Kad ti na prvoj godini faksa profesor skrene pažnju na tek objavljenu knjigu čiji naslov najavljuje otkrivanje velike tajne: „Kako se postaje pametan“, bez razmišljanja trčiš u Mladost i kupuješ, jer u njoj, siguran si, leži duboka ispovijest velikog uma, leže svi recepti koji ti kao brucošu trebaju. Kako genijalno! Zbogom debele knjižurine, zbogom dosadne povijesti, prazne teorije i vremenom pregažene lektire! U ovom mršavom djelcu krije se sve što ti treba, na samo 80-ak stranica ispisana je sva mudrost ovoga svijeta! 

Dolaziš kući i otkrivaš da su tajne ispričane u stihovima, kriju se među redcima, smiju ti se iz nepostojećih kitica i namiguju iz nevidljivih rima.

Razočaran, kloneš.

S užasom ustanovljavaš da tu večer nemaš što čitati prije spavanja.

S nepovjerenjem uzimaš knjigu koju si kupio.

Uhvatiš se kako se smiješ dok čitaš.

Uhvatiš se kako si par stranica dalje smrtno ozbiljan.

Pa si tužan.

Pa se opet smiješ.

Navučeš se na poeziju.

Ma navučeš se na autora.

Deset godina kasnije osjećaš se kao kolekcionar autorovih „mudrih misli“. U kućnoj biblioteci imaš sve njegove zbirke, svih 5 koje je ikad objavio. Sve zajedno kad ih sljubiš nisu debljinom vrijedne jedne poštene knjige. Ali ti znaš. Da noćas plane vatra u tvom brlogu, tih 5 bilo bi spašeno.

Kako se postaje pametan: (najveći hitovi): Rijeka, 1978. – 1988., 1989.

Društvo mrtvih pjesnika, 1995.

Salto mortale, 1995.

Dnevnik krucifiksa, 2001.

Peti jahač apokalipse, 2001.

********************

Nemogući predgovor mogućeg izdavača 

Kapitalna djela kao što je

„Peti jahač apokalipse“

pojavljuju se svako toliko u književnom opusu

ovog nepoznatoga, mladoga,

ali zato nepodnošljivo netalentiranoga autora,

i to najčešće u pauzama

između kojih ništa ne piše.

 

Rasterećen činjenicom

da njegova knjiga neće pouzdano imati nikakva

odjeka u kulturnoj javnosti,

jer ni sam ne zna zašto ju je uopće

i zbog čega napisao, on uspijeva

bez imalo nadahnuća stvoriti takvo djelo kojem

je jedino istinsko poslanje da nikada, nikako i

ni u kom slučaju ne bi smjelo dospjeti u ruke

razjarenih čitatelja!

Dražen Cuculić slavu je stekao radeći posao s klijentima koji mu ne mogu prigovoriti. Poezija mu nije donijela ni slavu ni novce, ali je zato donijela mnogo muke razjarenim čitateljima. Već 14 godina traje njihova borba kojom žele doznati što se dogodilo sa šestom zbirkom pjesama. Još uvijek je sve obavijeno velom tajne..    

La Fantome de la Liberte

(cortesia de Luis Bunuel)

 

jednoga lijepog dana

poručio sam u šali prijateljima

ako ikad iznenada nestanem

pokušajte me naći

bilo gdje na svijetu

samo me nemojte tražiti u pjesmama

gledam sada s nevjericom

kakav sam kaos izazvao

moji prijatelji razmiljeli su se

u svim pravcima

i s tugom u srcu

u bolnoj neizvjesnosti

na najnevjerojatnijim mjestima

očajnički traže mene

koji se uzaludno krijem

iza ovih fantomskih stihova