Noć knjige 2014. u Narodnoj čitaonici započela je poezijom, pričom, glazbom, slikom – jednom riječju umjetnošću, a riječ je ipak temelj svega pogotovo kada se slavi knjiga. Svestrana umjetnica, fotografkinja, glumica, pjesnikinja i glazbenica Mejrema Reuter ispričala nam je koliko mnogo znači moći govoriti i izražavati se materinskim jezikom nakon dugogodišnjeg življenja u tuđini gdje ga nema s kime podijeliti. Sjetimo se fantastičnih fotografija iz Libije koje smo imali prilike vidjeti u našem izložbenom prostoru kao i predstavljanja knjige o Libiji. Kad se riječima ne možemo sporazumjeti s govornicima drugih jezika, tu je glazba, tu je igra, tu je vizualni svijet. Glazbom je na taj način Mejrema Reuter pomagala bolesnima dajući im ljepotu, ljubav, budeći u njima volju za životom. Predočila nam je terapijsko djelovanje glazbe svirajući flautu. Tijekom predstavljanja u pozadini slušali smo i glazbu koja se u terapijske svrhe još i danas sluša u tim bolnicama. Mejrema je, naime, sama komponirala i izdala tri CD-a, dva s glazbom za medicinske svrhe, a jedan posebno namijenjen djeci. Njezin je humanitarni rad na tri kontinenta ostavio trag među potrebitima koji će se zasigurno sjećati njezine energije i ljubavi prema životu i umjetnosti. 

... i sada, evo, zatvara krug u svojoj domovini, pred vama, vraća se s dalekih mora i iz pustinja da se nauživa vlastita jezika hrvatskog, koji je njezina velika ljubav, kao i poezija, kao i glazba. 

Ljubav prema riječi započela je zahvaljujući zanimljivim osobama u njezinom djetinjstvu.O Vesni Parun pričala je kao o ženi koja se ogledala u najvećem kućnom zrcalu u krojačkoj kreaciji Mejremine majke. Kao dijete Mejrema nije znala tko je Vesna Parun te da će i sama postati pjesnikinja. Posvetila joj je pjesmu Vesna Parun kod krojačice. Koliko je poezija važna, posebno je uvidjela u arapskom svijetu gdje se ona naročito cijeni. Glumačka interpretacija vlastitih stihova bila je vrhunski doživljaj, jer malo je pjesnika/pjesnikinja koji su ujedno i glumci/glumice koji stihove umiju recitirati svojoj publici. Ispričala nam je koliko cijeni Editu Karađole koja ju je tijekom studija glume naučila sve što zna o bogatstvu i ljepoti hrvatskoga jezika pokazavši nam to u recitalu glagoljaške molitve. Sjetila se i svoje osnovnoškolske učiteljice koja je, unatoč svojoj govornoj mani, svojim strastvenim interpretacijama voljenih stihova u njoj zapravo zapalila iskru ljubavi prema jeziku i književnosti.

Svoje zbirke poezije Kao da me rodilo ovo more i Blaženi nemir Mejrema Reuter predstavila je svojim izborom pjesama. Iz zbirke Kao da me rodilo more u prezentaciji bila je sadržana lirska interpretacija naslovne pjesme, ponosna interpretacija Žena maslina ja sam, divljenje bardu poezije u interpretaciji pjesme Tin Ujević kod postolara, posveta ženi majci koja pruža ljubav i radost u pjesmi Dobro jutro, potresno svjedočenje o boli koju kći proživljava kraj oca koji se pretvara u čudovište u pjesmi Gluho doba, postojani dostojanstveni otpor prema nelogičnostima koje prate popratne usluge u kulturi u pjesmi Ksantipa u Lisinskom te vjerna interpretacija govora ljudi u pjesmama iz Uzmorja i zabrđa u kojima se na svoj način bori protiv sirovosti i neukosti ljudi pišući stihove velikim slovima. O samoj interpretaciji načina govora u stilu gangi izlišno je govoriti. Iz zbirke Blaženi nemir uživali smo u ljubavnoj pjesmi o totalnoj predaji Tvoja sam, u sočnim i jasnim Porukama koje žena šalje muškarcu...

Uz riječ i glazbu, terapijsko djelovanje imaju i slike fraktala Emila Herona Vargovića kojima je opremljena zbirka poezije Blaženi nemir. Bogatstvo takvih boja i oblika koji se prelijevaju imaju dokazano smirujući učinak na autiste kao i na sve ostale ljude. Ne propustite pogledati njihovu ljepotu u izložbi Odrazi sveobuhvatnosti 2 u Narodnoj čitaonici kao ni u Planetariju na Sv. Križu, gdje će se fraktali moći vidjeti u nesvakidašnjoj prostornoj projekciji na svodu kupole 8. svibnja! 

Umjetnost u terapiji projekt je koji Mejrema Reuter provodi zajedno s Emilom Heronom Vargovićem.