarskih proizvoda i prepoznatljivom mirisu te zajedno s tatom i psom imena Guba podnosi maminu novu zanimaciju - ultrazdravu sirovu kuhinju. No, jednog prilično običnog dana Rejna nailazi na nevjerojatno otkriće, a sve se vrti oko jedne posebne -knjige-! Rejna je, naime, prava ljubiteljica pisanih avantura, ali i onih stvarnih i proživljenih, a knjižnica joj služi kao vrelo inspiracije za njih. U pravu avanturističku potragu za zaboravljenom zemljom djece Zedom ona kreće u društvu omiljenog djeda i najboljeg prijatelja Renka, potpuno otvorena uma i puna iščekivanja, uklapajući u svoju svakodnevicu pregršt dječje mašte i duhovitosti.

Zeda je, vjerujem, mogući lektirni naslov za buduće naraštaje, knjiga koja će se po mnogočemu svidjeti narednim generacijama djece. Njezin stil, duhovitost, fantastični elementi, pustolovina, sveprožimajuće prijateljstvo, obiteljska potpora i dječja znatiželja glavne su odlike toga posebnog romana za djecu, ali svakako i za odrasle.

U njezine pustolovine i svakodnevicu potrebno je bezrezervno ući i ponovno pronaći svoje vlastito začudno djetinjstvo.